“Poći ću u šume da je opet tražim/uz tišinu rijeke da je mirno sanjam/i dok mjesec sija gledaću u zvijezde/ne bih li je sreo sretnu i daleku.” (Zvao sam je Emili - Zdravko Čolić)
Cijeli život sam provodio u prirodi. Aktivno obilazim Crnu Goru od jezera do jezera. Od vrha do vrha. Od šume do šume. Više od deset godina. I još nijesam sve stigao da vidim.
I onda čujete ministra MORT-a: Ukoliko se bolje osjećate u zelenilu, ja Vam predlažem da odete u šumu da živite“!
Obratio se novinarki nakon što je konstatovao da uživa u jednom malom zelenom ostrvu između dva restorana u City kvartu. I da mu je to dovoljno. Dovoljno za novi park prirode?
A u koju tu šumu da ode novinarka? U one koje pustoše radi ogrjeva? Ili u jedan od nacionalnih parkova ili parkova prirode koji ne može ni da nabroji. Ni on ni Klica.
Neka uživa u maloj zelenoj površini između dva restorana. Ali ako već nema nečega što se zove odgovornost i podnese ostavku - neka ode u redakciju ili makar mailom uputi izvinjenje novinarki. Da je ne traži u šumi. Dok pišem ovaj tekst 6.000 metafora mi prolazi ćelijama mozga. Ali ni jednu neću, zbog sebe, samo poziv ministru da se izvini novinarki i javnosti Crne Gore. Za ostavku kao lični čin je odavno bio spreman.
Bio sam na rijeci Lještanici i napravio fotografije. Sve su sjajne. Ne zbog mog umijeća, već jer nema šanse da loša fotografija može da se napravi. U svemu tome prije par dana premijer Marković, a inače mu je Lještanica bliža od mene geografski, bi oduševljen - takva ljepota neće u cijevi! To je onaj isti premijer koji se propisno obrukao u posjeti Herceg Novom, kada je u gradu pjesnika, u gradu gdje je bio jedan Ivo Andrić, u gradu u kom je Institut „Simo Milošević“... u gradu koji je 1989. u SFRJ imao najveći prihod od turizma po glavi stanovnika, gradu kog su predali Draganu Brkoviću koji ga je zapalio poput Rima u ognju od strane Nerona, bio prvi put u njemu, jer mu se vazda činio tamo daleko (Vlado Georgijev, izvini ako ćeš zbog ove moje rečenice imati problem).
Danas sam pogledao film o Solani u CGO. To jesu potresne priče ljudi koji se bore da je očuvaju. Ne opljačkaju. Solana u dijelu onoga što predstavlja za Evropu - danas izgleda kao Hirošima tog avgusta 1945. A ako i jedno zrno soli u glavi imamo znaćemo da su zidine Stona izgrađene da brane polja soli od pljačkača - jer je so uvijek bila zlato.
Da osim Pljevalja ne pomenem išta više. Jer neće biti drugog bloka. Prvi neka zatvore ili neka evakuišu stanovništvo.
Održivi razvoj nije ministarstvo. Održivi razvoj je filozofija življenja, koncept razvoja jednog sistema sa punom vizijom, gdje na čelu vlade treba da bude vizionar. A na čelu MORT-a još veći vizionar od predsjednika vlade. Posljednji vizionar na čelu neke vlade ovdje je bio Ante Marković.
A ti Emili - ostani u šumi! Prirodne ljepote vs silikoni? Čekaj da se promijeni vlada. Ima još vila i vienjaka.
Bonus video:
