Ništa ne brinite – sa “Kotorom” je sve u redu. Ono što Ranko porine u vodu nikada ne potone. Čak i ako se svečarska flaša ne razbije. Trebalo je samo jače da zamahne, ali Ranko često ima taj problem – nedovoljnog zamaha.
Brodolom kruzera Kosta Konkordija je vrlo znakovit. Ali, prije svega tragičan – demonstrirani diletantizam mogao bi čovjeka i da zasmije, da nije nečija gadost i glupost plaćena izgubljenim životima. Kapetan koji tvrdi da se u čamcu za spasavanje našao slučajno, jer se sapleo i pao!? Ovo mu ne bi prošlo ni kod birača DPS-a.
Opet, ko je meni kriv što kad se kaže “kapetan broda” ja odmah zamislim Šona Konerija sa dostojanstvenom kapom i plavom otmjenom uniformom... Za to su krivi filmovi. A za sve drugo, kao što vidjesmo, krivi su ljudi.
Ima neobičnih sličnosti (i, srećom – razlika) između brodoloma Titanika, i, 101 godinu kasnije, brodoloma Koste Konkordije. Kod oba brodoloma, kao neka vrsta mentalne predigre, postojalo je uvjerenje u neuništivost gigantskih brodova. Titanik se doživljavao u medijima onoga doba kao amblem moderniteta – simbolički ulazak u doba kada je čovjek okeane pretvorio u jezerca koja više ne kriju opasnosti kao u doba hrabrih pionira – Kolumba i Magelana... Vjerovalo se da čeličnu grdosiju ništa ne može potopiti, jer, taj i takav brod kruna je progresa, oda svjetlosti ljudskog uma, znak njegove neupitne moći... Jedna santa leda je sve te plemenite zablude razdrobila kao čelik Titanika. U slučaju golemog kruzera, ponovo su na sceni bile slične, ali i unekoliko drugačije zablude. Naime, vjerovalo se, na primjer, da je 101 godinu poslije Titanika, nemoguće ono za što se i tada mislilo da je nemoguće. I razlika je važna – kao što je Titanik bio spomenik moći progresa i ljudske vještine, Kosta Konkordija je, mnogo više spomenik hedonizmu, negoli progresu... I konzumerističkoj histeričnoj površnosti. A to nije nevažna razlika.
Jer, Titanik je herojska epizoda, Kosta Konkordija tek puki – citat. Tu se zgodno sagledava i razlika između herojskog modernizma i cinično-parodirajućeg postmodernizma.
Još jedan govorljiv detalj: kasnije se ispostavilo da je krivac za potonuće Titanika loše izliven čelik – neko je štedio, dakle perverzna kapitalistička logika je bila u korijenu te tragedije. Sa kruzerom je stvar unekoliko drugačija, i seli nas iz zone sociologije u zonu psihologije. Kapetan koji hoće da mahne nekome, ili, da zadivi svoju “tajanstvenu” pratilju, navodno Moldavku... Južnjačko ludilo. Kao da je Crnogorac.
Magija velikih brodova je nešto što prati civilizaciju od samog početka. Helenska okeanokratija direktno je političku moć vezivala za umijeće plovidbe. Brodovi koji su pod komandom kapetana Kolumba stigli do Amerike jedna su od ključnih civilizacijskih prekretnica u istoriji svijeta.
Prošle godine na mnogo načina je obilježena stogodišnjica od stradanja Titanika. Brodolom Koste Konkordije, ipak, je ispao najeksplicitniji omaž starom dobrom Titaniku.
Fenomen Titanika je tokom cijelog dvadesetog vijeka bio vrlo inspirativan za umjetnike – pomenimo samo Encensbergerovu poemu, najuspješniji film svih vremena, ili Rambovu pjesmu od prije nekih desetak godina... Takva nesreća davala je zanimljiv okvir za ozbiljna razmatranja o modernitetu, klasnim tenzijama, paradoksima progresa... Kostu Konkordiju, siguran sam, ne čeka tako umjetnički bogat “zagrobni” život. Uostalom, koji bi ozbiljan glumac pristao da igra kapetana-idiota koji se sapliće i upada u čamac za spasavanje?
Svjetski i naši brodolomi... S nekim potonućima je još teže: recimo, brodolom crnogorske kulture. Dok sam neko veče na TV gledao “kapetana” toga broda, nisam mogao odgonetnuti da li je problem (samo) u kapetanu, ili su za ovaj brodolom krivi i gusari, koji nemilice krčme brodski teret... I ovaj kapetan ponekad izgleda kao da se sasvim slučajno našao tu gdje jeste. Još jedno pokliznuće.
Davno, u vrijeme sutona SFRJ, bio je aktuelan vic koji kaže da će Jugoslavija nakon Titove smrti promijeniti ime u – Titanik. I uglavnom, tako je bilo. Današnjoj Crnoj Gori više bi pristajalo ime Kosta Konkordija. Mi i kad tonemo – napola ostajemo na površini. Uostalom, priča o brodolomu zbog kapetana koji voli fino da se javi, a ni Moldavke mu nisu strane, djeluje tako crnogorski.
Bonus video:
