Pred epidemijom kovida-19 svijet je stao, sa neizvjesnom prognozom do kad. Pandemija, ali i infodemija. Toliko kontradiktornih informacija od ljekara, raznih stručnjaka, političara, svjetskih stratega, da nije čudo da se ljudi osjećaju nesigurno i nemoćno. Kako god, zdravlje je na prvom mjestu, a ekonomija mora preživjeti, da bismo ostali zdravo. Turizam, kao treća izvozna grana na globalnom nivou, poslije naftne i hemijske industrije, prvi put je doživio totalni „lockdown“. Ključni igrači, hoteli i hotelski lanci, turoperatori i turističke agencije i avioprevoznici, žestoko se bore za opstanak i još bolje pozicioniranje poslije krize. Tim prije, što su im digitalni modeli odavno postali glavne alatke u transfomaciji turizma u „smart“ turizam, pametne gradove, hotele, sobe, muzeje, turističke ture. Ova kriza će samo učiniti da se proces digitalizacije ubrza. Turizam je vrlo ranjiva grana sa više aspekata, ali se od svih dosadašnjih kriza brzo opravljao. Najprije zbog toga što počiva na trajnoj potrebi čovjeka za odmorom i rekreacijom. Ovoga puta, pored finansija i slobodnog vremena, treba da se steknu i neki drugi uslovi: otvaranje granica, pokretanje međunarodnog avionskog saobraćaja, spremnost receptivnih destinacija da nastave posao i, nadasve, onaj psihološki momenat, da volja za putovanjima nadvlada nesigurnost od ekonomske recesije i strah za sopstveno zdravlje. Prognoze da će najviše biti pogođene ekonomije koje u BDP-u imaju značajan udio usluga i turizma, odnose se i na Crnu Goru, sa učešćem turizma od jednu četvrtinu. Zatvaranje sektora usluga, hotela i restorana potrošnju je svelo na nulu, a sektor ugostiteljstva dovelo pred kolaps. Turistička privreda koja čini 19% ukupno zaposlene radne snage, direktno i indirektno, biće prinuđena da otpušta radnike. Zato je neophodno da se podrži sektor koji je do sada značajno punio državni budžet. U periodu krize država jeste viđena kao neko od koga se očekuje pomoć, ali se ne može očekivati da ona sve vidi i sve zna. Zato bi od velike koristi bilo aktiviranje strukovnih udruženja, prije svih, Udruženja turističkih radnika Crne Gore, po pitanju uslova poslovanja, procjene nedostajućih sredstava za pokriće zarada zaposlenih, zadržavanja tržišta, cjenovne politike i održavanja likvidnosti preduzeća. Država treba odlučnim mjerama da stvori uslove da privreda preživi, prije svega mala i mikro preduzeća koja su najviše ugrožena. To u ovim uslovima podrazumijeva obezbjeđivanje sredstava za pripremu turističke sezone i realizaciju dodatnih mjera koje su nastale zbog pandemije. Država je do sada izašla sa nekoliko paketa ekonomskih mjera, ali to nije dovoljno. Bankarski sektor se ne odriče svojih prihoda, odlaganje plaćanja obaveza uz obračunavanje kamata za period odlaganja kredita - nije pomoć. Da bi se sačuvala radna snaga, teret krize treba ravnomjerno podjeliti, jer najveći teret već podnose vlasnici. U toj raspodjeli dio tereta treba da preuzmu država i banke. Od države se očekuje da ne toleriše sivu ekonomiju, koja ugrožava rad preduzeća koja izmiruju svoje obaveze u skladu sa zakonom. S obzirom na visoku uvoznu zavisnost, za očekivati je da država dugoročno podstakne i podrži razvoj novih djelatnosti, kao i djelatnosti koje do sada nisu bile dovoljno stimulisane, kao npr. poljoprivreda, da bi se smanjila monokulturalnost crnogorske ekonomije. Nedostaci koji su i ranije postojali, pandemijom su još više došli do izražaja. Jedan od ključnih problema konkurentnosti turističke privrede i do sada je bila njena rascepkanost na mala i mikro preduzeća koja nemaju snagu da se izbore sa velikim svjetskim kompanijama. Njihova zavisnost od alotmankih ugovora sa turoperatorima i turističkim agencijama iznosi čak 66%. Poslovno povezivanje kroz širok spektar odnosa od labavih tržišnih koalicija, strukovnog povezivanja, javno privatnog partnerstva, ojačalo bi njihovu strukturu na lokalnom nivou, a time i pregovaračku moć i konkurentnost na širem tržištu. Na Vladi je da urgentno donese kratkoročne, a zatim i dugoročne mjere, da bi se spriječio kolaps ekonomskog sistema. Međutim, prava borba tek predstoji i odigraće se na nivou preduzeća. Najveći izazov sa kojim se kompanije u ovom trenutku suočavaju jeste organizacija rada i upravljanje ljudima. Turistička preduzeća su izbačena iz svog uobičajenog životnog ciklusa. Tehnološki proces u organizovanom turizmu, koji je dominantan kod nas, počinje u maju-junu, kada se ugovaraju kapaciteti za narednu godinu. Teško je zamisliti da će turoperatori ove godine ulaziti u poslovni rizik ugovaranja sa toliko nepoznanica, te je izvjesno napuštanje ustaljenog vrijednosnog lanca i za narednu sezonu. Stoga će biti od krucijalne važnosti prilagoditi se i, ako je potrebno, promijeniti kanal prodaje. To će u velikoj mjeri zavisiti i od promjena na strani turoperatora, kao i od nivoa tražnje. Diversifikacija proizvoda, alternativna tržišta, novi partneri, investicije, digitalne tehnologije mogle bi biti neki od lijekova za repozicioniranje turističke privrede i njihovu održivost u periodu poslije krize. Promjena prodajnih kanala svakako će ići u korist online prodaje. Za očekivati je da će mnoge zemlje da se okrenu protekcionističkim mjerama, pod parolom “ostajte ovdje”, kao npr. Njemačka u posljednjoj krizi. Kad je u pitanju izbor tržišta, najracionalnije je okrenuti se zemljama regiona jer smo im najbliži. Tražiti oslonac u domaćem turizmu, nije realno, jer najveći broj turističkih putovanja domicilnog stanovništva ostane u zoni sive ekonomije, kroz ljetovanja kod rođaka i prijatelja i u sopstvenom vikend smještaju. Na duže staze treba razmišljati i o prestrukturiranju tržišta. Kina je krenula sa investicijama u Crnu Goru, treba imati u vidu da 10% Kineza posjeduje pasoš, što znači potencijalno tržište od 140 miliona ljudi. Cijene će realno morati ići dolje, ali treba biti vrlo obazriv, pratiti poteze konkurencije i situaciju na tržištu, jer jednom značajno spuštenu cijenu teško je vratiti. Biti fleksibilan kod otkaza i nuditi vrijednosne vaučere ili neke druge dogovore za kasniji period. Od „last minute“ bookinga se ove godine najviše očekuje. Održati komunikaciju sa postojećim tržištima, a promociju usmjeriti na online portale i društvene mreže, koji treba da prikažu Crnu Goru spremnu, još čistiju i ljepšu. Nezahvalno je prognozirati, ali ako se epidemiološka situacija stabilizuje tokom maja, mogli bismo imati glavnu sezonu. Meteorolozi najavljuju vrelo ljeto, što nam ide u prilog. Naš najveći adut biće dobra epidemiološka situacija i zdravstveno bezbjedna destinacija. Optimističan scenario. Za optimističan scenario treba se prilagoditi situaciji, jer pružanje usluga u turizmu zahtijeva direktan kontakt i vezano je za ličnu potrošnju. Najprije treba riješiti pitanje dolaska gostiju, jer je Crna Gora dominantna avio-destinacija. To zavisi prije svega od emitivnih tržišta koja još nemaju odgovor na ovo pitanje. O koroni se malo zna, o načinu prenošenja, vremenu zadržavanja na raznim površinama, tako da je neophodna riječ medicinske struke da definiše procedure i pravila za zaštitu gostiju i radne snage. U ovim vanrednim uslovima, većina preduzeća se priprema u skladu sa mogućnostima za dane posle korone. Za crnogorski turizam je najvažnije da se održi reprodukcioni lanac, u obimu koji bude moguć, da se preživi ova godina. Zato je podrška najugroženijem sektoru na globalnom nivou neophodna. Autorka je redovni profesor i dekan Fakulteta za turizam Univerziteta Mediteran Podgorica
Bonus video:
