Red bi bio da pučanstvo konačno odahne. Tu prije neki dan dobili smo potvrdu nezaboravnih riječi najvećeg sina naših naroda i narodnosti: „Narod koji ima ovakvu omladinu ne mora da brine za svoju budućnost“ (J.B.T.) Jedna fina gospođica nježnog lika – manekenka - oplela je po opoziciji žestinom koje se ne bi postidio ni seoski kadar AFŽ-a i DPS-a iz četr’es osme.
Ili nešto docnije, svejedno – demokratija je vječna. Neka dobričina zacijelo je zblanuta erupcijom i vrelinom emocije u jednom tako krhkom biću koje je tek zabeharilo. Ipak, manekenka je samo iskreno i dobrim redosljedom objavila ono što podrazumijeva „nova razvojna filozofija“ DPS-a.
Možete misliti koliko je samokontrole i napora neophodno ideolozima DPS-a kad istorodne sentimente pretaču u milozvučne rodoljubive parole, uz šaputajuću blagoglagoljivu intonaciju.
Provincija u pozadini
Pak se vidi, koliku žabu moraju svako jutro - na prazan drob - pojesti partijski poslenici kad hvale i dižu u nebesa ono što su do juče mrzjeli iz dna duše i plašili se kao najvećeg zlotvora: parlamentarnu demokratiju, Evropu, građanska, ljudska prava i slobode, polifoniju... Koliko se susprežu vrli partijci – uprkos svojoj ljepoti - dok plivaju do guše u privilegijama, za razliku od ustreptalog početnika koji se tek nada i naslućuje benefite posvećenosti.
A desi se, makar i slučajno, da im neko, ničim izazvan, stane na žulj ili ospori povoljan raspored na koji su već dobrano navikli. Elem, mora im se priznati zavidna prijetvornost i kameleonski potencijal, bez obzira što im priskaču i pružaju svesrdnu pomoć rodoljubivi romanopisci i nekolike akademije. Tek pažljiva analiza njihovih istupa, riječi i stavova otkriva da je pornografija i njihov omiljeni žanr.
Što bi se reklo – vole, no trpe. A tako bi žustro raspalili. Nego su Evropljani. Ne priliči. Mlada osoba je, naravski, tek ukratko i pregledno iznijela ono što vladajuća ideologija skriva i misli o opoziciji. Budući da vladaju mladi, lijepi i pošteni - opozicija može biti samo prigodna (zbog „evrop - skog puta“) ili pogrešan spoj.
Kao što je navedeno: odvratni nusprodukt metabolizma, koji izaziva nesnosno gađenje i prema tome nedložno odlaganje na odgovarajuće mjesto. Sreća što upornih opozicionara nema mnogo i nikad ih nije ni bilo više od „jednog rafala“. I vazda manje nego probnih vozača.
Agonija ili obnova
Dakle nije bilo uputno, iz političkih razloga naravno, ulaziti u tančine kad smo posvećeno uzdizali u nebesa najnoviji projekat - nema odmora dok traje obnova - obnova čega će to biti. Parlamentarne demokratije ili feudalizma kao jednonačelnog samovlašća - država to sam ja - sa osloncem na odgovarajuću plemensku svijest i mehke suglasnike.
Neprežaljeno Pleme bijaše zaista zdravina, ljubav, bratstvo... i jedinstvo. Prije ćemo zanago u grob zajedno sa njim nego se osloboditi prisile da ga na svaki način povratimo u život. Nemilosrdni istorijski tok učinio je svoje upokojio ga i predao prošlosti. Već je početak XX stoljeća bio bremenit znacima propadajućeg plemenskog poretka i bratstveničkog morala.
O tome postoje mnoga dokumenta, dokazi i svjedočenja. Ali mi smo ti koji će reći Istoriji svoje veliko Ne. Svi politički projekti na ovom prostoru – uključujući i revolucionarne – morali su koketirati, podilaziti, dodvoravati se i obećavati obnovu plemenske idile. Ali i više od toga: u kriznim trenucima po vladajuću dogmu, hrlilo se u izravnu saradnju sa avetima prošlosti i plemenskim zloduhom.
To su bili najmračniji padovi u našoj povijesti: nacizam i fašizam devedesetih, propadanje i urušavanje socijalističke ideje u blato najsebičnijih poriva. Na očigled Socijalističke partije i sasvim očuvanih kadrova.
Nemoguć ljubavni poduhvat da vratimo prvobitno pleme, jedinstvo, onu idilu i rahatluk, izvrće nam se u suprotnost – razočarenje, zapadanje u lošu beskonačnost, nihilizam i beznađe - razarajuću mržnju na sve i svakoga. Valjda ni Vaskrs, makar ga skromno nazivali „obnova“ nije u ljudskoj nadležnosti i moći.
Koliko su takvi obnoviteljski projekti plemeniti, šta tvore i proizvode zorno nam predočava upravo iskrena facebook - ispovijest i poruka jednog nježnog i divnog bića. Melodičnog evropskog imena. I našeg prezimena koje podsjeća na buru.
Paralipomena
Pjesnik Ršumović: „Prase nam iz blata javlja – čistoća je pola zdravlja“. Čistoća je, svakako, velika stvar. Eto, zbivanja koja je Evropa iskusila kao „nacizam“, Balkan je preinačio u „čišćenje“ – etničko - dakako.
Bogme, briga za zdravlje i posvećenost čistoći na naš spontan način. Na drugoj strani, ono što su strogi komunisti zvali „poli - tička podobnost“, neoliberalne „europske“ demokrate nazivaju – posvećenost.
Podobni čo’jek današnjice je ekstremni egoista, misli samo na svoju ademovicu, gleda da što više zahvati – da se snađe – pak to neoliberalni ideolozi „pos - većenošću“ zovu. Britva je najavio čišćenje, svim „neposvećenima“ u svojim redovoma. Pa ko ne bi raspalio po prokletoj opoziciji?”
Bonus video:
