Direktno ste u mikrofon napravili krivično djelo!” Ovom rečenicom obratio se visoki funkcioner vladajuće koalicije predsjedniku Anketnog odbora kad je ovaj saopštio da je Oleg Obradović jedan od potpisnika spornih ugovora u privatizaciji Telekoma. Isti funkcioner nedugo zatim je istakao da MANS ne bi smio biti u posjedu biračkog spiska. Javio se istim povodom i premijer osporavajući autentičnost podataka MANS-a. To je imalo posebnu “težinu”, jer kada on nešto ospori - u to se mora vjerovati. Sjećamo se da je osporio čuveni listing. Čim je objavljen, znalo se da je falsifikat. Tu nije bilo potrebe za vještačenjima i provjerama kao, na primjer, u slučaju Mugoše - Vijesti kada je Ranka Čarapić više od godinu trošila pare svih nas da bi dobila vještačenje koje bi bilo u korist Mugoša. Mogla je bar uštedjeti novac i pitati Lukšića za nalaz i mišljenje koje se ne može sporiti. Povodom biračkih spiskova reagovala je odmah i Agencija za zaštitu ličnih podataka najavom prekršajnog postupka protiv MANS-a i medija koji su objavili podatke iz biračkog spiska.
U isto vrijeme tužilaštvo poziva i saslušava zamjenika glavnog i odgovornog urednika “Dana”, tragajući za izvorom informacija koje je taj list objavio i koje govore o korupciji na najvišem nivou u Crnoj Goru. Tužilaštvo na čelu sa Rankom Čarapić, zajedno sa policijom na čelu sa Božom Vuksanovićem (koji je nastavio putem svog prethodnika Veselina Veljovića) više od dvije godine istražuju i ko je objavio snimak svadbe Safeta Kalića. Utvrdili su sa čije internet adrese je to urađeno. Dvije godine su na muci koje krivično djelo da stave na teret “osumnjičenima” koji su se drznuli da ugrožavaju njihovog Saja i državne službenike i funkcionere koji su bili na svadbi da se “službeno” provesele. Da smatraju da je u pitanju teži kriminal proizilazi iz činjenice da su prošle godine zadužili službenike za krvne delikte da probaju dobiti obavještenja od Vanje Ćalović. To što ni oni nijesu znali da kažu koje djelo istražuju, nije bilo problem. Ipak su nam saopštili da traže obavještenja “u vezi sa snimkom svadbe Safeta Kalića” i da ih samo zanima ko je snimak objavio.
I laici znaju da se do saznanja da je Sajova svadba objavljena sa adrese MANS-a moglo doći samo kršenjem osnovnih ljudskih prava i primjenom mjera tajnog nadzora. Agencija za zaštitu ličnih podataka o tome ne smije da priča, niti da pita kako je policija došla do tog saznanja i koje je još podatke prikupila o zaposlenima u MANS-u, a kamoli da najavi prekršajni postupak pritiv Ranke, Boža i Veska. Znaju oni kako su izabrani na funkcije i znaju da je vrlo vjerovatno da su i oni pod nekom od mjera nadzora.
Moram priznati samo da sam istinski iznenađen zašto Agencija nije pokrenula postupak protiv MANS-a zbog kršenja prava na privatnost Safeta Kalića. Razloga su imali više nego u slučaju biračkih spiskova. Svadba jeste privatna stvar i ona se ne bi smjela objavljivati bez pristanka bar glavnih aktera svadbe. Ipak, ako svadba ukazuje na veze visokih funkcionera sa kriminalom, onda je privatnost u drugom planu. Tako bar kažu evropski standardi. Naše tužilaštvo, policija, sudovi i Agencija za zaštitu ličnih podataka misle drugačije. Po stavovima Evropskog suda za ljudska prava, zaštita privatnog života pruža se bez spoljnog miješanja isključivo u cilju obezbjeđenja razvoja ličnosti svakog pojedinca i njegovog odnosa sa okolinom. Izgleda da je MANS spriječio razvoj ličnosti Safeta Kalića i gostiju na njegovoj svadbi, ali i svih fantomskih birača čiji matični broj je objavljen. Možda se može godinama nekažnjeno švercovati kokain, heroin ili cigarete, ubijati po crnogorskim ulicama, primati mito u milionskim iznosima i troškove korupcije naplaćivati od građana, ali za ovo što radi MANS u Crnoj Gori se mora odgovarati.
Zato je državnim organima važno da pokušaju zastrašiti one koji ukazuju na kriminal. Oni koji se bave kriminalom i koji su glavni akteri korupcije o kojoj ne smije da se priča (ni u mikrofon, ni bez mikrofona), biraju rukovodioce koji će umjesto kriminalaca goniti one koji javno ukazuju na kriminal. Zato Agenciju za zaštitu ličnih podataka ne zanima ni ko nezakonito obrađuje lične podatke hiljada građana i “prozvodi” im dvojnike koji svojim glasovima treba da obezbijede kriminalcima opstanak na vlasti. Zato ni tužilaštvo ne zanima ko je i kako iz vlasti povezan sa Kalićem i Šarićem. Zato je tužilaštvo odmah, bez provjere, znalo da je listing falsifikat. Zato je Ranka Čarapić ne tako davno izjavila da nema dokaza da je Keljmendi narko bos. Zato je Ranka Čarapić zaključivala pogodbu sa Keljmendijem. Zato i policija godinama nezakonito nadzire MANS. Zato su MANS i mediji koji na sve to ukazuju glavna meta onima koji bi trebalo da suzbijaju kriminal.
Ovo su samo neki od primjera koji pokazuju da je Crna Gora daleko od vladavine zakona. Ona to neće biti sve dok tužilaštvo i policija progoni one koji govore o kriminalu i korupciji i tako “krivična djela vrše u mikrofon” ili preko medija. Na kraju, mogao bih se ipak složiti sa ocjenom da Crna Gora nije zemlja kriminalaca. Ipak, ono u šta sam prilično siguran jeste da Crnom Gorom vladaju kriminaci. Zajedno sa saučesnicima koji bi trebalo da suzbijaju kriminal, a koji progone civilni sektor i nezavisne medije. Zajedno i sa saučesnicima koji ne vide ništa sporno u zloupotrebama, koji sa njima imaju korektnu komunikaciju (građansku ili neku drugu) i kojima navedeni organi takođe tolerišu kršenje zakona.
Bonus video:
