I pitanje: Lidija Nikčević?
Još jedna recka… Još jedno pitanje bez odgovora… Još jedan zločin… Još jedna žrtva… Još jedan novinar… Lidija Nikčević! Pero gađa bolje od topa... Top može i da promaši, za razliku od dobrog pera… Ostaje pitanje zašto? Dilema, ko je sljedeći? Enigma, dokle? U državi koja kuca na dveri Evrope - gušenje medijskih sloboda, zastrašivanja, paljenja, podmetanje eksplozivnih naprava, kao i prebijanja su konstanta.
Tužno je društvo u kojem dželati nekažnjeno šetaju. Fakat da u najvećem broju, nije otkriven počinilac a kamo li nalogodavac, dovoljno govori po sebi. Ako je pravo na život osnovno ljudsko pravo i ako je pravo na informisanje, odnosno konzumiranje informacija, takođe jedno od osnovnih ljudskih prava, postavlja se pitanje ima li novinarska branša ova elementarna prava? Naravno da ne. U društvima sa “oročenom demokratijom”, kao što je slučaj sa našom državom, slobodnim i nezavisnim medijima je unaprijed presuđeno!
Ono što je indikativno u ovim nepočinstvima, uglavnom su “mete” poslenici pisane riječi, onih medija koji imaju kritičan odnos prema aktuelnoj vlasti. Pritom, ne može se zaboraviti poziv visokog funkcionera aktuelne većine na progon i pogrom neistomišljenika. Uostalom dps-ovska “mlada” demokratija je ne tako davno brala plodove sa stabla one demokratije koja je svojevremeno proglašena za jednu od dvadeset najvećih diktatura dvadesetog vijeka. A kakvi su plodovi?
Od ubitstva Duška Jovanovića, prebijanja Ivanovića, Jovovića, Lakićeve, Softića, Stojovića, pa do Nikčevićeve. Pandorina kutija vjerovatno nije zatvorena. A vrijeme je… Ljudski život nema cijenu, ili bi tako trebalo da bude? S obzirom da je država aparat koji bi trebalo da obezbijedi pravo na život, a time i slobodnu riječ, u obavezi je i da pronađe, najoštrije sankcioniše ova nepočinstva, kao i da pošalje poruku da je postulat društva zapravo građanin, bez obzira na svoje profesionalno, lično ili političko opredjeljenje. U suprotnom, zna se ko je kriv? Odgovor “miriše” u vazduhu.
II pitanje: Državotvorci?
Interesantno je da se formiraju novi blokovi. Ovoga puta samozvani “državotvorni” blok. Postavlja se pitanje, šta je to zapravo? Da je formulisan kao independentistički, onda bi možda prosječni čitalac imao neko razumijevanje. Međutim, fakat je da je temelj svake “državotvornosti” Ustav. Svjedoci smo da je jedan od konstituenata Demokratskog fronta dao podršku najvećem pravnom aktu, pa je shodno tome teritorija naše države dobila tim činom državotvornost, dakle državu. Analogno ovome, Demokratski front je državotvorna tvorevina, pa time ovakvo stvaranje blokova postaje apsurdno.
U ovom momentu može biti adekvatna samo jedna blokovska podjela i to: režimska i antirežimska. Sve druge “blokovske” podjele su besmislene. Ono po čemu je Demokratski front prepoznatljiv jeste antirežimska nastrojenost u odnosu na aktuelnu većinu. Demokratska partija socijalista u Demokratskom frontu nema i neće imati partnera. Naš cilj je smjena vlasti, kao i demokratizacija crnogorskog društva. A to podrazumijeva i lustraciju, kao i niz neophodnih koraka koji će rezultirati povjerenjem građana u institucije sistema.
Gospoda državotvorci treba jasno i glasno da kažu šta misle o politici koju propagira partija samozvanoga predsjednika? Da li je njihova budućnost u savezu sa njima ili sa onima koji žele istinske promjene i demokratizaciju crnogorskog društva? Odgovor je u njima, a bilo bi dobro da pravovremeno obavijeste javnost u vezi sa ovom značajnom problematikom.
III pitanje: Izložba ili hajka?
Organizuju se izložbe od dvorskih poslenika pisane riječi, čija je tematika uglavnom naslovnice nezavisnih medija. Pokušavaju zamjenom teza da brane ono što se ne može braniti. Postavlja se pitanje da li su ovi autori ispitali u svome radu i jednu ozbiljniju “nepravilnost” u kojoj su glavni akteri njihovi nadređeni. Ili je u državi vlast bezgrešna ili je nešto drugo po srijedi? Očigledno je organizovana hajka, koja ima cilj a to je očuvanje aktuelne vlasti koja je uz Bjelorusiju u Evropi jedina nepromjenljiva “demokratija”.
Uostalom, ovo “dvorsko” novinarstvo je još pokazatelj kolika je sličnost između bjeloruske i aktuelne “većinske “ demokratije u našoj državi, a “dvorske” veličine ostaće upamćene kao (za)služni dvorjani. Od minuta do dva ipak je samo jedan minut… I on polako prolazi…
IV pitanje: Srne?
Golija! Još jedna priča za Evropu! Poglavlje 27 pristupnih pregovora! Srne? Golijske ili vojvođanske? Strašna slika, strašan prizor! Potvrda da je naša država demokratska koliko i ekološka. Koliko je ugrožena održivost biodiverziteta u oblasti divlje faune i njenih staništa, najbolje pokazuje golijski horor? Ako je tačno što kaže dvorski javni Radio servis “da su srne čije su glave i kože nedavno nađene na planini Golija kod Nikšića, ubijene na području Vojvodine”, onda zabrinjava kako problem nije riješen i kako izvjesni “mister x” podmeće korisniku lovišta Golija?
Ipak hoću da vjerujem da će se pronaći vinovnici… A kada? E to ostaje pitanje, kao i mnoga druga, nažalost bez odgovora. Umjesto odgovora: Slika govori više od hiljadu riječi… Ko čita ove redove, sam će donijeti zaključke.
Bonus video:
