Mi costi come le mura di Cattaro - stara je crnogorska poslovica koju je, najčešće u upotrebi kod žitelja Njeguša, Mirca i Zalaza, zabilježio ugledni lingvista dr A. Č., istražujući korijene jotovane verzije crnogorskog jezika.
Glasoviti naučnik je, unoseći pomenutu frazu u svoju bilježnicu dok je uz ognjište razgovarao sa jednom stogodišnjom babom u Rokočima, na tren zastao jer mu je ona ipak zvučala malo strano, pa se u sebi zapitao ima li u tome možda kakve srpske podvale od strane Vuka Karadžića. Svaku njegovu dilemu je, ipak, otklonila kraća pripovijest starice što mu je argumentovano objasnila da se pomenuta izreka urezala u pamćenje naroda kao spomen na vanredna ekonomska izdvajanja i pregnuća države Crne Gore za izgradnju kotorskih zidina, i da se konkretno, odnosi na investicioni period Direkcije javnih radova Vlade Crne Gore od 1420. do 1797. godine.
„Mi smo ga napravili, mi ga možemo i zapaliti!“- dopisao je, uz interesantnu poslovicu, u svoju bilježnicu ugledni lingvista, vidjevši patriJotski poklič babinog čukunuka na fejsbuku. Ona mu je taj post ponosno pokazala na svom mobilnom telefonu, trudeći se da znanstveniku objasni koliko su današnji pravi i veliki Crnogorci, zapravo srasli sa kamenom, krećom, bjelancem od jaja, kovanim gvožđem i inim materijalima od kojih su sazdane kotorske zidine. Nema dileme da svi oni silni perperi kojima su taj materijal Crnogorci na tenderima kupovali isključivo kod najboljih snabdjevača u Veneciji i dan-danas kolaju u žilama njihovih potomaka. Vrelina junačke krvce što bije u njihovim srcima, tolika je da su je na Dan državnosti, 13. jula, morali po svaku cijenu prenijeti gradu što su ga napravili. Što bi rekla pokojna bokeška pjesnikinja, „jedne su se noći lude zapalile u njima vatre“, pa se uzbuđena mladež, ponešena od ljubavi i sa požarom u srcima koje nije mogao obuzdati ni sam kotorski poteštat - poslovično sklon razumu i legalitetu Željko Aprcović, popela na zidine, sve od bastiona Citadela na rivi do fortece San Giovanni na vrhu istoimenog brda nad Starim gradom. Za tu domoljubnu prigodu bjehu već pripremljene navijačke baklje Made in China, dobijene gratis uz ugovor Vlade CG sa CRBC-jem za izgradnju obilaznice oko Kotora i bušenje brda radi izgradnje lifta za turiste do fortece. Kao po komandi (ali nje nije bilo jer ovo nije bila organizovana manifestacija, već spontano događanje patriJotskog naroda) buknule su stotine hi-tech kineskih baklji i obasjale konture tvrdih bedema koji već stoljećima štite crnogorski grad Kotor od njegovog zaleđa.
Veličanstveno je zasjao ponosni stari grad, blješteći u noći 13. jula ljeta gospodnjeg 2020. kao nesporni krunski dragulj u nisci inače brojnih UNESCO zaštićenih bisera diljem Crne Gore. Džin turskog kapudan-paše Hajrudina Barbarose sa zavišću je, iz dženetskih visina, posmatrao ovaj prizor kakav se njemu omaknuo da ga ostvari u ljeto 1539, uprkos tome što je pod Kotor tada doveo 70 galija sa najmodernijom pirotehnikom i cca 30 tisuća njenih vještih korisnika. Sorry Harry, ali ti nisi imao podršku NKT-a, OB Kotor i Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora da ti se kao današnjoj kotorskoj mladeži koja izgara od ljubavi prema domovini, oni bespogovorno predaju ključeve grada i kapija na zidinama. Jebiga, u tvoje je vrijeme svijetom harala kuga pa je NKT ostao čvrsto protiv tvog masovnog okupljanja visokog rizika za širenje te bolesti, a ne ova slabunjava korona koja mori tek ponekog đeda i babu što nam ionako opterećuju penzioni i zdravstveni fond, pa je NKT danas malo fleksibilniji kada su ovakvi pirotehnički spektakli na kotorskim zidinama u pitanju.
Sve je, dakle, išlo besprekorno - buknule su baklje, sijevali su blicevi, zujali dronovi i kamere na njima da nam ostave zapis za povijest kotorskih zidina koje gore vatrom ljubavi za Crnu Goru i njenu vječnost. Avaj, čisto da se potvrdi aksiom da neprijatelj nikad ne spava, usred tog besprekorno mudro zamišljenog i vrhunski organizovanog izliva vatrene ljubavi pučanstva prema onome što je od vjeki vjekov njegovo, potkrala se diverzija. Jedna od baklji je, očito sabotirana od agenata ruskog GRU-a, zakazala, prosula se i zapalila rastinje uz bedeme. Ništa zato - odmah su priskočili kotorski pompjeri koji su se tu zatekli da obezbjeđuju događaj što se, gledano iz perspektive važećih mjera NKT-a i aktuelne opštinske Odluke o sezonskog zabrani loženja vatre na otvorenom i na javnim površinama, zapravo nije ni dešavao. Minorni požar koji je izazvao minimalnu štetu na zaštićenom spomeniku kulture prve kategorije, ugašen je za samo sedam sati. Valja istaći da je ogromna većina učesnika bakljade pokazala izvanrednu spremnost i požrtvovanje i učestvovala u gašenju požara, obilno koristeći svoja velika iskustva i volontersku energiju što su je, isto tako organizovani, u ljeto 2017. već demonstrirali odgovorno i domoljubno priskačući da gase požare koji su tada mjesecima buktali na Luštici, Krtolima, Grblju...
Summa summarum (što bi rekli stari Crnogorci), izgorela je samo neka suva travuljina i jedan čempres za koga poteštat kotorski tvrdi da zapravo nije sagoreo, već je samo malo pocrnio jer ga je Gradsko zelenilo slabo zalivalo proteklih godina. Riječju, bila je ovo još jedna prilika da se dokaže pariJotizam i da se sa oca na sina, prenesu tekovine paljenja i gašenja domoljubnih vatri u srcima, džepovima na lijevoj strani grudi i na otvorenom prostoru. Jedan od istaknutih crnogorskih otaca je kasnije javno, medijski lamentirao nad nečijim testisima i neostvarenim zlim željama neprijatelja da Kotor izgori, a koje su kako je kazao, na sreću svih iskrenih patriJota, spriječili upravo oni koji su Kotor i zapalili. Mudri otac ćelave glave koja je štošta preturila još od vremena kada je iz prve ruke svjedočila „paljenju guma“ i iluminaciji dubrovačkih bedema u jesen 1991, nije ni pet para dao na logičnost ove svoje tvrdnje - a i zašto bi? Oni su ga napravili - oni ga mogu i zapaliti isto kao što su ponosni tata i ista vlast koju on i danas podržava, prije skoro 30 godina spalili Jugoslaviju, Dubrovnik i Konavle ili kako to čine danas, sa samim temeljima multinacionalnog društva u Crnoj Gori.
Ovo je bila samo generalna proba, ali dogodine za Dan državnosti (ako ne već i za Dan nezavisnosti) - sigurno će biti pravi spektakl! Neron likes this!
Bonus video:
