Vrlo često se može čuti da je Crna Gora policijska država. Ne zbog toga što je ovdje policija institucija kojoj se najviše vjeruje, kao što je to u nekim zemljama na primjer vojska, već naprotiv, zato što vlada osjećaj od paralelnog straha i nevjerice koja ona izaziva. Ne želim da ovim tesktom uvrijedim bilo kojeg časnog policajca, naročito ne one koji mukotrpno rade za svoje bijedne plate i koji s pravom traže bolje uslove i prijevremeno penzionisanje, ali ću se osvrnuti na neke pojave koje jesu iritantne i same po sebi veoma diskutabilne.
Prva je donošenje novog zakona o komunalnoj policiji. Komunalni policijac je, da banalizujemo, terminator koji nosi palicu i ima pravo da veže ljude, a ukoliko mu neko pravi probleme prilikom vršenja svoje dužnosti može i da ga udari, ali samo po određenim djelovima tijela. To znači da će komunalni policijaci morati da uvježbavaju tekvondo tehnike, ali i druge borilačke vještine ako se budu željeli držati zakona. Prosto je nevjerovatno da u zemlji koja još nije ni završila tranziciju, batina postane simbol dostizanja pravde. Vjerovatno u Vladi smatraju da je za vladavinu prava potrebno izvesti svojevrsnu – „pendrek revoluciju“.
Možda mi i nijesmo baš najrazumniji narod, možda i ne znamo drugačije da se dovedemo u red, ali ipak nismo valjda tako olako zaboravili brojna batinjanja koju su se desila na ovim prostorima od strane vojne i regularne policije. Šta sada očekivati kada se pridruži i komunalna?! Tačno je da je i onaj koji obavlja tu dužnost čovjek od krvi i mesa, koji često biva doveden u veoma neprijatnu situaciju od strane bahatih građana. Ali, sve to mora da se rješava na drugačiji način, ne kroz represiju, koja u praksi često znači političku prisilu i dodatno sužavanje intelektualne slobode. Sama pomisao da neko ima ovlašćenja da vas bije ili veže, stvara iracionalni strah od autoriteta kojem je naš narod jako podložan. Stoga i ne čudi što su mnogi ovakav zakon doveli u vezu sa partijskom policijom poznatih šerif-gradonačelnika, koji brane svoj uskopartijski i lični interes, pa makar i primjenom i hladnog i toplog oružja. Sada će sve to, po svemu sudeći, biti uvedeno u legalne tokove.
Drugi primjer je demonstracija policijske moći kroz prijave protiv NVO aktivista koje se dešava u Ulcinju. Nakon MANS-a i Beransela, na red je stigao i Mogul protiv kojeg su policajci podnijeli prijave jer je sredinom juna organizovao protestno okupljanje zbog nelegalne naplatne rampe na Adi Bojani. Iako je skup bio tek performans sa četrdesetak učesnika, kao i uvijek dostojanstven i miran, u lokalnoj stanici toga dana nije ostalo ni gluhog uha. Svi su se poređali pred rampom po naređenju starješina. Ne sjećam se da sam ikada u Ulcinju vidio više policije na jednom mjestu. I umjesto da brane zakon i štite državni interes zajedno sa okupljenim građanima, oni su pristali na poniženje države, stali su jasno na stranu uzurpatora i dodatno učvrstili barijeru sa koje se novac posjetilaca godinama nelegalno prelivao u privatne džepove.
Ministar Konjević se odgovarajući na poslaničko pitanje u vezi ovog događaja, pozvao na sudsko rješenje (KV 89/11, KI 27/11) kojim se sud odbacio kao neosnovanu i nejasnu, tužbu u slučaju između jednog privatnog lica i Hotelsko-turističkog preduzeća „Ulcinjska rivijera“ koja je postavila rampu. Za pravnu službu MUP-a to je bio dovoljan razlog da se stane na stranu tog preduzeća, iako i zdrava logika a i pravna tumačenja govore da sud nije rekao niti da se put smije blokirati niti ne. Faktički se proglasio neutralnim, kada već nije smio da presudi pravedno protiv lokalnog moćnika koga se svi ovdje bez razloga plaše, jer je blizak prijatelj aktuelnom premijeru. Međutim, da su htjeli raditi po zakonu, a problem datira već duži niz godina, mogli su konsultovati vještaka i katastar, i uvidjeti da je to javni put R17 (označen kao katastarska parcela broj 1405 Javni putevi, upisana u LN. Br. 110 Gornj Štoj, kao državna svojina- morsko dobro, Ulcinj - Ada Bojana), a kroz sve javne puteve prolaz je, zna se, slobodan i nesmetan.
No, da ne dužim, građani su policijace i one koju su postavili rampu tada kolektivno poslali na sud, a policija je uzvratila istom mjerom. Ovoga puta nije tukla nikoga, ali je „udarila“ na organizatore. Razlog – redarima koji su se raspoznavali jer su nosili majice Mogula, nisu nosili traku sa natpisom „redar“, što je po njima veliki faul. Iako je Ulcinj grad u kome svako svakog poznaje, kao i činjenica da je na skupu bilo podjednaki broj policajaca i demonstranata i naravno nije bilo ni najmanjeg incidenta, za policiju je to bio razlog za prekšajnu prijavu. Prvi ovakve vrste u Crnoj Gori i to, gle, protiv koga?! Protiv onih koji stoje na strani pravde, koji su organizovali na desetine ovakvih i mnogo većih skupova i koji čuvaju suštinu aktivnog građanstva i dalje živom. To je ta odgovorna policija, protiv čijih šefova su se nedavno podigle krivične prijave od strane tužilaštva, i po drugim osnovama. Ako već nije, sigurno je da će stići maca i na njihova vratanca.
Sve ovo ne bi trebalo da čudi makar nas koji živimo ovdje. Na putu od Ulcinja do Amsterdama i nazad, grupa mladića nedavno je srela 9 policijskih patrola, od kojih 7 u malenoj Crnoj Gori. I to nešto govori. Ljudi se praktično plaše da krenu u Bar, jer hara „presretač“, a čim neko pokuša pokrenuti i najmanji dijalog oko mogućeg spornog prekoračenja brzine, odmah dobije prijetnju od strane policajaca da će pozvati interventni vod. Sada i komunalna policija ima palice. Ko zna, možda tako treba?! Možda bi svakome trebalo dati pravo da nosi palicu: sudijama, poslanicima, građevinskim inspektorima, poštarima, taksistima..., pa i da tuču uvedemo u legalni okvir. Možda je to najbolje rješenje? Ne znam, pitaćemo ministra. Ili bolje da ćutimo kao i do sada. Ne valja se zamjerat’, ipak su oni vlast, a i valjali su ovom narodu.
Bonus video:
