Kada čovjek napravi grešku jedino pošteno rješenje je da za to preuzme odgovornost i snosi posljedice.
Ako novinar po prirodi posla štiti javni interes onda ne smije da ostavi ni najmanju mogućnost za sumnju da je bilo kako svoj privatni interes stavio iznad principa profesije.
Kombinujući poluistine i laži, Lutrija CG i Pobjeda ovih su dana problematizovali moj zahtjev za pomoć u rješavanju zdravstvenih problema u porodici. Zbog prirode situacije, smatram nedostojnim da detaljnije javno objašnjavam kako se sve to dešavalo, iako je istina drugačija od one koja se pokušala prikazati. Suština je da je taj problem riješen mimo Lutrije CG i mimo ostavljanja bilo kakvog duga kod bilo koje adrese.
Svoj toj hajci prethodio je tekst o poslovanju i monopolu Lutrije i slanje pjesme “Rajko Kokorajko” koja aludira na ubistvo i predstavlja prijetnju njegovim autorima, kolegi Rajku Miliću i meni.
Jasno je da je nakon svega nekome bilo potrebno skrenuti priču sa suštine.
Ali ja sam svjestan da sam tome doprinio, jer sam svojim nepromišljenim potezom u teškoj situaciji, doveo sebe u poziciju da principijelnu i profesionalnu novinsku priču o spornim poslovima jedne kompanije, neko može minimizirati ili dovesti u pitanje zbog moje ranije lične pogreške.
Greška je i što o svemu što se dešavalo nijesam ranije obavijestio uredništvo i upravu “Vijesti”.
Zbog svega toga, donio sam odluku o povlačenju sa funkcije zamjenika glavnog urednika “Vijesti”.
Zahvalan sam kolegama iz redakcije i uprave “Vijesti” za sve ono što sam naučio o novinarstvu za ovih 11 godina, trudeći se da primijenim najviše standarde profesije, kao i da se moja bilo kakva lična relacija ne odrazi na moje pisanje, što je uvijek bilo sveto pravilo u redakciji u kojoj radim.
Vjerujem da je vrijeme majstorsko rešeto, i neka ono pokaže ko smo, šta smo, gdje smo.
Bonus video:
