Rezultati lokalnih izbora u Herceg Novom i Tivtu, pokazali su rast stranaka koje cijene da je postojeći politički, ekonomski i institucionalni poredak, u principu dobar i da je za bolji život građana i njihov prosperitet nepohodno samo malo korigovati neke anomalije, koje nijesu suštinskog karaktera i koje bitno ne opredjeljuju suštinu društvenih odnosa. Birači su dakle dali povjerenje strankama koje ne promovišu potrebu korijenitih i radikalnih društvenih, ekonomskih i institucionalnih promjena.
Ogromna većina naših ljudi, izgleda, još ne želi da povjeruje u dubinu krize u kojoj se zemlja nalazi i misle da se postojeće stanje može mijenjati mirno, sa laganim korekcijama i bez velikih turbulencija.
Na našu žalost , stanje u društvu, ekonomiji i institucijama je sa svim suprotno. Kriza u kojoj se nalazi zemlja je duboka, sistemska i strukturna. Nesprovedena politička reforma i devijantni izborni sistem koji počiva na široko rasprostrranjenoj korupciji između vlasti i birača (u kojem vlast korumpira birače zaposlenjem, plaćanjem računa, brisanjem kazni, dodjeljivanjem dozvola, stavljanjem na spisak korisnika socijalne pomoći, pa sve do direktnih novčanih transkacija) dovodi do sistemske političke deformacije na fundametalnom nivou uspostavljanja sistema vlasti.
Korupcija je, dakle, ugradjena u same temelje političkog sistema. Vlast formirana na korupcionaškim temeljima, neminovno dovodi do reprodukcije ovog sistemskog defekta i na sve ostale društvene podsisteme- Vladu, lokalnu samoupravu, tužilaštvo, policiju, pravosuđe, univerzitet, sindikate, stranke, NVO, kompanije, medije. Korupcija postaje osnovni i jedini način za regulisanje međjusobnih odnosa u društvu.
Pojedinac, građanin, traži svoje mjesto u takvom društvenom poretku, svjestan da mu lični status, standard, napredovanje u karijeri ne zavisi od sopstvenih kvaliteta, znanja, truda ili rezultata rada, već, isključivo od ličnih mreža društvenih kontakata unutar korupcionaške piramide.
Pragmatični egoizam kod običnog građanina ga tjera na prihvatanje onih društvenih normi koje mu donose najveću ličnu dobit, sa prihvatljivim rizikom od sankcija. Ako je kažnjivost u sistemu direktno zavisna od mjesta u hijerahiji, onda će sklonost ka korupciji ljudi biti sve veća, što je mjesto u hijerahiji visočije. Biti u nekoj vlasti, lokalnoj ili republičkoj, garantuje visok stepen nekažnjivosti i mali rizik za korupcionaško ponašanje.
Takav poredak u malom društvu bez unutrašnjeg otpora i demokratske tradicije, sa snažnim uticajima plemensko-familijarnog nasljeđa, može da obezbijedi stabilnost, na određeni rok.
Ono što naši građani još ne prepoznaju jeste problem efikasnosti i troškova, pa samim tim i održivosti takvih sistema. Ovakvi defektni društveni sistemi stvaraju ogromne troškove koji dovode do budžetskih deficita, nelikvidnosti, nezaposlenosti i dužničke krize. Bogatstvo akumilirano kroz korupciju kontroliše sami vrh piramide vlasti, koji istovremeno utiče na odluke Vlade i drugih djelova vlasti.
Strah od ličnih gubitaka, motiviše vrh piramide da donosi odluke koje su u njihovu korist, a na štetu i svih drugih pripadnika piramide na nižim nivoima. Prve žrvte su pojedinci izvan piramide moći, obični građani, poreski obveznici.
Porast cijena struje, telekomunikacionih usluga, goriva, povećani porezi, takse, smanjenje zarada, penzija, otpuštanja iz državnih službi, kašnjenje u plaćanju iI recesija su neminovne posljedice.
Vremenom troškove moraju da pokrivaju i članovi piramide moći sa visočijih pozicija, što dovodi do konflikata među nosiocima značajnih djelova društvene moći. Hapšenja u Budvi su bila samo mala najava takvog scenarija. Pravi obračuni nas tek očekuju.
I ovdje se ne radi o nekim očekivanim i neminovnim nus-pojavama prolaznog karaktera pod uticajem nekih privremenih eksternih šokova. Radi se o vidljivim posljedicama jednog neefiaksnog lošeg i nepravedenog sistema, koji produkuje profite malom broju pripadnika vrha piramide, a distribuira sve veće troškove ostalim članovima društva.
Drastični pad stranih investicija, na čemu se temeljila ekonomska politika ovog režima, sa sobom je doveo do pada uvoza i smanjenja monetarnih agregata, i oštrog pada budžetskih prihoda vezanih za uvoz. Odliv kapitala iz zemlje je sve izraženiji. Domaći i inostrani tajkuni ubrzano iznose kapital iz zemlje.
Banke smanjuju kredite privredi, država se ubrzano zadužuje po zelenaškim kamatama. Novi krediti se koriste za otplatu starih i finansiranje direktne potrošnje (plata i penzija). Nelikividnost privrede raste, kašnjenja u plaćanjima su sve veća i gubici u privredi se gomilaju. Pritisak na budžet sve više raste.
Pristižu i dodatni troškovi zbog korupcionaških dilova vrha režima, garancije, koncesije, subvencije, priviliegije, monoplske pozicije, zaštita od progona institucija zbog neplaćanja poreza, kršenja ugovornih obaveza, znače veliki lični profit šefa režima, ali istovremeno i velike troškove za budžet i građane.
Sve to zbog čega su privatizacioni kupci dali ogroman novac vrhu režima za korupciju, plaćaju građani. Bilo kroz enormne cijene roba i usluga, bilo kao sadašnji poreski obveznici (plaćanja iz budžeta) bilo kao budući poreski obveznici (vraćanje kredita i dugova).
Devijanatni politički, društveni i ekonomski sistem, postavljen na pogrešnim ideološkim pretpostavkama (vulgarnog neoliberlanog kapitalizma) sa ugrađenim strukturnim defektom korupcije, mora za posljedicu imati ekonomski, institucionalni i moralni slom našeg društva. Zato su korijenite i radiklane Promjene sistema imperative. Zato je PzP opozicija, ne samo diktatoru i njegovoj zločinačkoj organizaciji i partiji, nego jednom bolesnom i opasnom sistemu koji prijeti urušavanju države i društva u cjelini.
Istina, te Promjene neće biti mirne, lagane i beskonfliktne. Neće i ne mogu biti, ako želimo ozdravljenje teško oboljelog društva. Mi znamo da oporavak počinje sa istinom o stanju organizma. Zato uporno, hrabro, stručno i patriotski govorimo o našoj bolesti. Ta istina se, očigledno, ne dopada biračima u Crnoj Gori, koji i dalje žele da vjeruju da se radi samo o prolaznom gripu, koji treba liječiti čajem i ljekovima za skidanje temperature. Mi razumijemo strah od istine i promjena u terapiji.
Naša patriotska obaveza je da stručno, pošteno i hrabro govorimo istinu. Naše društvo je oboljelo od teške bolesti koja je metastazirala i zahtijeva teške i bolne hirurške rezove, hemoterapiju i poseban tretman. Simptomi su sve jasniji i sve bolniji, a organizam sve slabiji i nemoćniji da se izbori sa bolešću.
Potrebna je hitna, velika, korijenita PROMJENA. Žao nam je dragi birači. Istina je bolna, terapija će biti još bolnija i teža. Dobra vijest je da postoji lijek i da još postoji nada u ozdravljenje. Sada je samo pitanje da li postoji volja kod pacijenta da se liječi i da se bori. Sve je u vašimm rukama. Što prije počnemo sa pravom terapijom, šanse za oporavak su veće, a posljedice od bolesti manje. I suprotno. Jedino što nemamo je VRIJEME. VRIJEME JE ZA PROMJENE.
Bonus video:
