Ulcinjani zaista mogu biti sretni što imaju ovakvu Vladu i strateške investitore koji su u apsolutno transparentnim privatizacijama svojevremeno pokupovali gotovo sve što se moglo kupiti. Srećni su i što imaju lijepe i pametne ministre koji ponekad navrate da im kažu šta je Vlada napravila za grad i šta tek planira da napravi od njega.
Tako je jedan ministar nedavno gostujući u radnoj posjeti gradu, saopštio, na opšte zadovoljstvo naroda, da je Vlada izgradila regionalni vodovod, sanitarnu deponiju, a uskoro će i most na Port Milenijumu.
Ministar je, slučajno ili namjerno, napravio lapsus jer je valjda mislio na onaj podgorički pa nam potonju kraljicu, ni krivu ni dužnu, ostavi bez mosta. Nije rekao da li i investiranje u opštine pripada po obimnom opisu posla Vlade, ali nije ni morao jer Ulcinjani dobro znaju da Vlada najviše voli njihov grad.
Pa zato i ulaže u njega dok ostale opštine čežnjivo posmatraju kako se jedan grad diže iz pepela i izgrađuje po uzoru na naprestižnija mondenska ljetovališta Evrope i svijeta.
Nešto ranije, jedan drugi ministar saopštio je Ulcinjanima da će most na Port Mileni biti gotov do aprila, misleći valjda do predsjedničkih izbora. Na opšte zadovoljstvo naroda, ministar je na mostu obznanio da most ipak neće biti u funkciji kako je to bilo planirano projektom.
Objelodanio je da u početku neće biti aktivirana hidraulika tako da most neće biti rasklopnog karaktera sve dok Port Milena ne postane plovna i zaključio da će bogami, podosta vode Bojanom proći dok se to ne desi. Ministar je bio upućen u to da su Ulcinjani naviknuti na prijatna iznenađenja iz Podgorice i Budve pa ga zato nije iznenadilo opštenarodno veselje nakon otkrića da most zadugo neće biti rasklopni.
Naprotiv, začudio se bistrini naroda koji je odmah shatio krajnu nakanu Vlade koja je tim potezom samo potvrdila da upravo i samo misli na taj narod - taman posla da ljudi čekaju pred rasklopnim mostom dok portom prolaze jedrenjaci i jahte kakvih bjelosvjetskih bogataša i to još po nesnosnim vrućinama.
Nikakvo rasklapanje ne dolazi u obzir jer ljudi obolijevaju od raznih bolesti čiji je uzrok nervoza pa ranije idu u invalidsku penziju. A grad treba da se gradi i mještani da rade u slozi i veselju.
Ulcinjani su oduševljeno prihvatili najavu Vlade da raspiše novi tender za valorizaciju Valdanosa. Iskreno se raduju dolasku novog strateškog partnera poput ruskog Capital estatea, vlasnika Lida ili prebogatog britanskog Kjubus Luksa. Ulcinjani su dobro zapamtili bogate ostrvljane koji su svojevremeno u posljednji čas odustali od zakupnine prekrasne uvale ožalostivši cijelu naciju, a posebno Vladu.
Odustali su, kažu, jer su im dosadili mještani koji su redovno i organizovano sa parolama podrške dolazili na najljepšu kapiju ovog dijela Balkana da pokažu da se slažu sa svim što su dogovrili Kjubus i Vlada. Tako navalentne domaćine još nijesu sreli - 'ajd sporadično, al' svaki dan - pretjerano.
Nijesu mogli da se izbore sa tolikim i takvim izlivima ljubavi, pa su s obzirom na pozamašna sredstva na žiro-računima širom svijeta, odlučili da se ukotve tu i gdje jesu - na ostrvu obavijenom maglom, kakav im je i posao.
Ulcinjani još jednom poručuju Vladi da će ponovo navijati za strateškog partnera, koga god Vlada odabere jer su jednostavno takvi - vole svoje da daju nekom koga Podgorica odabere. Ne zaboravljaju da ih je Vlada zadužila, treba vratiti ponešto. Mole je da tender raspiše što brže jer su se uželjeli okupljanja kod kapije i nošenja parola sa porukama apsolutne podrške partneru.
Nemaju ništa protiv namjere Vlade da maslinjake ne vrati vlasnicima. Naprotiv, čvrsto vjeruju da će Vlada izgraditi tu vojnu bazu da investitore branimo od naprijatelja sa mora. Uostalom, ko će obrađivati 18 hiljada korijena? A i prinos od njih u iznosu od nekoliko miliona eura sića je za ono što Vlada namjerava da da mještanima kada izda uvalu. Pa ko ne bi bio srećan sa takvom Vladom.
Eto, dovela je i Ruse koji su kupili Lido, do tada najskuplje plaćen hotel u Crnoj Gori. I taman kad su htjeli da grade novi hotel sa pet zvjezdica, počelo je nešto da im smrdi. Sjetili su odakle dolazi smrad - iz Port Milene, ali su bili u čudu kako je moguće tako brzo zagaditi kanal. Kad su zaključivali ugovor i obilazili hotel, kanal im je mirisao na lavandu.
Ali, Vlada je na zadovoljstvo Ulcinjana napravila aneks ugovora sa Capital estatetom tako da sada niko, pa ni Rusi, ne zna kad će biti izgrađen novi hotel na već ocvalim ruševinama starog. Novac kojim je trebalo da bude izgrađen hotel u Ulcinju, Rusi su uložili u Budvu, opet na opštu radost Ulcinjana.
Oni poručuju da tako i treba, jer i u ovim kriznim vremenima čovjek mora biti solidaran pa pustiti da se malo razvijaju i drugi gradovi, a ne samo njegov. Pamte Ulcinjani da je Budva nekad gradila Ulcinj, pa je vrijeme da joj se to lijepo vrati. Sve zahvaljujući našoj Vladi.
Tako plemenitih investitora u Ulcinju ima napretek. Evo Eurofond, koji gazduje Solanom, prosto plijeni načinom na koji brine o radnicima i fabrici. Doduše, malo su im čudni radnici jer hoće da rade a oni bi da ih poštede od posla. Na nedavni sastanak kako da se riješi taj, problem vlasnici su poslali čovjeka koji je stanje u fabrici znao do najsitnijeg detalja i bio spreman da odgovara na sva postavljena i nepostavljena pitanja. Čovjek je solanu imao u malom prstu.
Zato groteskno zvuče primjedbe pojednih prisutnih na račun izlaganja i odnosa govornika prema sindikalcima i tvrdnje o tobožnjim makijavelističkim namjerama vlasnika. Na svu sreću radnika Solane, predstavnik vlasnika je tog dana bio slučajno u gradu, pa kad je već došao, vlasnici mu predloložili da malo popriča na sazvanoj konferenciji.
Inače, na sastanku se moglo čuti da je na Solani med, mlijeko i coca-cola, redovne plate, proizvodnja i prodaja, modernizovana oprema, a samohodni transporter je u takvom stanju da ga od silnih ulaganja berači iz prošle sezone danas vjerovatno ne bi ni prepoznali. Na sastanku je izraženo i čuđenje što je fabrika još u stečaju, ali i zaključeno da je to možda manevarski trik vlasnika kako bi što bolje prodao fabriku.
Data je podrška stečajnoj upravi da hrabro nastavi sa prodajom zemljišta i fabrike i svega i svačeg u njoj osim radnika, po cijeni od 200 i kusur miliona eura na radost svih radnika i mještana. Jer, ko danas na svijetu ima takve investiore kao Ulcinj - hrabre, bogate i promućurne. Na sreću Ulcinjana, ama baš niko. Nema svako ni takvu Vladu, njojzi hvala za njih.
Bonus video:
