Bilo jednom u jednoj zemlji nikad-novcima-i-moći-zadovoljnih junaka, vazda spremnih za busanja u prsa naduvana, da se ino-bankar istjerao iz zemlje, bilbordom sa porukom “kući!“, jer je u nezvaničnom razgovoru uporedio “...crnogorsko rukovodstvo i Crnu Goru sa Burkinom Faso...“ (februar 2018. godine). Nešto slično odigralo se i u utorak, 08. oktobra tekuće jeseni, a kao što citat dokumentuje: “Jučerašnje predstavljanje redovnog ekonomskog izvještaja Svjetske banke za Zapadni Balkan pod nazivom ‘Rast neizvjesnosti’ nije izazvalo interesovanje predstavnika crnogorskih institucija, odnosno izvršne vlasti, koji nisu došli na predstavljanje izvještaja. Događaj je ispratilo samo nekoliko predstavnika medija, pa je sala bila gotovo prazna.“ (izvor: https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ekonomija&clanak=716126&datum=2019-10-09)
Prazna sala na predstavljanju redovnog izvještaja Svjetske banke (“Western Balkans - Raising Uncertainties“, no. 16, Fall 2019), koji se bavi projekcijama i rizicima ekonomskog razvoja zemalja Zapadnog Balkana u narednom periodu (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija). Fotografija vrišti zaglušujućim bukom lokalne neograničene, sistemske osionosti, koju generiraju javna neodgovornost i prezir prema znanju u Crnoj Gori.
Prazne stolice ništa ne govore o Svjetskoj banci, kao ni o respektibilnim gostima, koje je tokom prezentacije posljednjeg izvještaja predvodio g-din Marc Schiffbauer (PhD). To su, prevashodno, simboli naše stvarnosti: strukovne ispraznosti tamo gdje su trebali da sjede profili koji radnim i profesionalnim angažmanom predstavljaju poreske obveznike Crne Gore, i tržište zemlje, njene potrošače/klijente.
Iako je crnogorskim udarnim profilima ključnih institucija finansijskog tržišta nekako sujetna sklonost da javno izaberu “šovinističke farse“, kao model moćništva bez razloga, zjapeća praznina sa navedenog skupa je sramota crnogorskih nadležnih institucija: resornog ministarstva, CBCG, ministarstva saobraćaja, regulatornih agencija, banaka. Kao i armija: direktora-rica direktorata, savjetnika i direktora kontrola, analitičara-rki za makroekonomske analize, dokonjaka iz ambasada i misija. Po cijenu da su im glavni šefovi zabranili, svi oni zajedno morali su biti na prezentaciji izvještaja Svjetske banke. To je minimum sistemske i strukovne pristojnosti i profesionalne obaveze prema odgovornostima pozicija koje pojedinačno pokrivaju. Prazne stolice CentreVille-a su pokazale koliko je neznatno posvećenje znanju i odgovornosti unutar najvećeg poslodavca Crne Gore, kojeg finansiraju poreski obveznici zemlje. Pećina zaglušujućeg nebistvovanja u struci ispričala je sve o tome koliko je golema “potreba“ za necivilizovanom saradnjom sa multilateralnim organizacijama. Posebno u momentu kad su naporni stranci konačno namjerni da slijede brojke, bez pristrasnosti i dogovorene, zakulisne političke zaštite naših lidera (institucija, akademije, regulatora i sl). Zašto se ovakvi penali u komunikaciji sa ozbiljnim institucijama nikada ne rade?; čak i ako je odgovornost u činjenju neprincipijelnog na terenu Zapadnog Balkana značajna od strane inostranih edukovanih gostiju.
Izvještaj Svjetske banke je važan dokument za jačanje kredibilnosti Crne Gore prema ino-povjeriocima crnogorskog javnog duga. Glavni nalaz kaže da naša ekonomija neće ponoviti prošlogodišnji rezultat (5,1% rast BDP-a; Monstat) u narednom periodu. Znači, taj rezultat svih na tržištu Crne Gore je dobar, ali nema snagu da izigrava ni političko, ni sistemsko, ni ekonomsko samopohvaljivanje. Nema prostora za sujetno samozadovoljstvo.
Uzeli smo od Kineza finansijski-rizičan kredit, mada sa preferencijalnom kamatom. Radimo autoput prema sjeveru zemlje. Prva dionica autoputa uključuje broj tunela, probijenih i izgrađenih, koji je veći nego svih prethodnih ko-zna-koliko godina. Umjesto što se hvalimo takvim detaljima, zar logičnije ne bi bilo zapitati se: a, zašto se trideset godina ništa nije radilo u Crnoj Gori (izvor: TV Vijesti, dnevnik, 09.10.2019)? I, još suštinskije se treba pitati: ko se sa takvim rezultatom hvali? Sve da se zanemari činjenica da je posao nadležnih ministarstva, uprava, državnih kompanija, komisija da rade u korist zajednice, zašto bi se bilo kome u državnoj upravi tapšalo po-nejakim-ramenima-stalnog-žalopojkanja-jer-im-je-uskraćena-bespogovorna-podrška za aktivnosti u projektu, koje su zakonski propisane?
I, rizici u sistemu, koje SB identifikuje u izvještaju, nisu “prst u oko“ našim donosiocima odluka. Kako? Ekonomski rast, koji je udaljen od inkuzivnosti i finansijskog jačanja nezavisnih životnih egzistencija, nije u stanju da odglumi statistički napredak za političko (samo)pohvaljivanje. Dok se ekonomski rast iz stope ne prepozna u jačanju životnog standarda pojedinačno; kao i, u kvalitetu radnog mjesta i strukovnosti, što će posljedično mijenjati tržište rada prema konkurentnijem i boljem, stopa rasta BDP-a (2018) ostaje da bude mrtva brojka.
Tako da sumom praznjikavosti, koja je zavijala među nepopunjenim stolicama, niko nije prezreo Svjetsku banku; niti im se tako trebalo pokazati ko je moćniji, važniji; niti se bilo šta reklo o kvalitetu izvještaja i istrajnosti da dokument bude prezentovan, mada su “eventu“ jedino prisustvovali medijski poslenici. Sve je to ukupno bio bolni šamar za održivost ekonomskog razvoja Crne Gore. Zjapeća praznina neprisustva je pokazala (ne)kvalitet u radu javnih institucija u Crnoj Gori; postala je neoborivi dokaz premijerove “nacionalne politike“ onog-od-avgusta-dokumentovanog-spiska o bačanju para poreskih obveznika na stanove i pare za “lojalne“.
Do kada će se, sistemski, okretati leđa znanju i konstruktivnoj posvećenosti odgovornostima rada unutar institucija, koje rade za poreske obveznike, za građane-nke zemlje?
Bonus video:
