Šta će nova godina donijeti talasu protesta koji je pokrenut 2011. godine? Hoće li taj talas, koji se podigao u Tunisu, dostići svoju kulminaciju na Donjem Menhetnu ili ćemo 2012. vidjeti širenje politike neslaganja?
Odgovori su zabrinjavajući, ali su sasvim predvidljivi: vjerovatno ćemo vidjeti mnogo jaču centralizaciju pritiska odozgo na dolje i lavinu zakona u razvijenim i zemljama u razvoju koji ograničavaju ljudska prava. Ali, takođe ćemo, vjerovatno, vidjeti značajnu reakciju širokih masa.
To čemu smo svjedoci u drami sve globalizovanijeg protesta i represije – sporedna je priča kojoj mnogi prevodnici neoliberalne globalizacije nikada nisu poklanjali pažnju: sposobnonst moći globalizovanog kapitala da uruši vlast demokratski izabranih vlada.
Iz perspektive globalnih korporativnih interesa, zatvorena društva, kao Kina, povoljniji su za biznis nego nemirne demokratske zemlje u kojima sindikati, visoki standardi zaštite ljudskih prava i energični mediji dovode do povećanja zarada.
U čitavom svijetu reakcija na proteste izgleda jednako, navodeći na misli da se državne i korporativne institucije obučavaju „naprednoj praksi“ gušenja neslaganja uz očuvanje demokratskih fasada.
U Velikoj Britaniji premijer Dejvid Kameron osporava zakone o zaštiti ljudskih prava; londonska policija je ovlašćena da koristi gumene metke (njihova dužina je oko 30 cm, i već su doveli do nekoliko smrtnih slučajeva, uključujući i djecu u Sjevernoj Irskoj) radi gušenja mirnih protesta, policijski izvještaj o prijetnji od terorizma, raširen među „povjerljivim partnerima“ (londonskim biznismenima), uključivao je nova svjedočenja o protestima pokreta „Okupiraj“ sa pozivanjem na „sumnjive aktiviste“.
Velika Britanija ima strogo zakonodavstvo za obezbjeđivanje unutrašnje bezbjednosti, ali nikada nije imala zakon kakav je američki „Patriot“. Posle protesta protiv oštrih mjera početkom 2011. i nereda koji su uslijedili u velikim gradovima u avgustu, londonska policija je tražila ovlašćenje da kontroliše privatne napise na društvenim mrežama i mobilnim telefonima.
I, pod parolom zaštite budućih ljetnjih Olimpijskih igara od terorizma, britanska vojska gradi veliku bazu u Londonu iz koje će dejstvovati specijalne snage SAS-a – radikalni otklon od tradicionalne građanske politike Velike Britanije.
Izraelske novine Haaretz prenijele su da su se protesti tipa pokreta „Okupiraj“ sudarili sa nasilnim akcijama policije, uključujući premlaćivanje 15-godišnje djevojke i prijetnje nasumičnim hapšenjima.
U Izraelu, kao i u V. Britaniji, pojavio se pritisak, reklo bi se ni iz čega, da se uvedu zakoni koji ograničavaju sakupljanje vijesti i od neslaganja prave prestup: novi zakon pravi potencijalnim prestupom požrtvovanost organizacija lijevog krila, zakon o zaštiti ljudskih prava su oslabili i čak su novinarska istraživanja postala opasnija zbog strožih kazni za klevetu. Haaretz naziva taj novi vid pritisaka „novim feudalizmom“.
Najzad, u Americi, Zakon o nacionalnoj odbrani, koji je Kongres usvojio u decembru, dozvoljava predsjedniku da zaustavi funkcionisanje pravosuđa za građane SAD, da ih zadržava na neodređeno vrijeme i podvrgava ih ispitivanju. Ne treba se čuditi ako budemo svjedoci usvajanja istovjetnog zakoodavstva u drugim demokratskim zemljama svijeta.
U razvijenim demokratskim zemljama ne dupliraju se samo zakoni koji nekad legalno neslaganje, oganizovanje i širenje vijesti pretvaraju u prestup: isto se događa i sa nasilničkom taktikom u odnosu na one koji protestuju, a sve je podržano jačanjem pritiska u zemljama s dugim tradicijama građanske politike s ciljem da se militarizuje očuvanje pravnog poretka.
Policajci dobijaju sve savršenije oružje i zaštitnu opremu. Poslije terorističkih napada 11. septembra 2001. federalna vlada u SAD je potrošila oko 34 milijarde dolara da naoruža policije država i gradova kao vojsku. Novinarska istraživanja takođe su pokazala „obogaćene“ obuke gušenja protesta: lokalnu policiju iz gradova kao što su Ostin, država Teksas, slali su u Izrael da bi se obučila da kontroliše mase, ali i za druge taktike.
Globalizacija plaćenika za gušenje onih koji se ne slažu takođe ide brzo. Najamnici su važni u vrijeme globalnih protesta širokih masa zato što je lakše uperiti oružje ili pendrek stranca prema njemu nepoznatim ljudima, nego okrenuti vojsku ili policiju protiv svojih sugrađana.
Erik Prins, vođa najnečasnije organizacije, Academi (ranije Xe Services, još ranije Blackwater), prešao je u Ujedinjene Arapske Emirate u vrijeme dok se pakistanski najamnici u velikom broju sakupljalju u Bahreinu, gdje protestane guše sve jače.
Ali to, izgleda, koordinisano gušenje mirnih protestnih pokreta još nije pobijedilo – čak ni u Kini, kao što su pokazali stanovnici sela Vukan.
Bez obzira na to što rezultat protesta seljana zbog toga što im je lokalna vlast konfiskovala zemlju ostaje nejasan, ta pobuna pokazala je novu snagu širokih masa: socijalne mreže dozvoljavaju brže i organizovano okupljanje ljudi i ciljano širenje vijesti bez filtera zvaničnih medija. Internet, takođe, prenosi šablon autentične demokratije – brzo i u svjetskim razmjerama.
Ne čudi što ljudi tako koriste tu tehnologiju, to ukazuje da su malo zainteresovani da ih dijele na konfliktne i konkurentne etničke grupe, nacionalnosti ili religiozne opštine. U ogromnoj većini slučajeva oni hoće prostu demokratiju i ekonomsko samopredjeljenje.
Takvi planovi nalaze se u direktnom konfliktu s interesima svjetskog kapitala i vlada, naviklih da funkcionišu bez građanske kontrole. Taj se konflikt može zaoštriti u 2012. zavisno od planova demonstranata – od „Okupiraj Vol strit“ do „Okupiraj Moskvu“.
Uloženo je mnogo. U zavisnosti od toga svijet će više podsjećati ili na Kinu (otvoreno za biznis, zatvoreno za različito mišljenje), ili na Dansku.
Copyright: Project Syndicate, 2011.
Bonus video:
