Otpočeli su pregovori sa Evropskom unijom! Javno se deklarišem da nijesam jedan od onih koje je odluka o početku pregovora „ujela za srce“. Naprotiv, pripadam onima koji su ovu odluku doživjeli kao svjetlo na kraju ovog dvodecenijskog tranzicionog tunela. Ali, što i da jesam? Čemu taj sarkazam? Zar nije legitimno pravo svakog pojedinca da drugačije razmišlja o svemu, pa i o procesu evropskih integracija, odnosno da bude euroskeptik?
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine proklamovala je da „svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice“.
Problem je što kod nas ova deklaracija, očito, nije našla uhljebljenje. Ovdje se drugačije mišljenje i dalje doživljava kao namjera da se nekome nanese kakva šteta ili zlo, a ne kao potreba da se iskristališe stav o određenom društvenom problemu ili skrene pažnja na određenu devijantnu pojavu.
Eto, i ulični protesti su nedavno, od naših zvaničnika, viđeni kao pokušaj da se naudi procesu evropskih integracija, a ne kao izraz ogromnog nezadovoljstva građana sopstvenim ekonomsko-socijalnim položajem i nepostupanjem institucija sistema na suzbijanju ukorijenjene korupcije i kriminala, što u stvari i jeste bila glavna poruka građanskih protesta.
Međutim, očito da je EU poruku građanskih protesta pravilno shvatila, kao vapaj građana za uspostavljanje vladavine prava, odnosno kao podršku ispostavljenim zahtjevima za otvaranje pregovora, a ne kao barijeru tom procesu.
Dakle, pregovori su počeli, pravi je trenutak za promjene! Vrijeme je da se mijenjamo, da budemo pozitivni i da sarkazam ostavimo po strani, pogotovu onaj koji stiže sa zvaničnih pozicija. Budimo evropejci i na djelu, ne samo na riječima. Podstičimo „borbu“ mišljenja koja je preduslov za napredak svakog društva.
Ne lijepimo etikete neistomišljenicima, što je nažalost postala naša ustaljena praksa. Svojim ponašanjem, profesionalizmom i moralnošću, budimo primjer ostalim članovima društvene zajednice. To se prvenstveno očekuje od čelnih ljudi i institucija sistema, pa onda i od svih crnogorskih građana/ki.
Neophodno je da se vratimo izvornim vrijednostima našeg društva, koje smo zapostavili, ili negdje zagubili, u ovom turbulentnom tranzicionom vremenu. Jedna od tih vrijednosti kaže da „ko dobro čini, dobrim mu se vraća“.
Bolje rečeno, ne smijemo sebi dozvoliti da nam sve bude za novac i zbog novca, što je uvriježeni moto aktuelnog neoliberalnog, komercijalizovanog, društvenog poretka, već neke stvari moramo da podredimo osjećaju humanosti, pripadnosti i patriotizma.
Moramo biti svjesni da u svakom trenutku možemo da učinimo neko dobro djelo za svoje bližnje, za lokalnu zajednicu, za Crnu Goru, samo treba razmišljati pozitivno.
Na primjer, kada naiđete na obrušeni kamen na putu sklonite ga, jer ako ste ga vi uspjeli izbjeći, možda neće uspjeti automobil koji dolazi iza vas. Ili, obavezno poštujte prednost pješaka na pješačkom prelazu, ali i izvan njega, a oni će znati da vam to cijene.
Ili, ako ste se zatekli na kiosku, pomognite radnici da sačuva novine od vjetra ili kiše. Ili..., uvijek učinite dobro djelo kada vas to ne košta mnogo, a svojim primjerom dajete ogroman doprinos razvoju društvene kulture i zajednice.
Svakako da je za proces evropskih integracija potrebno vrijeme, strpljenje i disciplina. Ali ako hoćemo u EU, moramo da savladamo te osnovne lekcije. Jer kada se nađete negdje u Evropi, shvatite da tamo važe neka druga pravila ponašanja. Tamo ste „primorani“ da stojite na pješačkom prelazu i po nekoliko minuta poštujući crveno svjetlo na semaforu, iako je u pitanju potpuno sporedna (slijepa) ulica.
Međutim, kada vidite da građani/ke toga grada strpljivo čekaju na zeleno svjetlo (pa i kada po nekoliko puta u sebi pomislite da je, zasigurno, semafor u kvaru, odnosno da je „suludo“ dalje čekati, jer tom ulicom niko, ama baš niko, ne prolazi), primorani ste da čekate i vi, jer shvatate da bi u njihovim očima bili nekulturni, ukoliko bi prešli tu ulicu na crveno.
U evropskim gradovima u trgovinu ne možete da idete nakon 18, odnosno 19 časova, jer tada se radnim danom završava radno vrijeme. Inače, subotom je radno vrijeme znatno kraće, a nedjeljom se ne radi. A kako je to kod nas?
Dakle, vrijeme je za pozitivno djelovanje. Vrijeme je da svi damo pozitivan građanski doprinos, da prepoznamo prave vrijednosti i da se ponašamo društveno odgovorno, kako u svakodnevnom životu, tako i na predstojećim izborima.
Kad kažem da se društveno odgovorno ponašamo na predstojećim izborima, tu prevashodno mislim na ocjenjivanje profesionalnog i moralnog ponašanja čelnih ljudi u vlasti i institucija sistema prema potrebama i problemima društvene zajednice i pojedinca.
Vrijeme je da sa riječi pređemo na djela, odnosno da eliminišemo ili se suprostavimo svim onim pojavama o kojima, u svojim porodicama, na ulici i kuloarima, pričamo negativno. Vrijeme je da damo lični doprinos evropskoj Crnoj Gori, ukoliko se za nju iskreno zalažemo.
Nemamo više opravdanje za strah za bilo koje vidove pritisaka, koji se, evidentno je, vrše nad velikim brojem pojedinaca, jer EU vrši monitoring, a na nama je da to na najbolji način iskoristimo. Zato, samo pozitivno, vrijeme radi za nas.
Bonus video:
