Kleveta

Napor da se dođe do istinite predstave o ljudima i događajima, zasnovane na argumentima, mjera je odgovornosti i shvatanja značaja društvenog interesa. Istina je često gorka i bolna, ali je u današnjoj Crnoj Gori kleveta mjerna jedinica posrnuća principa i vodi nas pravo u svijet gdje je u medijskoj ravni sve moguće, a u realnom svijetu sve dobije mjeru malog ili velikog “dila” (od eng. riječi deal > dobra pogodba).

Ne bi bilo iznenađenje pojava crnogorskog „dila“, kao novog pokreta, da i mala Crna Gora proba marketinški utemeljiti možda neki već postojeći i globalni trend. Crnogorci, inače, imaju sklonost ka velikim idejama koje bi omogućile slavu, nezavisno od toga koliko su im bliske ili pak, primjenjive. U konačnici, prvoborački staž je uvijek nešto vrijedio u zemlji ratnika, a staž žbira spremog da pušti „glas“ i mnogo više.

Dekriminalizacija klevete jeste važan doprinos u oslobađanju Crne Gore od oporih predrasuda, a posebno principa zaštite „časti“ moćnih. Nema tu što ni da se štiti, posebno ako je istina tako surova kao što je u slučaju promjene uvjerenja i pozicija, u skladu sa uskogrudim ličnim interesom, što je u Crnoj Gori uvijek artikulisalo moć i stvaralo moćno-primitivne odnose.

Međutim, kriminal klevete je danas preovlađujući u prijateljskim pojašnjenjima, i kroz druge brojne forme, o ljudima koji vam iz nekih razloga stoje na putu ili bi potencijalno to mogli da budu. Možda neki fingirani medicinski ili policijski dosije da “osvježi” saznanja, posebno ako su obogaćeni lakim štivom skandala koje slušalac želi da čuje.

Upravo je ovaj pristup platforma decenijske vlasti, upleten bratstveničko-kumovskim vezama, u osnovi uvrijeđujuće primitivan za zdrav razum a unaprijeđen danas i IT tehnologijama, ono što Crnu Goru čvrsto drži zakovanu u procesu beskonačne tranzicije.

Samo punim otvaranjem, izgradnjom iskrene potrebe za integracijama, mogućnošću da se upoređuje, Crna Gora će dobiti šansu da pobjegne od svoje predrasude i straha da je sve kontrolisano i da samo treba prepoznati centar iz kojeg sve kreće, pa se njemu prikloniti. Samo izgradnjom sopstvenih kapaciteta, posvećenošću svom poslu i integritetom može se uticati na oblikovanje društva u kojem će se cijeniti vrijednosti zasnovane na znanju i postignuću, a ne na sposobnosti enormne produkcije riječi bez značenja.

Onaj ko hoće da mijenja stvari ne treba da prizna pravila crnogorske politike, ali mora da ih poznaje. Na klevete treba da odgovara direktno i bez razmišljanja što će reći profesionalni bivači u pravu ili oni koji već imaju snažno predubjeđenje, bez sentimenta za obeshrabrenja o izvjesnosti borbe za slobodu govora, vjeroispovjesti, seksualne orijentacije, struke, drugoga. Ne treba imati dilemu o potrebi promjena u Crnoj Gori, iako se teško ne zgražavati nad nekim od metoda kojima se to pokušava ostvariti.

Posebno ako iste dolaze od onih kojima je borba za demokratizaciju Crne Gore virtuelna stvarnost u kojoj klevete i uvrede iznose obilato koristeći mogućnosti savremene tehnologije, uz tradicionalne kanale “hrabrih” šaptača i saradnika, bez ikakve odgovornosti za nekada vrlo teške posljedice.

Današnje crnogorsko društvo ima i neke pravilnosti. Što su riječi veće i teže, prevara je sve izvjesnija. A prevareni počinje da sumnja, nakon toga da ne vjeruje, povlači se u sebe, a društveni život mu se ispunjava klevetama i intrigama. Živote žive neki drugi, a oni prevareni ostaju puk kojem se nude pučke igre i čaršijske priče umjesto konkretnih putokaza koji otvaraju mogućnosti za jednake šanse svih.

Crna Gora ima samo jedan smjer prosperiteta – da se otvori prema drugosti. Svi ostali smjerovi su se pokazali kao pogrešni. Nikakva normativa ne može promijeniti duboko ukorijenjenu sklonost ka provincijskoj svijesti i savjesti.

To može mijenjati samo uključivanje crnogorskog iskustva, sa svim svojim prtljagom, u savremene evropske tokove. Između ostalog, i zato nam je jako važno da počnemo što prije sa pregovorima, jer će oni sadržajem procesa prebaciti klatno vrijednosti u javni interes umjesto u sadašnje preovlađujuće sklapanje ličnih “dilova” koje nosi brojne kolateralne žrtve.