U Ulcinju je prošla srijeda bila prazničan dan - a kako i ne bi kad su nam u odvojene radne posjete došli predstavnici obje vlade, podgoričke i one druge, iz Budve. Ekonomska kriza omela je lokalnu vlast da grad ukrasi zastavicama drage nam države, nije bilo ni crvenih tepiha a mještanima je zbog toga što je naglo otoplilo sugerisano da ne izlaze na ulice, nego da ostanu kućama. No, ništa nije moglo pomutiti radost zbog dolaska pomoćnika direktora Morskog dobra Dragana Markovića i ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzana Miloševića.
Prvi je došao Marković na okrugli sto u hotelu “Dolcino”, na temu “Transaprentno upravljanje obalom”, koji je organizovaala MOGUL grupa. Predstavnici lokalne vlasti, političkih partija i civilnog sektora dočekali su ga salvama aplauza skandirajući ime njegove firme. Svi učesnici, koji su se smjenjivali u debati, prosto su se utrkivali u pohvalama na račun rada JP iz Budve, posebno kada je Ulcinj u pitanju. Jednoglasno je podržan predloženi zakon o Morskom dobru uz konstataciju da je odlično i jasno formulisan. Takođe, čulo se da su građani svih primorskih opština, a posebno Ulcinja i Herceg Novog veoma zadovoljni radom Morskog dobra i to što čini ta firma u njihovim gradovima. Navedeno je da ni pitanje izgradnje i finansiranja hotela “Jadran” nije sporno zbog vlasništva zemljišta, jer je i taj problem riješen.
Da Morsko dobro brine za Ulcinj, ustvrdili su neki od učesnika, dokaz je širom otvorena kapija na Valdanosu budući da niko ne smije zabraniti pristup javnom dobru. Takođe, opšti zaključak je da JP i te kako brine za ulcinjsku obalu i kao dokaz naveli za to više nego odlično stanje u kome se nalaze Port Milena i Bojana. Markovićeva firma je pohvaljena i zbog toga što već godinama mnogo više ulaže u Ulcinj nego što prihoduje iz tog grada, pa joj je sugerisano da to više ne čini. Posebno je bilo dirljivo kada je neki od učesnika glasno i jasno pohvalio politiku JP oko zone morskog dobra u Ulcinju, ističući da takve granice ni približno nema nijedana druga opština na primorju nakon čega se salom razlegao aplauz. Marković, koji je cijelo vrijeme pokušavao da se kritički osvrne na rad svoje firme, uglavnom je ostajao u manjini. U tome mu nijesu pomogli ni predstavnici Ministarstva koji su takođe bili prisutni. Ostali su ga prekidali govoreći mu da je previše samokritičan te da će i te sitne greške, ako ih ima, Morsko dobro brzo ukloniti. A htio je da kaže da Morsko dobro možda i nije dobro skrojilo cjenovnu politiku oko kućica na Adi.
No, prisutni su, i to jednoglasno, to negirali ističući da je ribarima dodijeljen status zaslužnih stanovnika rijeke zbog čega su oslobođeni plaćanja bilo kakvih naknada. Pomoćniku direktora, nenaviklom na ovakve razdragane dočeke, aplauze, skanadiranja i rukovanja, nije bilo baš prijatno. Zato će dobro razmislitit da li će sljedeći put opet doći u Ulcinj ili poslati nekog drugog da se znoji i bori i za riječ da bi objasnio da Morsko dobro i ne čini baš sve kako treba, kad već on nije mogao zbog tih nerazumno razdraganih ljudi.
Istovremeno, na drugom kraju grada, Milošević je obilazio bojanske nasipe i pratio kako protiče proširenje ušća Bojane.
A na putu do ušća, ministra je čekalo pregršt iznenađenja koje je morao i trebalo da vidi. Prvo je na starom mostu na Port Mileni morao zaustaviti automobil, izaći i punim plućima nadisati se svježeg vazduha „koji obara s nogu“. Trebalo je i da vidi i fotografiše obnovljeni kanal koji je zahvaljujući Vladi opet postao najveće mrestilište ribe na Mediteranu. Mogao je da vidi brojne nasmijane i zadovoljne ribare kako na svojim drevnim kalimerama izlovljavaju svježu ribu. Sa desne strane, trebalo je da vidi vesele radnike “Otranta” kako hotel spremaju za sezonu. Potom, takođe sa desne strane, morao je vidjeti kako je iz ruševina nikao novi “Lido” sa 5 zvjezdica.
Onda je uslijedio veličanstveni pogled na Štoj - ministar je gledajući iz udobne limuzine, mogao je da vidi brojne hotele i na hiljade jednobraznih kućica i kućerina od 30 pa do više od 1.000m2, kako složno stoje u liniji kao kamenje na Keopsovoj piramidi. Trebalo je da čuje i kako tu nema divlje gradnje i kako svi „do jednog“ imaju dozvole i vodovodnu i kanalizacionu mrežu. Zatim je morao da vidi kako funkcioniše velelepni most na Bojani, jednosmjeran u oba pravca, što samo mi imamo. Sa tog mosta pruža se neponovljiv pogled na kućice i vile na obalama rijeke. I tu je sve po zakonu izgrađeno legalno, tako da vlasnici, njih oko 400, žive u punoj ljubavi sa Vladom. A onda se do naselja na Adi ministar odvezao novom magistalom bez rupa i na svoju ruku izgrađenih, ležećih policajaca koji se sami ugibaju da ne bi oštetili auta. Onda se asfaltiranom saobraćajnicom odvezao do ušća gdje se obratio novinarima u tačno zakazano vrijeme.
Napokon, kada su se obojica vratili kućama, mogli su da referišu šefovima da je u Ulcinju kao u Ozu i da je grad, zahvaljujući čarobnjacima iz Budve i Podgorice oduvao Zlu vješticu Zapada.
Bonus video:
