Slučaj Savite Halapanavar, 31-godišnje zubarke iz Indije koja se sa suprugom preselila u Irsku nastavlja da odjekuje širom svijeta. Halapanavar, koja je bila u drugom stanju, umrla je nakon što su ljekari pozivajući se na zakonsku zabranu abortusa u Irskoj odbili da uklone njen 17-nedjeljni fetus, uprkos tome što su, navodno, priznali da fetus nije u stanju da preživi i smjestili Halapanavarovu na intenzivnu njegu nakon što joj se stanje pogoršalo.
Indijski aktivisti su bijesni. „Mada ne postoji nijedan zakon koji se odnosi na muškarce I koji navodi kada, gdje i kako medicinska njega treba da bude pružena, vlade sprovode zakone koji propisuju, zbunjuju i onemogućavaju ženama bezbjedan pristup usluzi abortusa“, istakla je Andžali Sen, direktorka za Južnu Aziju Međunarodne federacije za planiranje porodice.
„Prava i neophodna njega mogle su joj spasiti život. Nema izgovora za to što su ljekari umjesto da učine sve kako bi je spasili gledali kako umire“.
Halapanavar je dobila snažne bolove 21. oktobra. Imala je pobačaj i prema riječima njenog supruga u više navrata je tražila prekid trudnoće nakon što joj je rečeno da fetus neće preživjeti.
Međutim, Halapanavarovu u njenog supruga su obavijestili da je Irska katolička zemlja; da fetus i dalje ima otkucaje srca, te da stoga taj zahvat ne dolazi u obzir. Halapanavarova je umrla od sepse, do koje, po mišljenju njene porodice, ne bi došlo da je trudnoća prekinuta.
Premijerka Edna Keni se našla u centru pažnje nakon izbijanja protesta, a aktivisti za zaštitu ljudskih prava u Irskoj i u Indiji tvrde da je Halapanavar umrla zbog teokratskog pristupa zdravstvenoj njezi.
Irski aktivisti za legalizaciju abortusa ističu da pravno život fetusa nema prednost u odnosu na život majke u njihovoj zemlji, ali da ima prednost u odnosu na zdravlje majke – što je razlika koju su protivnici abortusa u Americi dugo pokušavaju da preslikaju i na SAD.
Slučaj Halapanavar stoga preokreće zapadni stereotip o istočnim društvima kao sklonim sujevjerju i vjerskom ekstremizmu. Smrt Halapanavarove je rezultat fanatične primjene zapadne teokratije, dok se indijski demonstranti i poslanici pozivaju na naučne i racionalne ideje Prosvetiteljstva.
Mi na Zapadu smo toliko navikli na „naše“ vjerske fanatike tako da na njih rijetko gledamo kao što gledamo na istočnjačke vjerske fanatike. Međutim, smrt Halapanarove nam, ne ostavlja izbora.
Od ne-katolkinje koju je polako trovao fetus koji više nije mogao opstati, traženo je da prihvati da joj neće biti ukazana njega jer papa, djelujući po naredbi Svetog Pavla, veže ruke njenih ljekara. Zamislite samo kakva bi se prašina podigla da je žena sa zapada, ne-muslimanka umrla zato što joj je imam uskratio medicinsku njegu iz vjerskih razloga.
Činjenica da se prašina podigla u Indiji ukazuje na mnoge načine na koje se može gledati abortus – čak i iz vjerske perspektive. Kao što sam primijetila prije 20 godina, zapadnji-hrišćansko-katolički stav prema abortusu nije samo vjerska interpretacija te teme.
U hinduizmu, abortus se smatra lošom karmom; međutim to nije isto kao stav koji zastupaju hrišćanski fundamentalisti i Katolička crkva. Hindu medicinska etika poziva na ahismu, ili „ne-povređivanje“; to jest dužnost doktora je da najviše moguće izbjegne štetu.
Stoga bi hindu perspektiva slučaja Halapanavur zahtijevala da se majci spase život ukoliko ga fetus ugrožava. U tom smislu, hinduizam je sličan judaizmu, pa čak i ortodoksnom judaizmu, u kojem je „život majke važniji od života fetusa“.
Abortus, mada smatran negativnim, nije nezakonit u Indiji jer se to smatra pitanjem ličnog morala – raspoređivanja odgovornosti, što mi na zapadu nazivamo „izborom“.
(Zapravo problem abortusa u Indiji nalazi se na sasvim drugom kraju spektra; prekidanje trudnoće ukoliko je fetus ženskog pola, usljed kulturne sklonosti ka sinovima, što je po mom mišljenju takođe situacija usljed koje su majke žrtve nasilja).
Kulturološka borba zbog smrti Halapanurove je daleko od završene. Irkinje se sada s pravom mogu pitati hoće li one sljedeći put biti ugrožene zbog vjerskih stavova koji nemaju nikakve veze sa njihovim medicinskim potrebama.
Međutim, bura u Indiji, gdje demonstranti zahtijevaju da abortus u Irskoj bude tretiran kao privatna medicinska odluka koju donose žena i njeni ljekari, mogla bi da pokaže put naprijed – prema globalnom dijalogu o univerzalnom pravu žene na reproduktivno zdravlje i slobodu.
Takav globalni dijalog iniciran na „Istoku“ ne bi bio jedinstven. Sve veća međunarodna potražnja za vladavinom zakona i ljudskim pravima nedavno je došla do izražaja kada su avganistanski poslanici pokušali – bezuspješno, ali časno – da objasne principe Ustava SAD američkim okupatorima, koji su pokušali da uspostave sistem pritvora bez adekvatnog procesa.
Zdravo je kada se od Zapada traži da živi po sopstvenim pravilima kao bastion razuma i ljudskih sloboda. Suočavanje sa sopstvenim posrnućima u fanatizam i varvarstvo je dobar početak.
Copyright: Project Syndicate 2012.
Bonus video:
