Kad su ‘48. komunisti počeli da koriste sukob sa Moskvom za uklanjanje viđenijih konkurenata, prvo bi ih utamničili, pa onda tražili dokaze. Istjerivali bi iz njih ruskog đavola u rodnom gradu, onima koji se ne pokaju ili ne prošpijaju nekoga slijedila bi Mamula, a nepopravljive je čekao Goli otok.
Budući tromotorac nacrtao je na zidu danilovgradskog pritvora srp i čekić. Ne bi to smetalo isljednicima, bili su to simboli obje zaraćene strane. Ali, neko od drugova, noć prije odlaska na Mamulu, urezao je stihove “I kosti naše boriće se s vama”...
Junak moje priče priznao je autorstvo za srp i čekić. Za pjesmu naravno nije, ali nije odao ni druga iz ćelije. Čak ni kad je na Golom otoku saznao da je ovaj već sa Mamule vraćen kući. Do kraja života nije dočekao da se “klesač” javno legitimiše. Ja jesam, sasvim slučajno, ali to je duga i tužna priča.
***
Tih naizgled bizarnih detalja, koji u zla vremena odlučuju o životu i smrti, sjetila sam se zato što me ovo igranje mačke i miša Specijalnog tužioca sa Milanom Kneževićem podsjeća na ‘48, pritom treba zabaviti mase, kako ne bi primijetile da optužba za udar na državu nije dala planirane rezultate. A za takvu bruku treba na vrijeme pripremiti odstupnicu.
Zbog sujete, zamajavanja javnosti, tjeranja Srba u politički tor ili utjerivanja pravne države u Srpsku pravoslavnu crkvu, ili svega toga zajedno, tek Milanu Kneževiću režim je pružio sve šanse da završi kao tromotorac. Ili špijun, treće mu nema. Neće da kaže ko mu je rekao da se kod sudije može kupiti presuda? Ko bi se normalan ispovijedao pred režimom koji je i ratne zločine uspio da pretvori u pričinu priču.
Svako normalan, međutim, naročito vlast kad bi takva bila, morao bi zahtijevati da Specijalni tužilac saopšti sve detalje o pokušaju podmićivanja njegove supruge. Ako mu je vjerovati, to nije pričina priča, nego krivično djelo. O kojem je govorio samo pred javnošću, ne i sudom. Iako je u skandal, navodno, bila umiješana i policija.
***
Demokratski front najavio je za jesen proteste, ne samo zbog ovog procesa protiv Milana Kneževića, nego i onog u kojem frontovci plaćaju uvođenje Saše Sinđelića u legalne tokove i utjerivanje Crne Gore u NATO. Ne znam očekuju li podršku ostatka opozicione Crne Gore, ali neće je dobiti ako ovoga puta ne budu mudriji od crnogorske vlasti.
Podrška endehazijskoj izjavi gospodina Irineja - ustaški sveštenici tvrdili su da su Hrvati gore prošli u Kraljevini Jugoslaviji nego pod Austrougarskom - sigurno ne zvuči kao pozivnica. Zato što je ostatku opozicije odavno jasno da ovaj režim goni jedino i isključivo svoje protivnike.
Nema on ni omiljenu ni omraženu naciju i religiju. Samo ih naizmjenično i sistematično upotrebljava. Prvih 15 godina za svoj uspon, a potonjih za odlaganje neminovnog pada. Zato je naprasno krenuo da jača crnogorski nacionalni identitet. I uzima nazad imovinu koju je sam darovao Srpskoj crkvi.
***
Čak i u badijavnom suđenju za udar na državu prepoznaje se matrica iz devedesetih. Kad su Crnogorci robijali zbog uvrede predsjednika čiji je obraz ostao pod Dubrovnikom. Hajka na lidere SDA ličila je na današnju samo po optužnici. Mučenje u tamnici nadilazilo je po monstruoznosti ne samo ono golootočko, nego i mnoga prije i poslije. A tzv. antiteroristička akcija Orlov let bila je u stvari utjerivanje glasova, po cijenu ubijanja staraca batinama...
Nakon takve očigledne nastave, više je nego naivno nasjesti na strategiju režima. Jedino njemu sad odgovara borba za ćirilicu, srpski jezik, Srbe u državnoj upravi, Srpsku crkvu i Kosovo. Uostalom, takvi zahtjevi su ga i ustoličili!
***
Ćirilica jeste, nažalost, u sjenci latinice i mora biti sačuvana kao srpsko i crnogorsko pismo. Samo što njena ravopravnost neće popraviti propali obrazovni sistem. Udžbenici će ostati jednako loši, đaci površni, a nastavnici poniženi i siromašni. Što je vrlo opasno po budućnost svih nacija u ovoj državi.
Pedeset posto ćirilice neće istjerati partijske komesare sa UCG. Nego stopostotna autonomija ostalih profesora koji će studente prvo učiti slobodi, pa onda biologiji, sociologiji ili metalurgiji. Depeesovski doktorandi neće biti manje prevaranti ako budu prepisivali ćirilicom...
Sve da u vrtićima ukinemo latinične slikovnice, nećemo time ukinuti i spavanje đece na gomilu. Niti će ih zbog toga biti 25-oro u grupi, nego će i dalje mališani u duplo većem broju kijati jedni drugima u lice. Ni salmonela, ni ešerihija nijesu se odomaćile u vrtićima zbog omražene latinice, nego zbog nehumanosti omraženog režima.
***
Kakva korist od borbe za proglašavanje srpskog jezika službenim umjesto crnogorskog, kad vlast ne dozvoljava da slobodno progovorimo ni na jednom osim na depeesovskom. Jesu li za pobunu mjerodavniji bivši popisi stanovništva ili današnji omrčeni život.
Ako se s režimom ćeramo statističkim brojkama, poraženi smo u startu. Zašto nema više Srba u državnoj upravi? Iz istog razloga iz kojeg ne bi bilo ni Crnogoraca da nijesu uzeli člansku kartu depeesa ili revnosno i masovno glasali za vlast.
***
Srpska crkva riješiće sama probleme s ovom vlašću, odlično s njom sarađuje najmanje 30 godina. Sad je kao nervira sekularno miješanje u vjerske poslove, iako ga je sama prije stotinu godina s radošću prihvatila. Nije se bunila kad joj je srpski kralj dekretom poklonio Crnogorsku crkvu.
Ćutala je 50 godina dok su joj komunisti birali patrijarhe i vladike. Naročito kad je lično Blažo Jovanović presudio u korist Danila Dajkovića, zato što je “sa Antonijem Abramovićem nemoguće izaći na kraj, ne podnosi komuniste”. A to što su “demokratski” režim i SPC u sadejstvu učinili tom izuzetnom čovjeku ostaće zauvijek zapisano u istoriji bratskog beščašća...
P.S. A Kosovo? E, na tu temu više nemam da kažem baš ništa. Osim da citiram legalno izabranog predsjednika Srbije: “Svi Srbi znaju da su izgubili Kosovo”... Istina, ova poruka je svekolikom srpstvu upućena preko Zagreba, ali računam da je stigla i do Crne Gore.
Bonus video:
