Najveći neprijatelj Crne Gore je zemljotres. Nije imaginaran, već je vrlo stvaran. Ne diktiraju ga centri moći ili virtuelni neprijatelji, kakve vlast svako malo teleportuje. Zemljotres nije teorija zavjere, već realnost. Kao neprijatelj je identifikovan davno i ostavio nam je dovoljno mogućnosti i vremena da se pripremimo za sljedeći. Koliko smo spremni?
Volio bih da živim u zemlji koja ima univerzalnu primjenu standarda. Na žalost, banalizacija svakog od standarda je do te mjere dovedena do vrhunca, da u tom dijelu možemo govoriti o autohtonom crnogorskom proizvodu.
Pojam održivog razvoja se u Crnoj Gori koristi kao potreba za održanjem vlasti DPS-SDP. Prema jednoj od definicija održivi razvoj je - razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, ne dovodeći u pitanje sposobnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe. Održivi razvoj bi trebalo da podrazumijeva i odgovoran odnos države prema mogućim elementarnim nepogodama. Zemljotres će se desiti u narednom periodu i tu možete odigrati iz 1 u 1 sa kvotom 1,05.
Godine 1979, 15. aprila, Crnoj Gori se desio razorni zemljotres. Inicijalna tačka – hipocentar, bila je južno od Ulcinja, što je uzrokovalo pad stijenskog bloka na potezu Ulcinj – Tivat, što je odredilo epicentralno područje tog zemljotresa na tom potezu. Stotinu i jedna žrtva, porušeni stari gradovi, hoteli, saobraćajnice. Sagledavajući taj zemljotres iz današnjeg ugla, reklo bi se da smo ipak imali sreće, jer je bila nedjelja – neradni dan, jer je bio april, a ne jedan od mjeseci turističke sezone. Dobili smo brzu pomoć i solidarnost sistema u kom smo živjeli (SFRJ) i odgovor i djelovanje onih čija je pomoć u prvim satima najpotrebnija – službi koje su odmah bile na terenu – Civilna zaštita i JNA, građevinska i komunalna preduzeća sa svojom mehanizacijom.
Crna Gora danas ima Sektor za vanredne situacije i civilnu bezbjednost u okviru MUP-a Crne Gore. Svoju snagu naznačeni Sektor je pokazao u vremenu poplava, snijega, požara… Njegova popunjenost i opremljenost nam ne daje osjećaj sigurnosti. Ljudi koji njime upravljaju su sve sem kompetentni i jesu slika sistema u kom živimo – politizovane funkcije, a ne njihova profesionalizacija. Godišnji rezime izvještaja o stanju sistema zaštite i spasavanja u Crnoj Gori se bavi statistikom i zadovoljavanjem forme, a suštinski nemaju adekvatan odgovor na vanredne situacije. Ni na druge institucije u slučaju zemljotresa se ne možemo osloniti. Profesionalizacija Vojske Crne Gore svodi broj aktivnih vojnika na 2.100 i to nije snaga koja se obučava za aktivno djelovanje na ovom polju, niti koja može dati adekvatniji odgovor. Nema edukacije stanovništva po pitanju dominantnog hazarda, a neophodno je stvoriti stalne edukativne prezentacije, kako bi sjutra mogli pomoći prvo sebi, pa onda i drugima.
Reakcija na zemljotres je pitanje edukacije, a ne instinkta. Mi smo ljudska bića koja funkcionišu drugačije od životinja. Koliko nas zna raspored konstruktivnih elemenata u stanu i gdje je najsigurnije da stanemo? Vlast se ponaša kao da se zemljotres više nikada neće desiti. U takvom sistemu svaki građanin je kolateralna šteta takve katastrofalne situacije. Čak i u sistemu kolektivne odbrane kakav je NATO, nama je neophodna prva intervencija službi i edukovanog građanstva! U prvim satima se možemo osloniti samo na naše snage. Naše snage moraju biti edukovane i istrenirane. Od toga zavise životi. Za to je potrebno biti spreman i na ličnom i na nivou zajednice. Naravno da je država ta od koje se organizacija očekuje.
Haos u građevinarstvu i divljanje u ovoj oblasti se poklapa sa dolaskom DPS-a na vlast. Nestručnost, neznanje i direktno učešće čelnih ljudi resornog Ministarstva i lokalnih sekretarijata u kriminalnim radnjama uništavanja prostora i divlje gradnje, obilježava period njihove vlasti, koji se njima čini da neće nikada proći.
Poput kakve pošasti, država je dozvolila investitorsku urbanizaciju prostora primorja Crne Gore. Bez ikakve ekonomske opravdanosti i analize, vlasnicima zemljišta se izlazilo u susret na način da se nadležni organi nijesu bavili čak ni ekonomskom opravdanošću želja investitora. Da smo najljepši i da svi žele kod nas je ostavilo danak na prostoru koji je uništen. Na šta danas zaista liči Budva?
Po pitanju uzurpacije državnog zemljišta takođe je dat veliki pečat od strane nezainteresovane države, pa smo dobili prigradska naselja izgrađena na državnom zemljištu. Podgorica ih ima više. Ovakvi objekti su građeni bez projekata, da ne pominjem aseizmičko projektovanje u zoni IX stepena seizmičnosti.
Ono što država mora da uradi jeste:
- hitan popis objekata kolektivnog stanovanja i objekata poslovne namjene, koji nijesu dobili upotrebnu dozvolu u periodu od 1990. do danas;
- popis objekata koji imaju upotrebnu dozvolu, a u kojima je u istom periodu izvršeno narušavanje stabilnosti objekata neprofesionalnim, i bez dozvole izvršenim, uklanjanjem dijela konstruktivnih elemenata, u cilju formiranja poslovnih ili stambenih prostora i
- popis i analizu objekata sagrađenih bez dozvole, kako na državnom (uzurpacija), tako i na privatnom zemljištu.
Popis bi izvršilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma sa nadležnim sekretarijatima lokane uprave i sprovelo analizu ugroženosti tih objekata - posmatrano iz ugla dominantnog hazarda – zemljotresa.
Cilj popisa je detaljna analiza svakog pojedinačnog objekta i definisanje mjera koje se moraju preduzeti radi obezbjeđenja njegove sigurnosti ili definisanja objekta kao neadekvatnog za trenutnu namjenu. Osim nosilaca aktivnosti neophodno je definisati i rok završetka aktivnosti. To je odgovoran odnos države prema građanima.
Bonus video:
