Ovogodišnja sezona u Ulcinju pamtiće se kao rekordna i senzacionalna po svim parametrima, osim po broju ostvarenih noćenja i profitu. A zima je duga, to mještani najbolje znaju.
Uzalud filovani izvještaji o istom ili nešto manjem broju turista u uporednom periodu. Kao što reče naša zlatna olimpijka Maja Savić, publiku ne možeš da lažeš ma kako da sude, pa i po nepravdi, najčuvenije sestre bliznakinje u Evropi, kojima bi ovih dana u prijestonici Norveške, morao nići spomenik za zlatnu zaslugu.
Kao što bi vlast u Budvi, kad već nijesu prethodne, iz istinske moralne obaveze, ako ništa drugo, morala nadjenuti makar jednoj ulici, hotelu, kupalištu ili šetalištu ime ulcinjsko. To bi, retroatktivno, mogla učiniti i vlast u Podgorici, ali i Vlada. Zaslužio, ali i zadužio ih je Ulcinj...
Ali, Vlada već odavno sa drevnim gradom igra drevnu igru na crno-bijelim poljima. I kao sa ostalim rivalima, drži ga u vječitom šahu i pazi da jedan isti potez ne odigra tri puta. To joj nije ni teško, jer je na početku neravnpravnog meča, imala mnoštvo više figura na svojoj strani, posebno u prvom redu ali bogami i pozadi.
Svi pa i Vlada, znaju da to nije fer - grad koji je sedamdesetih i osamdesetih vedrio i oblačio Crnom Gorom, gradio Budvu i Petrovac, a bogami i glavni grad, danas je urušen. Uzeli su mu i srušili sve, ali on i dalje živi. Fenomenalni Španac Hesus Monkade u svom kultnom djelu „Srušeni grad“ na dirljiv i ironičan našin opisuje nestajanje drevnog mjesta Mekinense.
Franko je varoš počeo da ruši na zalasku diktature kako bi naciji još jednom pokazao da ne trpi neistomišljenike. Pa je odlučio da ih kazni tako što će im srušiti grad. I Ulcinj ima svoju Strminu potkovice, tamo gdje je nekada bio Galeb, ali se u Boga nada da Franko nije idol našim čarobnjacima iz Podgorice i Budve...
Mještani znaju da naprijed ne mogu bez države, ali ni sa njom ovakvom. Kako je moguće da se u Budvi, koju je Ulcinj nekada gradio, svake godine otvara na desetine novih superluksuznih hotela dok se u Ulcinju ruše i oni koji su bili imidž grada, poput Galeba ili Lida.
I umjesto njih, tu sada nema drugih hotela- na mjestu Galeba koji je kupila dokazano strateška firma iz Podgorice sada je livada, a genijlanom Rusu, novom vlasniku jezivih razvalina Lida na unosnom zemljištu, pošlo je za rukom da se posprda sa cijelom državom uslovljavajući gradnju novog objekta rješenjem problema Port Milene.
Iako to nigdje ne stoji u kupoprodajnom ugovoru i iako bi zbog probijanja svih rokova za gradnju novog hotela, izgubio na bilo kojem sudu na planeti i morao objekat i imovinu vratiti državi. Ali, naši čarobnjaci iz Podgorice znaju muški da otrpe sve to.
U Ozu mora biti virtuelni raj po svaku cijenu - samo treba mještane uvjeriti u to, ali im sve manje uspijeva. Ipak, vrlo su uporni. Uostalom, nije im glavni mag uzalud potpisivao diplome - godine i decenije poslušnosti, poniznosti, prećutkivanja i vjernosti potrebne su za taj magični pečat. Jedan pogrešan potez ili neumješnost friziranja realnosti, znači i gubitak diplome. To najbolje zna bivši mag iz Budve.
Skoro je novi čarobnjak u liku premijera, projurio kroz Ulcinj poput furije - bio je na kratko u Opštini, a onda na vrat na nos do Sukobina da otvori samo prvu fazu rekonstruisanog puta, jer ih, kako nas je obradovao, ima ukupno tri. Znači, ovim tempom i za dvije godine imaćemo i taj put. Ali bolje išta nego ništa.
I dok se kolona automobila slivala ka mjestu svečanosti, naš mag-premijer već se vraćao sa lica mjesta gdje je presjekao vrpcu i nasmiješio se rijetkim fotoreporterima koji su imali sreće da uslikaju istorijski događaj. I poput maga, što i jeste, već je bio na deponiji Možura, dok su ga na Sukobinu neki još čekali.
I zaista, to mogu samo kvalifikovani magovi - rijetko ih ko vidi, čas su na jednom čas na drugom mjestu, čas u Podgorici, pa na Sukobinu, pa ih eto na deponiji, a kad upalite televizor, vidite ih na Vembliju. Nije mu palo na pamet da pođe na gradilište novog mosta i tu objasni zašto investicija kasni budući da je prvi rok bio za već pomalo zaboravljeni Dan nezavisnosti, pa drugi za Dan državnosti a treći, vjerovatno uoči izbora.
Tada ne smije biti kiksa. Nije došao ni na Port Milenu da vidi ljepotu od kanala koji nosi ime potonje crnogorske kraljice, da pomirisne s mosta i kaže „da je realizacija idejnog projekta u toku“. Knjaz Nikola ga prokopa cijelog za godinu dvije, a naši čarobnjaci evo već 20 i kusur godina rade idejni projekat...
Da kojim slučajem vaskrsne i dođe da vidi kako kanal izgleda danas, kralj bi vjerovatno prokleo dan kada je došao na takvu ideju. Pomislio bi prvo da je pogriješio mjesto, a kada bi vidio da nije, rekao bi sam u sebi da su se možda u međuvremenu dogodile strašne stvari poput sudara civilizacija ili tektonskih poremećaja. Kada bi utvrdio da nije ni to, shvatio bi da se neko sprda sa imenom njegove dinastije i ćutke bi se vratio u Ćipur... Ne bi više imao volje da ide dalje.
Ali naše čarobnjake iz Podgorice i Budve, koji vladaju ovim urušenim gradom, to naravno ne zanima. A što i bi, kad im je lijepo u Podgorici, Budvi i Londonu. Ko će gledat ledinu Galeba bez Galeba, ruševine Lida, davno obećani a nezavršeni most ili mirisati svježi vazduh sa Port Milene?
Kako objasniti građanima zašto je to tako i ko je kriv? Kako objasniti da samo njihovi jedini glasaju da se zemljište Solane pretvori u beton sa krajnjim ciljem zatvaranja fabrike i prestankom proizvodnje soli zarad drugih, ali i sopstvenih interesa? U Ulcinju im nije lako biti ni čarobnjak...
Ali svejedno, publiku ne možete lagati, uvažene bliznakinje Šarlot i Žili Bonaventura.
Bonus video:
