Samostalna država Crna Gora, koja se uzdiže do visine planetarnog primjera mudro i humano organizovanog ljudskog društva, koje kvalitetno živi u harmoniji sa prirodom je oduvijek bila, jeste i do posljednjeg daha života biće moja najveća želja i najveće bogatstvo koje možemo ostaviti našim potomcima. Odnos takve Crne Gore sa svijetom morao je počivati na sljedećem principu: dobrom komšiji biti još bolji komšija, dobrom prijatelju biti još bolji prijatelj, dobrom bratu biti još bolji brat ali uvijek biti nesalomljivi orah (“voćka čudnovata”) i dostojanstveno misliti i odlučivati svojom glavom. Ima li išta ljepše nego biti svoj na svome, biti prijatelj svim narodima i ljudima dobre volje, ali graditi našu budućnost našom glavom, našim znanjem, našom sposobnošću, našom vizijom, ljubavlju i patriotizmom. Ponoviću po ko zna koji put - sa ovom teritorijom i ovim brojem stanovnika, Crna Gora po kvalitetu života treba i može da bude najbolja država Evrope i svijeta.
Ovakvu viziju Crne Gore, a pogotovo njenog odnosa sa svijetom, u potpunosti su iznevjerile i državna vlast i crkvena vlast i opozicija. Poslušnost vlasti, opozicije i crkve prema centrima moći van Crne Gore dostigla je takve razmjere da se Crna Gora ne može smatrati samostalnom državom; bili smo samostalniji u doba Turaka nego danas.
Crna Gora je na papiru samostalna država, članica Ujedinjenih nacija, ali su u stvarnosti predsjednik Crne Gore, predsjednik Vlade i predsjednik Skupštine poslušnici centara moći van Crne Gore, a da zlo bude veći poslušnici su i lideri opozicije. Gospodare van Crne Gore takođe imaju vodeći ljudi i hrišćanstva i islama. Na primjer, za razliku od države Crne Gore koja je suverena bar na papiru, Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) sa sjedištem u Cetinjskom manastiru nije samostalna ni na papiru ni u stvarnosti. I vlast, i opozicija i crkva imaju gospodare van Crne Gore; takav vazalni položaj Crne Gore je protiv našeg nacionalnog interesa, dobrobiti, ponosa i dostojanstva.
Moram jasno reći da ne vjerujem u religijska učenja, ali postoje najmanje tri razloga važnija od moga ubjeđenja. Prvo, poštujem univerzalno ljudsko parvo na drugačije mišljenje. Drugo, poznajem mnoge dobre ljude (poznanike, prijatelje i rođake) koji vjeruju u crkveno učenje o Bogu. Treće, Crnogorska pravoslavna crkva je tokom vjekova realne (a kasnije i zvanično priznate) samostalnosti odigrala istorijsku ulogu koja je bila mnogo veća i bolja od uloge bilo koje druge crkve u svijetu. Smatram da crkva sa takvom istorijom treba da ponovo bude samostalna (autokefalna), dakle, ponosan i ravnopravan član porodice pravoslavnih crkava koje bi trebalo da žive i rade u božjoj ljubavi i slozi. U stvari, da je sreće, sve pravoslavne crkve bi trebalo da se ponose što je među njima postojalo istorijsko “božje čudo”, Crnogorska pravoslavna crkva, koja je odigrala čudesnu ulogu u doba vjekovne turske okupacije Balkana . Da sam na mjestu Amfilohija, borio bih se da se Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, koja danas postoji pod vazalnim imenom Mitropolija crnogorsko-primorska, vrati, već 100 godina oduzeto ime, dostojanstvo i autokefalnost. Međutim, zbog pomirenja i poštovanja svih pravoslavaca u Crnoj Gori, izleda mi razuman i prijedlog rektora Cetinjske bogoslovije Gojka Perovića (ukoliko sam ga dobro shvatio) da u imenu crkve kojoj je vraćena autokefalnost, ne bude nacionalne odrednice; na primjer “Pravoslavna crkva Crne Gore” bi moglo biti ime blisko svim pravoslavcima.
Vazalni položaj vlasti, opozicije, hrisćanstva i islama je samo pola priče o lažnoj crnogorskoj samostalnosti. Crna Gora je ekonomski okupirana država i država na pragu dužničkog ropstva, što ne vide samo oni koji ne žele da vide.
Podsjetiću građjane na lijepu istinu, da se Stara Crna Gora uzdizala do visine evropskog i svjetskog primjera slobodnih ljudi i nesalomivih ratnika. U doba kada je Ujedinjeno Kraljevstvo vladalo svijetom više nego danas Amerika, njihov legendarni premijer William Ewart Gladstone je napisao knjigu o Crnogorcima u kojoj kaže da slava crnogorskih bitaka nadmašuje sve u istoriji čovječanstva, ukjučujući i mitske bitke starih Grka kod Maratona i Termopila. O nama su pjevali i veliki pjesnici kao Puškin i Alfred Tenison koji nas naziva “kameni prijesto slobode” i kaže da “još nikada nije živjelo pleme moćnijih gorštaka”. Uz svjetsku ratničku slavu idu i neka nevjerovatna dostignuća van bojnog polja; na primjer, dok je Kolumbo plovio za Ameriku, Crnogorci su među prvima u svijetu štampali knjige. Mitska Stara Crna Gora, poštovana u svijetu, naša je velika prošlost; današnja Crna Gora bi se ponovo mogla uzdići do visine planetarnog primjera nečeg dobrog jedino kao Ekološka Država. Prepreka takvom razvoju su i ovakva vlast, i ovakva opozicija i ovakva crkva.
Iznevjerena od svih moćnika, Crna Gora čeka svoju šansu. Želim da vjerujem da ćemo kad-tad, ipak ustati iz samrtničke postelje i postati jedna od najboljih država svijeta.
Bonus video:
