Priča o punopravnom članstvu Crne Gore u NATO-u nikako da dobije potrebnu dinamiku. Vješto izbjegavanje dijaloga o najvažnijim političkim temama ili skretanje pažnje sa istih, nešto je na čemu je doktorirala aktuelna vlast. Zato se ovo pitanje tretira stihijski ili po „o-ruk“ principu.
A pitanje ulaska Crne Gore u NATO je najvažniji spoljnopolitički prioritet koji imamo u ovom trenutku. Naravno, prioritet su i evropske integracije, ali svaki građanim mora da zna da u aktuelnom političkom momentu, ova pitanja imaju približno istu važnost, prije svega zbog činjenice da se u jednu od ove dvije međunarodne organizacije možemo ingerisati relativno brzo, dok se za drugu to svakako ne bi moglo reći.
No, valjda će i one međunarodne adrese koje misle da u aktuelnom režimu imaju saveznika koji želi brzo učlanjenje Crne Gore u Sjevernoatlantsku alijansu, shvatiti da imaju posla sa cinicima, kojima je filozofija baš kao i ljubav prema mudrosti potpuno strana, te da im je jedini pokretački motiv u životu ljubav prema vlasti i moći. Iako postoje brojni argumenti koji govore u prilog integracije Crne Gore u NATO, u isto vrijeme postoje brojni argumenti koji govore protiv. Ono što je jedino izvjesno jeste da je neophodan dijalog, a njegov krajni ishod mora preslikati volju građana.
Ne bih nikada napisao ovaj tekst da jedan od argumenata koji koriste protivnici našeg učlanjenja u NATO, konstatno ne ponavljaju rečenicu, „neću NATO, neću rat“.
Naravno da svako ima pravo na svoje mišljenje i da je legitimno koristiti se svim demokratskim sredstvima kako bi ljude ubijedili da je vaša ideja najbolja. Međutim, isto tako pravo svakog od nas pojedinačno je da demantuje takve tvrdnje. Potpuno je besmisleno misliti da se oni koji se zalažu za članstvo Crne Gore u Alijansi, zapravo zalažu za rat ili za bilo kakav konflikt.
Zapravo ideja učlanjenja podrazumjeva nešto potpuno suprotno! U NATO treba ući kako bi se sigurnosna komponenta potpuno zaokružila i kako bi prestatala svaka sumnja da bi se nekakav konflikt mogao desiti u budućnosti. Misliti da NATO asocira na rat je isto kao misliti da Njemačka asocirana na nacizam, a ne, na primjer, na Mercedes.
Podsjećanje da je NATO učestvovao aktivno u konfliktima u bivšoj Jugoslaviji je istinita isto koliko i činjenica da smo mi pokrenuli i mnogo intenzivnije učestvovali u tom konfliktu i da nam je, priznaćemo, trebala pomoć od stranog faktora kako bi se situacija umirila i dovela u normalu.
Sa druge strane, ovakve teze koje koriste protivnici učlanjenja jasno označavaju potrebu da se vratimo u blisku prošlost, u kojoj realno ima više tužnih nego srećnih događaja po naše društvo.
Zato je bitno ići u susret promjenama i gledati u budućnost. NATO prevashodno ne treba da asocira ni na rat, a ni na mir, već prije svega na saradnju. Ne treba da nas vodi motiv svađe ili konflikta, već motiv da želimo veću kooperativnost i dijalog sa svim članicama i nečlanicama. Nije tačno da ćemo morati da bijemo tuđe bitke kada budemo punopravna članica, jer nam to ne treba, a niti to želimo. Ono što jeste naša želja jeste osigurati bolju budućnost za sve naše građane, kroz ispunjavanje standarda, koji u našem slučaju podrazumijevaju i političke kriterijume.
To između ostalog podrazumijeva reformu službi, kako javnih tako i tajnih. Želimo istitucije koje će otkrivati korupciju i organizovani kriminal, umjesto što vrijeme troše na izvještaje ko sa kim sjedi u kafani, ko za koga glasa, i šta na telefon pričaju političari ili strane diplomate. Želimo institucije koje neće biti u službi jedne partije, već u službi čuvanja i poštovanja Ustava i zakona. Želimo da vidimo da su naše institucije spremne da zaštite građanina i u elementarnim nepogodama i uvijek kada im je ugrožena sigurnost na bilo koji način.
Ova tema može da se sagleda sa brojnih aspekata kako bi se imala kompletna slika. Vrijeme je da se posvetimo konkretnim reformama, a one podrazumijevaju i veći stepen političke kulture, odnosno otvoreni dijalog svih zaiteresovanih strana. Očigledno je da oni koji su plaćeni za taj posao od strane građana, to ne žele da rade, jer imaju drugi, sebični motiv. Ali to nije razlog da se svi upecamo u njihovu zamku. Godine koje su za nama ostavile su brojne ožiljke, koji govore više nego što bilo ko od nas može reći ili napisati.
Vrijeme nije ostalo zamrznuto, već je nastavilo neumoljivo da teče, noseći pred sobom nove izazove kako na lokalnom tako i na globalnom planu. Za početak, dovoljno je započeti dijalog, iskren, korektan i uz maksimalno poštovanje svih sagovornika. A takav pristup u principu uvijek vodi ka miru i slozi, što je zapravo drugo ime za integracije. Jer u pravu je Rolan kada kaže:„Gnijev naroda nikada nije bez razloga, ali je najčešće po srijedi pravi razlog.”
Bonus video:
