Ko god je u životu doživio diskriminaciju i zna kako diskriminacija izgleda, nikada neće propustiti priliku da skine te okove svakome, kada za to dobije priliku.
Politička elita Crne Gore se savršeno pokazala na glasanju o Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog pola. Demonstrirano je nekoliko stvari: da se radi o otuđenoj eliti koja ni u najmanjem procentu ne predstavlja interese svojih glasača već svoje lične interese, da ih programska načela i javna deklarisanja ne obavezuju ama baš nikoliko kada je u pitanju njihovo političko postupanje, da se radi o konzervativnim i tradicionalističkim strukturama koje smatraju da su njihovi lični stavovi i osjećanja ono što treba i može da oblikuje ustavno-pravni poredak i, na kraju, da je njihova ocjena moralne i estetske podobnosti vrhunski kriterijum za određivanje dijapazona prava koje neki pojedinac treba da uživa.
Manjinske partije su glasanjem protiv demonstrirale da im nije nikakav problem sadašnji poredak gdje je jasno da je manjina definisana i omeđena samo etničkim i nacionalnim predznacima, da prepoznata kao manjina može biti samo ona koja može da generiše politički subjekat. Ne smije se zaboraviti da se tu hoda utabanom stazom dnevno-političke potrebe raznih savjeta koje eksploatišu budžet i prava manjina svode na uhljebljenje privilegovane grupe ljudi koja će na osnovu toga izvlačiti novac, a omogućiti vlasti da se pišu štrikovi i lijepo izgleda pred Evropom. Tragedija je još veća, što iste te manjine jesu ugrožene, diskrimisane, proganjane, ugnjetavane i zlostavljane. Da ta mržnja koju je tridesetogodišnji sistem posijao uvijek može da se podgrije pokazuju i povremene javne opomene - sjetimo se samo brzinske sloge u mržnji usmjerenoj ka Bošnjacima nakon nekoliko pravovremenih, vjerovatno i opravdanih, ali perfidnih kritika na račun Bošnjačke stranke. U dva koraka je DPS podsjetio da je lako naći većinu i novu žrtvu. Problem manjina postoji, ali njihovi predstavnici su to samo nominalno i vrlo su srećni da koriste opresivne mehanizme protiv drugih manjina. Nema tolerancije prema nacionalnim manjinama, a da je nema prema drugim, uključujući i seksualne. Zar mislite da je slučajno da kada se prije koji mjesec raspravljalo o rasizmu u Crnoj Gori, skoro niko nije sjetio decenijskog rasizma i ugnjetavanja Roma? Ovaj eskluzivitet nad statusom manjine vodi samo ka getoizaciji, kao što se to desilo kad je u pitanju identitet Srba iz Crne Gore koji se ne može tako predstavljati ako nije pravoslavan, ako nije protiv NATO-a, ako nije za SPC i još čitav drugi niz kriterijuma postoji kojima neko mora da opravda i podupre svoj etno-politički identitet. Tako su manjine ovim glasanjem poslale poruku da se niko ne može legitimisati kao pripadnik te manjine ako je ujedno i pripadnik LGBT zajednice.
Naravno, stari ugnjetavač manjina DPS će i ovom prilikom formalno zaslužiti pohvale, oni su za Zakon glasali i šta im može tu ko šta zamjeriti, dođu oni i na po koju Paradu, isture ponekog nižeg funkcionera da se pohvali, ali naravno da neće ni riječi progovoriti svojim koalicionim partnerima bez obzira što bi u svakog drugog trupačke uletjeli samo da proviri sa porukama i djelovanjima koji nisu u skladu sa svetim evropskim vrijednostima na koje DPS polaže ekskluzivno pravo. Mehanizam vladajućeg režima je surov, opstanak na vlasti je jedina i glavna vrijednost i nema tog ljudskog prava koje se ne može pregaziti usput.
Šta tek reći o licemjernom pristupu onih koji nisu ni došli, a puna su im usta floskula o evropskom, evroatlantskom, ali kada je trebalo iskalkulisati, kalkulisalo se gdje se najmanje može izgubiti, pa će tako čekati jesen i tad će sve proceduralne prepreke nestati, ali ljudska prava ne funkcionišu sa pauzom i na odloženo djelovanje, to je test koji se jednom polaže. Ne može se biti malo demokrata i malo Evropljanin, već jesi ili nisi. A ovaj test upravo nisu prošli ono koji se diče pravom stranom istorije i pristali su da budu dio farse sa izmišljenim razlogom kobajagi uvrijeđenosti. Više su bili uvrijeđeni kada je bilo pitanje za NATO, pa su ušli i glasali, ali se očigledno radi o strahu da će izgubiti dio članstva, da apsurd bude kompletiran - upravo iz redova nacionalnih manjina. Gore je takvo licemjerstvo od otvorene homofobije ili nesolidarnosti, jer se od ovih drugih niko nije ni iznenadio. Isto važi i za nezavisni klub poslanika, ali je teško govoriti o njima kao koherentnoj grupi i donijeti koherentne zaključke pa se nameće kratko - pih.
Vratimo se na početak i na suštinu - manjine u Crnoj Gori ne mogu da računaju da će ih štititi političke elite ili barem da se radi o konzistentnom trendu i iskrenom opredjeljenju. Šta je bitno razumjeti - prava se ne smanjuju njihovim širenjem i dijeljenjem, već se ona tako samo uvećavaju kao što se tako uvećavaju i ljubav, znanje i sreća. Teror i maltretiranje nisu nikad nikoga preobratili i ugasili neku ideju, ali jesu koštala mnogo i mnoge nevine ljude. Kada se diskriminacija primijeni prema jednoj osobi ili grupi, legitimiše se diskriminacija za svaku grupu. Diskriminacija LGBT osoba danas je jedna od najapsurdnijih nepravdi koju je vrlo lako ispraviti. Niko niti od jedne političke elite ne traži da javno izražava ljubav prema LGBT zajednici ili prema načinu na koji neko upotrebljava svoje genitalije, ali se traži borba za prava koju svaki heteroseksulac već uživa. To znači nekoliko vrlo jednostavnih stvari - da to što neko cijeni nemoralnim, gadnim ili izopačenim nije argument da se nekome uskrate prava i to tako bazična kao da provede život u pred zakonom ravnopravnoj zajednici, da može da posjeti voljenu osobu u bolnici, da je naslijedi ili joj ostavi u nasljedstvo.
Pravo na život, slobodu izražavanja, savjesti i okupljanja, pravo na jednakost pred zakonom, na obrazovanje, zdravstvenu njegu i ostala javna dobra su prava za sve bez obzira na naša moralna predubjeđenja. I kakvo je to moralno ubjeđenje koje nekome ne želi da da takve stvari?
Bonus video:
