Reagovanje na tekst “Homoseksualna groznica”, autora Marka Milačića, Vijesti, 17.09.2012.
Institut socijalne inkluzije izražava zabrinutost porukama koje stoje u kolumni g. Marka Milačića koja je objavljena u dnevnom listu "Vijesti". Ovaj tekst relativizuje kršenje ljudskih prava i nasilje nad LGBT populacijom.
Novinar i, sasvim sam uvjerena, egoista Marko Milačić u svojoj kolumni "Homoseksualna groznica" poželio je, i to sasvim ozbiljno, zarad boljeg života, da postane homoseksualac. Spadam među one koji poznaju izazove marginalizovanih i diskriminisanih grupa. Rođenje i socijalno porijeklo svrstava me svakodnevno među njima. Prema manjinskom pitanju, bilo koje vrste, za razliku od Milačića, koji mi je kolega po obrazovanju, pažljivo se i odgovorno odnosim. Pretpostavljam da je Milačić žurio predati kolumnu i onda je u njoj napravio pravi "multiplot" iz kojeg najviše miriše populizam i tradicionalizam. Možda njegovim prijateljima i novinarima prija sva ta priča ali meni, nažalost jedinoj visokoj obrazovanoj Egipćanki u Crnoj Gori, ne prija takvo dušebrižništvo za naše zajednice - Rome i Egipćane.
Ne znam da li možda Milačić želi i hoće postati, zbog boljeg života i karijere, situacioni homoseksualac. Ali znam da Romi i Egipćani, sa svim osobenostima svih svojih pripadnika, uključujući i LGBT osobe, žele ostati to što jesu ali i napokon postati prihvaćeni i ravnopravni građani. Bilo bi korektnije da je autor napisao svoj stav o LGBT pitanju i možda kazao da je on ponosno svetosavsko dijete kojem smeta i javni muško-ženski poljubac. Umjesto svega ide se na podsticaj distance između različitih manjina. Sve u cilju da se homoseksulacima kaže da su oni srećni i presrećni, da su zaštićeni, da ih čak Dvor i vlast voli, uključujući i Ban Ki Muna, te da su oni krivi što postoje i što svi drugi u Crnoj Gori pate, teško žive, imaju problem sa Mugošom i naravno, da ne zaboravim, prazan im je frižider.
Takav pristup prosto nije u redu i zato reagujem kao građanka koja ima i drži do savjesti, ali i kao pripadnica manjine koju Milačić proziva.
Koliko ima istine u njegovim tvrdnjama potvrđuju činjenice da je LGBT zajednica najviše diskriminisana manjina, apsolutno nezaštićena i prognana, svakodnevno se predstavlja na najneprikladnije načine, kvalifikuje kao bolest.
U tekstu se ističe, u ironičnom tonu, da su homoseksualci privilegovana grupa i jedini čija se prava istinski štite u Crnoj Gori. Sve ostale grupe u našem društvu, po autoru, morale bi da se izjasne kao pripadnici LGBT populacije pa bi samim tim uspjeli da ostvare svoje interese.
Iz kolumne zaključujemo da se za određena prava treba boriti, to autor ne spori, ali samo do jedne granice. Sve preko toga, a nijesmo dobili odgovor đe se završava ta granica, je neukusno i proizvodi suprotan efekat. Određivanje granica ljudskim pravima je isto što i njihovo kršenje.
Ne razumijemo odkud toliko sumnje i prezira prema pripadnicima LGBT populacije, ljudima i organizacijama koji ih podržavaju. Nijesmo primijetili da LGBT brane bilo kome drugom da se bori za ono što misli da mu pripada. Pravo svakog građanina je da traži poštovanje zakonima zagarantovanih prava i za to ga niko ne može kriviti. Neko to svoje pravo koristi više neko manje. Pripisivanje LGBT zajednici problema sa kojima se suočavaju radnici, Romi i Egipćani, zapostavljeni i osiromašeni građani, je krajnje neargumentovano i zlonamjerno.
Takođe nas svih ovih dana, mjeseci i godina čudi to da još uvijek kruže priče o svjetskim zavjerama te da je zapravo borba za LGBT prava proizvod tajnih kuhinja stranih centara moći.
Znamo sve ljude koji su načelu pokreta za LGBT prava u Crnoj Gori i svjedoci smo da se radi o ljudima koji u većini slučajeva svoj posao rade volonterski ili uz minimalnu naknadu. Iza njih ne stoji nijedna svjetska sila ili gay lobi toliko moćan da preokrene crnogorsku politiku i čitavo društvo u njihovu korist.
Dio koji se odnosi na prava Roma i Egipćana takođe nije tačan, da li je to stvar namjere ili neinformisanosti nijesmo sigurni, ali svakako ne stoji konstatacija da ove zajednice nemaju nikakvu podršku. Naša organizacija, kao i mnoge druge romske, domaće i međunarodne organizacije i institucije u poslednjih desetak godina uradile su mnogo na unapređenju položaja Roma i Egipćana. Da je to nedovoljno i da treba raditi još tu se sa autorom potpuno slažemo. Ali je apsolutno netačno da se ništa nije uradilo. Zarad objektivnosti, a to bi autor kao novinar morao da zna, morate dobro istražiti temu o kojoj govorite. Puko nabrajanje stvari uz nipodaštavanje svačijeg rada nije dobar put ka istini.
Institut socijalne inkluzije je uvijek podržavao prava LGBT zajednice i nastaviće da to čini u budućnosti.
Bonus video:
