Ko zna koji put bivši, sadašnji, pa opet bivši i sadašnji direktor, gradonačelnik, podpredsjednik i ministar svega i svačega, neopravdano pa čak i nesmotreno, izostavio je Ulcinj kada je govori o investicijama i privatizacijama.
Kao najvažnije investitore u Crnoj Gori nedavno je pobrojao kanadskog biznismena Pitera Manka i njegov projekat Porto Montenegro, potom Orascom, pa Socar, Beyond the Horizont i Metropol Group. Kako nam saopšti, u toku su pregovori sa Royal Groupom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata za prodaju zemljišta na lokalitetu Kraljičine plaže.
I ustvrdi da imamo investitore na kojima nam mogu zavidjeti i razvijenije zemlje, a posebno region. Ministar, izgleda, povremeno zaboravi i da Ulcinj pripada Crnoj Gori. I da ima investitore koje je dovela ili izabrala njegova Vlada, a koji su u mnogo čemu bolji od onih koje je on pobrojao.
Zašto kriti, ministre, pa upravo Ulcinj se može pohvaliti najboljim investitorima u zemlji i regionu. Među prvima je naša i vaša Vlada koja nekoliko godina i u nekoliko faza rekonstruiše usku saobraćajnicu do graničnog prelaza Sukobin dok se naši južni susjedi uveliko voze autoputevima iz jedne faze.
Vlada takođe gradi i novi most na Port Mileni vrijedan 13 miliona eura, ali bivši ministar policije reče nam nedavno, ne baš onako kako je planirano projektom. U upotrebi neće biti hidraulika, odnosno most neće biti rasklopnog karaktera.
Najavi da će most moći da se otvara kada Port Milena postane plovna i odmah izrazi sumnju da će to biti uskoro. Nije pomenuo decenije, ali mještani dobro znaju kada će u kanalu vidjeti luksuzne jedrilice i jahte.
Zato bi posebnu pažnju trebalo posvetiti toj hidraulici, čisto da je neđe rđa ne dohvati dok se ne stvore uslovi za njenu upotrebu. Osim toga, država u Ulcinju vrlo efikasno ulaže i preko JP za upravljanje morskim dobrom - lučica Kacema podno Starog grada svojevrsna je paradigma kako treba graditi odnose sa ovdašnjim ribarima. Oni su zato zahvalni jer su njihove barke u lučici potpuno bezbjedne uglavnom kada je bonaca...
Ali, na sreću Ulcinjana, država se pobrinula da ne investira sama, pa je u grad dovela brojne strateške investitore koje je ministar, iz skromnosti, zaobišao. Prvo je omogućila Eurofondu Veselina Barovića da solanu kupi za 800.000 eura koju sada taj biznismen, već šesti put prodaje za nekih 200 miliona eura i tako uveseljeva svekoliku javnost. Mogli ste, ministre, nekog od tih silnih zvaničnika koje primate po Podgorici i Budvi dovesti na solanu da recimo posmatra ptice.
Uzgred, mogli biste im do detalja objasniti kako funkcioniše fabrika, odnosno proizvodnja soli, budući da Vlada taj proizvod planira da brendira i zaštiti. Samo nemojte pustiti nekog od vlasnika ili uprave da bude sa vama jer može pokvariti cijeli posao - može vam reći kako to jeste tako sve, ali i da nam više proizvodnja ne treba jer su naučnici dokazali da so nije zdrava za ljudski organizam i da je glavni krivac za visoki pritisak...
Sjajan primjer privatizacije je i GP Primorje - firma radi, čini se nikad bolje, doduše, radnici su već nekoliko godina na usavršavanju u kancelariji kod zgrade Opštine, gdje čekaju kolege iz Solane ili na nekim drugim radnim mjestima koje im je obezbijedila matična firma.
Da postoji kakvo međunarodno takmičenje za najbolje uređeno dvorište, vozni park i poslovne prostorije, Primorje bi bez sumnje osvojilo prvih pet šest nagrada. A i ta firma ima i te kakvog udjela u razvoju turizma.
Posebna priča su ulcinjski hoteli, ponos mještana i novija istorija grada.
Jadran se gradi bezmalo, 15 godina ali nikako da počne. Valjda će posle ljeta, kažu u Vladi i kompaniji koja je investitor. Mada, za ovog investitora treba imati razumijvanja što kasni jer i on ima senzibiliteta kada su mještani u pitanju. Pa gdje bi bile sve ove godine održane borbe ovnova ako ne na mjestu gdje treba da nikne novi Jadran.
Galeb je srušen, stvari rasprodate kao i željezo dok se ostali rahmetli ostaci nekadašnjeg hotela danas nalaze negdje u Darzi. Iako je hotel trebalo da bude završen prije par godina, po utvrđenom sporazumu, tamo je još uvijek samo kružni tok. Da ne bude zabune, kao i svi prethodni i ovdje je u pitanju strateški investitor jer je uspio što niko nikad nije prije njega- vrhunske kuvare, konobare, šefove sala, sobarice pretvorio je u prodavce novina i cigareta. Mogli ste i tome dvije tri riječi ministre...
Posebno je strateški investitor onaj koji je kupio kultni ulcinjski hotel Lido na Velikoj plaži. Prvo je zaključio ugovor, obavezao se da sagradi novi hotel ali mu je kasnije zasmetao smrad sa Port Milene. Ministar i Vlada imali su razumjevanje za Ruse - potpisali su aneks i sebe obavezali da prvo regulišu Port Milenu. Naravno, i prije je mirisalo isto ali se ne smije đonom na strateškog inestitora. Posebno ako smo pokušali da mu podvalimo a on nas raskrinkao...
Nepogrešivost u odabiru strateškoh partnera za Ulcinj, jedna je od vrlina naše Vlade i ministara.
To se vidjelo i u slučaju valorizacije Valdanosa - Vlada je tada malo promiješala karte i umjesto Rusa, iz rukava izvukla Britance. Ali i ostrvljani bijahu kao oni prvi iz Otranta - bez džepova na malčice izlizanim pantalonicama pa su se vratili odakle su došli. Ni slutili nijesu da ovdje podvale ne prolaze.
Zanimljiva je i privatizacija Ulcinskje rivijere koja je upala u stečaj zbog nešto više od 10 miliona eura duga. Za upravnika, Vlada je postavila svog čovjeka koji je bezpogovorno izvršavao sve što se od njega tražilo. Prodaja imovine radi namirenja povjerilaca, počela je stidljivo.
Neke kancelarije, pa Autobuska, apartamnska grupacija a onda su na red došli velikani, Otrant i Galeb. Dug je u međuvremenu misteriozno rastao, pa je na doboš otišao i Lido. Upravnik je za uspješno obavljen posao, u kome je po zakonu, dobro napunio i svoje džepove, dobio unapređenje pa je sada jedan od glavnih ministara u Mugijevoj podgoričkoj Vladi.
Tek, ministar je zaista mogao pobrojati i ulcinske investitore i privatizacije. Imao je i dobar alibi za to jer Vlada nije preporučila raskid ugovora ni sa jednim ulcinjskim investitorom. Svi oni predano rade na realiciji davno zaključenih ugovora. Dođite, ministre, i uvjerite se u to. Povedite sa sobom i neke svoje prijatelje na kaficu u Jadran, Galeb ili Lido. Samo ne zaboravite termos sa kafom. Zato, ministre, idući put pomenite i ove naše investitore, jer se i mi njima ponosimo kao i vi i Vlada.
Bonus video:
