Nakon 19 mjeseci stigla je dugo očekivana presuda na suđenju četrnaest osoba optuženih za planiranje rušenja vlade Crne Gore i ubistva premijera.
Dvojica pro-ruskih opozicionih lidera, za koje su tužioci rekli da su obavještajni oficiri, osuđeni su u odsustvu, dok ostali počinju dugotrajne zatvorske kazne nakon dobijanja osuđujućih presuda koje su iznenadile mnoge ljude u balkanskoj državi.
Članovi opozicije iz Demokratskog fronta izrazili su bojazan da će presuda rizikovati "nepopravljivo destabilizovanje" zemlje. Međutim, s obzirom na ono što znamo o politici i vladavini prava u Crnoj Gori, ishod možda i nije tako iznenađujući.
Mnogo prije nego što je slučaj stigao do sudova, mnogi su smatrali da je državni udar bio izmišljen i posmatrali su ga kao zavjeru vladajuće stranke kako bi pobijedila na parlamentarnim izborima 2016. godine - na kojim je njihova opozicija bila sigurna da će preuzeti - i zadržati vlast.
Opozicioni lideri tvrdili su da je sponzorisanje državnog udara pogodan način da Milo Đukanović, meta atentata, iskoristi "talas anti-ruske histerije da napadne" svoje protivnike i zadobije prijatelje na Zapadu. Bez obzira na presude, suđenje nije uspjelo da dođe do same suštine šta se desilo.
Ja lično nemam povjerenja u istinitost optužbi, pa čak i poslije suđenja, detalji o puču su ostali nejasni. Ideja, prema tužilaštvu, bila je da zavjerenici okupiraju parlament 16. oktobra 2016. - dan izbora - i ubiju Đukanovića, tada premijera, a sada predsjednika zemlje. To bi, kako se tvrdilo, spriječilo zemlju da se pridruži NATO-u, pitanje koje je duboko podijelilo Crnu Goru.
Vlasti su tvrdile da ih je doušnik nekoliko dana ranije upozorio o zavjeri i policija je uspjela uhapsiti grupu. Jasno je da bi svaki nasilni napad na vladu imao strašne i krvave posljedice. Ali, kao i sa mnogim aspektima tvrdnji tužilaštva, priča o zavjeri se ne uklapa u potpunosti.
Tokom suđenja, oružje koje je navodno trebalo da se iskoristi tog dana nikada nije bilo prikazano na sudu, a jedan od ključnih svjedoka optužbe izmijenio je svoje svjedočenje, prvo tvrdeći da je crnogorska opoziciona partija, Demokratski front, finansirana ruskim novcem, a zatim je rekao da nije bilo “plana nasilja u Podgorici”, glavnom gradu. Tužioci su kazali da su zavjerenici imali podršku Kremlja.
Ukupno 25 ljudi je bilo umiješano u zavjeru, među njima i krojač, konobar i 62-godišnja žena. Sudeći po nedavnim protestima u Podgorici i tonu medijskih izvještaja ove sedmice, osuđujuće presude nisu pružile Milu Đukanoviću jasan porast simpatija javnosti kojima se možda nadao.
Od februara, protesti oko Đukanovićeve vlade masovniji su i sada broje desetine hiljada ljudi koji marširaju ulicama glavnog grada. Počeli su nakon što ga je Duško Knežević, bivši saveznik Đukanovića, optužio za korupciju, kronizam i zloupotrebu položaja, a planirani su i daljnji protesti narednih sedmica. Đukanović je negirao optužbe i tvrdi da iza protesta stoje proruske opozicione stranke i "strani faktori".
Đukanović je bio na vlasti na ovaj ili onaj način od raspada bivše Jugoslavije, čime je stekao titulu najdugovječnijeg vođe Evrope. Opozicija je tvrdila da bi, po svemu sudeći, pobijedila na izborima 2016. godine, da se nije pojavio izvještaj o navodnom državnom udaru.
Bez obzira na presudu, dugotrajni skepticizam u ovom slučaju pokazuje visok nivo nepovjerenja u crnogorske institucije. U izvještaju iz 2017. godine, američki državni odsjek je uzeo u obzir nedostatak nezavisnosti pravosuđa, korupciju u policiji i prijetnje slobodi štampe.
Nedavni protesti odražavaju istoriju mnogih balkanskih država koje su bile u tranziciji od bivših režima, ali nikada nisu u potpunosti prešle u prave demokratije. Francuski predsjednik, Emanuel Makron, odbacio je balkanske nade za hitno pristupanje EU, poručivši im da prvo stvari kod svoje kuće dovedu u red.
Svakako, da bi se ostvario bilo kakav stvarni napredak, pokušaj državnog udara mora biti istražen od strane tijela koje je nezavisno od crnogorskih vlasti. Sljedeći korak je primoravanje Đukanovića i svih političara da prijave svoje poslovne interese.
To je najmanje što mogu učiniti da pokažu potpunu transparentnost. Kada su se prvi put pojavile vijesti o navodnom udaru, strani lideri, uključujući vladu Velike Britanije, požurili su da pokažu solidarnost sa Crnom Gorom.
Isti lideri sada moraju da iznesu napore kako bi ublažili javne nemire u Crnoj Gori i osigurali da se riješi problem korupcije. Neuspjeh da se to učini može samo da šteti stabilnosti Balkana.
Autor je vodeći kriminalistički advokat u Velikoj Britaniji koji je zastupao šefove država u značajnim međunarodnim suđenjima
(Independent)
Bonus video:
