Izborna kampanja je u toku. Političke partije i koalicije se, svaka na svoj način, trude da biračima prodaju svoj politički program. Jedni nude ozbiljan ekonomski i socijalni program, program oporavka posrnule ekonomije i izgradnju novog sistema vrijednosti. Drugi ponavljaju decenijama prežvakane fraze, treći prodaju maglu... Vladajuća koalicija nam prodaje mržnju i ugroženost Crne Gore od građana srpske nacionalnosti. Iz straha da ne izgube vlast, zastrašuju nas i proriču nestanak Crne Gore ako oni odu sa vlasti... Svako prodaje ono što ima i na šta je navikao.
Najoriginalniju ponudu, ipak, ima pridruženi član DPS/SDP koalicije i koalicioni partner DPS-a u Kotoru i Podgorici - Liberalna partija Crne Gore. Oni će se zalagati za dekriminalizaciju lakih droga, jer vjeruju da je postojeće zakonodavstvo suviše kruto i štetno. Isto tako, smatraju liberali, prostitucija je neizbježni i sastavni dio svakoga društva, pa i nju treba legalizovati. Predlog obrazlažu potrebom „izjednačavanja prava svih manjina sa interesima tzv. većine.“ Iz vladajuće koalicije nijesu pokazali da su nešto posebno gadljivi na ovakav predlog. Istina SDP je izrazio jedan vid neslaganja, ali njih niko i ne pita za mišljenje. Zna se ko je Gazda.
Predlog, na prvi pogled, liči na potkivanje žaba. Znate onu „viđela žaba đe se konji kuju...“ Međutim, kad se bolje razmisli i nije baš tako. Ovaj predlog je mnogo više od „izjednačavanja prava svih manjina sa interesima tzv. većine“. Kvalitet ovog predloga, pored izmjene „krutog i štetnog zakonodavstva“, treba prije svega, posmatrati sa ekonomskog i socijalnog stanovišta i efekata za budući razvoj Crne Gore.
Legalizacijom lakih droga (tu se prije svega misli na marihuanu, odnosno kanabis, gandžu, travu – zavisi kako je ko zove) stvorili bi se zakonski uslovi za razvoj veoma unosnog biznisa. Imajući u vidu ruralno porijeklo većine građana Crne Gore, ovim biznisom mogu svi da se bave. Dovoljno je da imate balkon i nekoliko žardinjera ili saksija i, eto još jedna platica ili penzija. Onaj ko ima dvorište može da računa da je gazda. O vlasnicima, za sada napuštenih i zapuštenih imanja, da i ne govorimo. Idealna prilika za podizanje plantaža kanabisa. A kanabis je zahvalan. Ne traži mnogo, otporan je na štetočine i biljne bolesti, a donosi mnogo veću zaradu od gajenja krtole, kupusa ili pipuna. Da bi zarada bila veća, neophodno je izvršiti jegovo brendiranje i dobijanje robne marke i žiga : „Made in Montenegro“, „Dobro iz Crne Gore“.... Mogli bi da brendiramo neograničen broj robnih marki – prema geografskom porijeklu.
...I naravno, ograničiti izvoz neprerađenog kanabisa. Treba otvoriti pogone za preradu i proizvodnju gotovih proizvoda, kao na primjer: čaj od kanabisa, razne vrsta cigareta, mirišljave soli, ulje, rakije travarice, gorki likeri... do pite zeljanice i bureka sa kanabisom. Sve to znači i zapošljavanje velikog broja nezaposlenih i, istovremeno, dopunski rad onih koji ne primaju platu ili im je krvni pritisak veći od plate i penzije.
Legalizacija proizvodnje kanabisa bi mogla doprinijeti i rješavanju problema državnih simbola (problem narodnih simbola sam elaborirao u jednoj od ranijih kolumni) i „nacionalnom pomirenju“, na čemu insistiraju mnoge političke stranke. Možda se, ako ideja zaživi, partije lakše dogovore da državni simbol bude stručak kanabisa. A poslije dva – tri dima, svakome će biti sve jedno koje je boje zastava.
Za himnu bi, u tom slučaju, mogli koristiti stihove pjesme „Mali motač džointa“ grupe „Zabranjeno pušenje“:
„ Daj mi, daj mi dimić jarane / daj mi, da ljepši bude svijet / daj mi, daj mi dimić jarane / da bude ljepše sve.“
Uzgajanje kanabisa bi unaprijedilo i turističku ponudu. Zamislite: svake nedjelje u drugom gradu, mjesnom centru ili selu organizovanje manifestacije „Neđelja kanabisa“, „Dani planinskog kanabisa“, „Izbor mis kanabisa“... ideja ima koliko hoćete. U školama se ne bi organizovala takmičenja u poznavanju fizike, matematike, hemije... to inače u životu nikome ne koristi. Umjesto toga bi mogli organizovati takmičenja na kojima bi se, primjera radi, birao „najbolji mali motač džointa“....
Predloženu legalizaciju prate i neke nedoumice. Prvo, da li je samo kanabis laka droga. I zar nije nepravda da se tovar kanabisa tretira kao laka droga, a jedna „polutka“ ili 2 grama kokaina ili heroina kao teška droga. Nije fer. Nijesu, valjda dva grama teža od jednog tovara. To se mora malo bliže urediti zakonom, koji ne smije biti ni krut ni štetan. Za neupućene problem može da bude i to što legalizacija može dovesti do povećanja broja zavisnika. Ja ipak mislim da neće. Većina građana su inače kolektivni zavisnici. Vlast nam je uzela sve što je mogla i što smo imali, pa sad svi zavisimo od njene milosti. I milostinje. Zato i ne mari da se malo „nadimimo“. Bićemo bolje raspoloženi, neće biti nezadovoljnih, nema protesta.... Svi srećni i svi nasmijani.
Ne treba odbaciti ni ideju o legalizaciji prostitucije. Imajući u vidu da je predlagač ovih ideja, u budućoj Vladi pazario mjesto ministra turizma i šefa Uprave za mlade i sport, vjerovatno su imali na umu obogaćivanje turističke ponude i smanjenje nezaposlenosti mladih. Realizacija ovog dijela izborne ponude DPS/SDP/LP koalicije predstavlja kvalitetnu osnovu za otvaranje niza malih agencija i preduzeća. I njihovu specijalizaciju prema vrsti i nivou usluga i potrebama klijentele. Vjerujem da je predlagač osmislio i program obrazovanja kadrova za bavljenje ovim poslovima. Zatim, program polaganja stručnog ispita i uslove za dobijanje licence za rad. Moraće samo da se dogovore u čijoj je to nadležnosti: Uprave za mlade, Ministarstva turizma ili Ministarstva obrazovanja. I, ko će od njih vršiti provjeru stečenih znanja i vještina.
I jedan i drugi predlog zavređuju posebnu pažnju građana. Njima se nudi razvojna šansa Crne Gore. Šansa da Crna Gora bude evropski lider kako u organizovanoj proizvodnji, preradi i prometu narkotika, tako i u prostituciji. Bićemo lider u „izjednačavanju prava svih manjina sa interesima tzv. većine“. Nudi nam se šansa da Crna Gora postane vodeći proizvođač kanabisa u regionu, pa i u Evropi. Nudi nam se Crna Gora kao jedan kolektivni kupleraj u kojem će naša djeca (i kćeri i sinovi – svejedno) zadovoljavati potrebe domaćih i stranih perverznjaka i tajkuna. A, takvu šansu ne treba propustiti. Ako mislite da je to budućnost vaše djece i, ako to želite svojoj djeci, imate šansu da je 14. oktobra podržite svojim glasom.
A, ako mislite drugačije, podsjetiću na jedan stari aforizam: „Pitali magarca kakvu bi nagradu želio za životno djelo. Sjašite, odgovori magarac.“ Zato neka, 14 oktobra, vaš odgovor bude SJAŠITE.
Bonus video:
