Budimo iskreni. Postoji opasnost da parlamentarci sve više budu zaštita, umjesto kontrole vladinih odluka, a poslanici neostvareni ministri... Države se nalaze pred iskušenjem da postanu sve više korporativne, a da politička elita postane zastupnik finansijskog kapitala, kompanija i raznih lobija, umjesto moćni predstavnik građana.“ Mudre riječi. Precizno, jasno i pravo u suštinu problema. Skoro da se u dvije rečenice i ne može bolje reći. Uopšte, čitavo Krivokapićevo obraćanje u Strazburu je bilo inspirativno. Između ostalog, podsjetio je da nas iskustvo uči da se, u vrijeme kada je voda zamućena, treba vratiti bistrom izvoru provjerenih demokratskih vrijednosti i pozvao na novu hrabrost u politici. Govorio je u univerzalnim kategorijama i o univerzalnim ljudskim vrijednostima, kao socijaldemokratski predsjednik parlamenta jedne evropske zemlje koji se obraća svojim kolegama u teškom trenutku za kontinent.
Kažu da se istorija stvara kada se poklope prava ideja, pravi trenutak i pravi čovjek. U ovom slučaju su se poklopili prava ideja, pravi trenutak i... potpuno pogrešan čovjek. U takvim slučajevima se umjesto istorije stvara farsa.
Istina, Krivokapić je kompetentan da govori o tome, jer već dugi niz godina predvodi jedan takav parlament i igra najistaknutije uloge u jednoj političkoj eliti koja je školski primjer opasnosti i iskušenja na koja opominje. Prihvatajući da za hrabrost i iskrenost nikada ne bi trebalo biti kasno, ostajemo zatečeni ovakvim u suštini samooptužujućim govorom. Govor ukazuje na to da je Krivokapić vjerovatno svjestan da je decenijska vladavina njegove koalicije pogrešna u samoj suštini, u pogledu vrijednosti na kojima se zasniva.
Uostalom, Krivokapiću ovo nije prvi put da bljesne dobrim pregledom situacije. U januaru je sa Islanda donio važne pouke. Sam izbor Islanda za posjetu govori o tome da je Krivokapiću mnogo toga jasno. Postoje neke paralele između dvije zemlje, najprije u veličini zemlje, zatim u prirodnim bogatstvima i ljepotama, određenim istorijskim iskustvima sa neposrednom demokratijom i, konačno, bolnim posljedicama pogrešnog upravljanja državom iz vremena kreditnog mjehura. Podsjetimo da je Island bankrotirao još 2008, odmah po pucanju globalnog mjehura, lokalna valuta je snažno devalvirala i zemlja se našla u situaciji ekonomskog kolapsa. Od tada se Island postepeno oporavlja uz radikalno drugačiji koncept ekonomskog razvoja. Zato su posebno važne pouke: bankrot Islanda se nije pretvorio u katastrofu zbog visokog stepena socijalne kohezije, kao i činjenice da je država zadržala prirodna bogatstva i strateške resurse u svojim rukama.
I pored svega, Krivokapić ponovo ide na izbore u koaliciji sa partijom koja je dosljedan zastupnik krupnog kapitala svake vrste. Ako bismo se vratili hrabrosti, iskrenosti i provjerenim demokratskim vrijednostima, kao što on poziva, morali bismo skoro sve učiniti upravo suprotno od onoga što je njegova koalicija činila dugi niz godina. To bi zahtijevalo preispitivanje privatizacija, vraćanje prirodnih bogatstava u vlasništvo države, sankcionisanje uzurpacije i uništavanja obale, konsultovanje građana o izgradnji deponija i hidrocentrala u okolini njihovih domova, raspisivanje referenduma o NATO, angažovanje crnogorskih lingvista i šire javnosti u izradi jezičkih standarda, bez nametanja novih slova od strane političara uz pomoć uvezenih stručnjaka, kažnjavanje političkih pritisaka u školama i državnim institucijama, prekid sa diskriminatorskom praksom dodjeljivanja državljanstva i ispravljanje nanesenih nepravdi... Jednom riječju, poštovanje svoje zemlje. Drugom riječju, spoznaja da država CG ne postoji zbog Šinavatre, Deripaske, Manka, Vektre, Prve banke, Toščelika, A2A, već zbog njenih građana i dijaspore na svim meridijanima. U trenutku povratka hrabrosti i iskrenosti, Šinavatra će ostati bez našeg državljanstva, a hiljade Crnogoraca iz Vrake i Peći će ući u proceduru sticanja istog, bez ucjena i poniženja. U tom trenutku će partije koje od direktora državnih institucija budu dobijale informacije o političkim afinitetima zaposlenih doći pod prijetnju zabrane, jer udaraju na ustavne temelje države CG.
Bojim se da Krivokapić sa svojom koalicijom ništa od ovoga više ne može učiniti. Naprotiv, oni traže još jedan mandat da dovrše započeti posao, a Krivokapić zna da im za to vjerovatno neće biti potreban ni čitav mandat, jer je država na sigurnom putu prema nekoj vrsti bankrota u narednih par godina.
Na dobrim fakultetima studente uče da je pravilno formulisano pitanje obično ključni korak ka rješenju problema. U našem slučaju, važno je shvatiti: Krivokapić, Đukanović i njihove partije nisu glavni problem CG. Naš problem je mnogo dublji i ozbiljniji. Pomenute političare bi bilo pravilnije shvatiti kao posljedicu, nego kao uzrok naših nevolja. Teško vrijeme obično stvara bahate i pohlepne političke elite, a na to se nadovezuje negativna selekcija. Da se pokušam slikovito izraziti: nisu nam oni uzrokovali poplavu, nego je poplava njih izbacila na površinu. Smjenjivanje ove vlasti jeste neophodan korak na putu oporavka, ali ne i najteži. Svi smo svjedoci velikih globalnih istorijskih procesa i naše se propadanje odvija već 30 godina, još od vremena Regana i Tačer. Od tada su balkanske zemlje izgubile sva tržišta, postale nekonkurentne i prošle kroz deindustrijalizaciju. U prethodnoj deceniji su živjele uglavnom od usluga i prodaje imovine, a na račun kreditnog mjehura. S pucanjem kreditnog mjehura 2008. na Balkanu je nastala posebno teška situacija. Ekonomski procesi diktiraju političke, pa se posljednjih decenija u ovim zemljama nisu nagrađivali rad i znanje, već partijska lojalnost.
Imajući u vidu razmjere i dubinu problema, nastanak novog modela ekonomskog razvoja će zahtijevati mnogo truda i vremena. Za početak je potrebno definisati prioritete u turbulentnim godinama koje nam predstoje. U tome nam mogu pomoći Krivokapićeva upozorenja iz Strazbura i Rejkjavika. Prvo i najvažnije je održati one civilizacijske standarde koje smo dostigli u vrijeme ekonomskog rasta od kraja II svjetskog rata do početka 1980-ih. Bez obzira na dalji razvoj svjetske krize i sudbinu eura, svi u CG moraju imati dostup obrazovanju, redovno snabdijevanje vodom i električnom energijom i pristojnu zdravstvenu zaštitu. Nova vlada mora odgovorno i naporno raditi da u narednim godinama ništa od ovoga ne dođe u pitanje.
Bonus video:
