U uslovima previranja na finansijskim tržištima Amerike i protestima na ulicama, američki način života se značajno mijenja: Amerikanci, na koje je svijet nekada gledao kao na razuzdane tinejdžere – ekstrovertne planetarne izvoznike rokenrola i šljaštećih holivudskih filmova – sada počinju odlučno da se povlače u sebe ili makar počinju da se bave unutrašnjim problemima. Trendovi u aktivnostima vezanim za slobodno vrijeme odražavaju ovu promjenu: štedljivost i ekonomisanje su zamijenili bahati konzumerizam.
Uzrok ove promjene leži, naravno, u nestabilnoj ekonomiji, ali ja smatram da je razlog, takođe, i psihološke prirode. Nakon dva rata i pola tuceta neobjavljenih konflikata u protekloj deceniji, Amerika je ušla u period kulturne hibernacije bez presedana.
Baštovanstvo, pravljenje albuma sa novinskim člancima, pletenje i kuvanje dio su novog, pomalo bijednog šika. U gradskim naseljima u koja se doseljavaju moderni mladi ljudi, „leksuse“ i „priuse“ zamijenile su baštenske leje i specijalne vrste paradajza uzgajane u balkonskim saksijama.
Drugi mladi ljudi preselili su se u ruralne oblasti u unutrašnjosti zemlje u potrazi za novom idiličnom fantazijom. Mladi par – on sa bradom, ona u laganoj haljini i gumenim čizmama – zasnovali su domaćinstvo sa leglom pilića u dolini rijeke Hadson, ili su u Nju Meksiku sagradili ekološku kuću od bala sijena i slame. Oni su zamijenili mladi par od prije pet godina – on sa hedž fondom, ona dekoraterka enterijera – u vili u okrugu Vestčester.
Dodatke gradskih listova posvećene hrani, koji su prije pet godina bili puni najnovijih trendova kombinovanja kuhinja, sada uređuju sanjari sa diplomom nekog od prestižnih univerziteta iz Ajvi lige koji su izašli iz svog kruga i snašli se započevši proizvodnju domaće turšije. Farmerska tržišta, peći na drva, solarni paneli i prodavnice Agvej za snabdijevanje farmi, odnedavno su u fokusu snova ljudi koji su, ne tako davno, uzimali neograničene kredite, kupovali luksuzne marke po sniženim cijenama za srednju klasu i zamišljali život prikazan na naslovnicama blistavih časopisa.
Čak su i radnje u holivudskim filmovima sada protkane željom da se pobjegne u „jednostavniji život“, uz odbojnost prema pretjeranom bogatstvu i luksuzu. U filmu koji uskoro treba da izađe, „Kupili smo zoološki vrt“, samohrani otac iscjeljuje svoju porodicu tako što se odseljavaju na selo i bave domaćinstvom sa cijelim čoporom životinja – žive u trošnoj kući i uživaju u spektakularnim pejzažima koji garantuju spasonosno okruženje za porodični život.
U drugim filmovima izobilje je predstavljeno kao nešto nad čim se treba zgražavati. Blogbaster „Mamurluk u Vegasu 2“ govori o tri prijatelja koji se cijelu noć prepuštaju pijančenju na Tajlandu gdje mogu da udovolje svim svojim apetitima – od transeksualnih prostitutki do droge i haosa svake vrste. Međutim, na kraju filma, glavni lik popušta svojoj želji za brakom, porodicom i mirnim životom stomatologa. U paralelnoj priči namijenjenoj ženama, film „Djeveruše“ prikazuje buduću mladu koja treba da dobije „sve“ – u liku dosadnog, ali izuzetno bogatog muža – ali napušta izobilje koje je okružuje i pronalazi utočište u svom skromnom stanu.
Nakon spasavanja banaka od bankrota, finansijskih skandala u stilu Bernarda Mardofa i pucanja mjehura nekretnina koji je Amerikance ostavio nasukane, čini se kao da kolektivno nesvjesno doživljava život na jahtama i savršeno uredne terene za golf kao nešto neukusno, a štedljivu, često ruralnu jednostavnost kao praktično pročišćujuće olakšanje.
Ne iznenađuje činjenica da je američka kultura posljednji put doživjela ovakvu promjenu ikonografije u doba Velike depresije, kada su filmovi poput „Plodovi gnjeva“ prikazivali ovozemaljsku jednostavnost – nasuprot korupciji bogate elite – kao svijetlu vrlinu. (Kao što je rekao Tom Džod, protagonista filma: „Gdje god nekoga tuče policajac, biću tamo... gdje god ima ljudi koji se hrane onim što su sami uzgajali i žive u kućama koje su sami sagradili, biću i tamo.“)
Ronald Regan je 1980. tvrdio da je svanulo „jutro u Americi“, ali je u Americi sada svanulo jutro poslije - jutro otrežnjenja. U ovoj tendenciji ka samostalnim sistemima kojima nije potrebno priključivanje na elektro-mrežu i vodovod, vožnji sopstvenim biciklom, ishrani zasnovanoj na onome što sam uzgajaš, kolektivna fantazija na solarnu energiju je neizbježna: Amerikanci su praktično napumpani idejom da će ih više trošenja učiniti srećnijim, a umjesto toga su ostavljeni sa gomilom duga.
Zato ne čudi što je jedna vrsta šik opstanka postala ažurirana verzija radikalnog, šika komuna iz 1960-ih. Amerikanci su izgubili povjerenje u one koji su u vrijeme buma nježno preli „Vjerujte nam“. Novi američki san – leglo pilića i tegla turšije – pokazuje da shvataju da su jedini ljudi kojima Amerikanci mogu vjerovati u vrijeme krize, u stvari, oni sami.
Autorka je politička aktivistkinja i društvena kritičarka; njena nova knjiga je:
„Dajte mi slobodu: priručnik za američke revolucionare”
Copyright: Project Syndicate, 2011.
Bonus video:
