I u Crnoj Gori i u Americi održani su ove jeseni izbori koji su bili slobodni i pošteni. Ti izbori su dali građanima u demokratskom procesu”... Nijesu ovo riječi Đukanovićevog portparola koji se usudio da uporedi izborni proces u SAD i Crnoj Gori. Ovo američka ambasadorka, u svečarskom tekstu pred Novu godinu, uzdiže do neba crnogorsku demokratiju.
Parlamentarni izbori u Crnoj Gori izraz su volje građana, održani su u mirnoj i demokratskoj atmosferi, izborna administracija sprovela je proces transparentno i profesionalno, zaključili su nakon prošlogodišnjih izbora predstavnici posmatračke misije OEBS-a. Roberto Bateli nije mogao da se suzdrži, pa je na konferenciji za medije izjavio da je jedinicom ocijenio one “koji optužuju bez dokaza”. Prije izbora opozicija, civilni aktivisti i slobodni mediji upozoravali su na manipulacije sa biračkim spiskovima, partijskim zapošljavanjem, kupovinom ličnih karata... Na sve ono o čemu čitamo ovih dana u transkriptima sa sjednica DPS-a.
Niko od ovih zvaničnika nije reagovao nakon objavljivanja snimaka sa skupova kojima je rukovodio Milo Đukanović, prijatelj Filipa Rikera, visokog američkog zvaničnika. Iako snimci svjedoče o masovnom kršenju ljudskih prava, segregaciji po osnovu partijske pripadnosti, zloupotrebi budžeta, pa i evropskih fondova koje je DPS koristio da bi podmićivao birače.
Ma koliko da zapadni prijatelji hvale Crnu Goru, ona se nalazi u situaciji u kojoj su bili režimi iza gvozdene zavjese, pred pucanje komunizma. Njen autoritarni aparat uspostavljen 1945. promijenio je odoru, ali nikada nije reformisan, jer nije stvoren okvir za demokratsku smjenu vlasti, nema slobodnih izbora. Njen ekonomski poredak održava monopole, a guši tržišnu utakmicu. Njen represivni sistem uhodi oponente vlasti, umjesto da obuzdava organizovani kriminal, zloupotrebu moći i korupciju.
Takav način vladanja glavni je generator sadašnje ekonomske i socijalne krize, čije bi produženo trajanje moglo da dovede u pitanje održivost Crne Gore. Eksponencijalno povećavanje zaduženja zemlje koje je vlast vješto krila, a objelodanila ovih dana Svjetska banka, samo je još jedan indikator da naša država munjetivom brzinom upada u bankrot i dužničko ropstvo. Kriza je, dakle, tako ozbiljna da je neophodna hitna intervencija.
Oslobađanje zarobljenih institucija i razbijanje sistema totalne kontrole u Crnoj Gori moraće da izvedu unutrašnje snage. Ne mogu se nadati velikoj pomoći iz vana, iako, usljed posljednjih događaja, Brisel revidira neke stavove o crnogorskoj vlasti.
Alternativa je dobila šansu, pošto je priroda sistema ogoljena, a dokazi o manipulacijama evidentni. Ali, da bi se demontirao ovaj politički aparthejd neophodan je novi način organizovanja, neka vrsta foruma za demokratsku tranziciju. Slična tijela djelovala su u zemljama nekadašnjeg sovjetskog bloka i uspješno izvela tranziciju, a pored predstavnika opozicionih partija, okupljala su aktiviste civilnog sektora, sindikalne vođe, nezavisne pojedince...
Crna Gora od uvođenja parlamentarizma 1905.godine nikad nije promijenila vlast na izborima i po tome je evropski fenomen. Od kada je postala moderna država, sa ustavnim ustrojstvom, imala je samo gospodare - Kralja Nikolu, Josipa Broza i Mila Đukanovića. Novu vladajuću elitu rađali su veliki društveni lomovi - ratovi, izgnanstva, revolucije. Izbori su bili formalnost - potvrda potezom pera onog što je mačem osvajano, a monopolom i potkupljivanjem održavano.
Moglo bi biti drugačije ako oponenti zamrznu svađe oko preraspodjele opozicionog kolača i ako bi se okupili oko jednog cilja - ubrzanog stvaranja uslova za održavanje prvih slobodnih izbora. Na slobodnim izborima Đukanović nema nikakvih šansi. Pa, vođa se u oktobru jedva održao na vlasti. Uprkos mašineriji koja je korumpirala birače. Uprkos međunarodnim zvaničnicima koji masovno kršenje ljudskih prava u ovoj zemlji nazivaju demokratskim procesom.
(Monitor)
Bonus video:
