Još 1985. godine Slovenija je lansirala briljantnu kampanju “Slovenija moja dežela“. Navodno je povod bio turizam, a kasnije se vidjelo da je upravo ta kampanja bila prva faza kampanje ka nezavisnoj Sloveniji. Još početkom osamdesetih istraživanja su pokazala da su Slovenci nesigurni, da nemaju visoko mišljenje o sebi, s toga su kreirali kampanju koja će im podići samopouzdanje.
Čitava poenta koncepta “Slovenija moja dežela“ (Slovenija, moja država) sastoji se u tome da su prikazani kao pendantni, spretni, perfekcionisti, radni i sposobni ljudi koji će učiniti sve da dočekaju goste kako treba. Čitav video se sastoji iz priče kako djed dolazi i ručno slika bilbord na kom na nekoliko jezika piše “Dobrodošli u Sloveniju“. Kad svega pet godina nakon Titove smrti lansiraš takvu reklamnu kampanju, znači da znaš šta želiš, prvo da napraviš svoju državu a zatim da uđeš u EU. Ali sve je počelo tim bilbordom, pozitivnom muzikom i atmosferom iz čuvenog spota.
Trideset i pet godina je prošlo od tog bilborda, a Živko Andrijašević ni danas ne kapira značaj i moć advertising-a već kaže na tribini: „Ako vi možete bilbordima i raznom propagandom uticati na nekoga da promijeni naciju… onda taj koji mijenja naciju ne zaslužuje da bude u vašoj naciji, stvarno neka ide u drugu naciju“.
Tako govori na pragu godine popisa jedan od kreatora crnogorskog nacionalnog identiteta, prvi Milov istoričar i navodni stručnjak za nacionalna pitanja. Nema on pojma ni o kreativnoj strategiji, ne zna ni da je bilbord samo sastavni dio šire komunikacione platforme koja prolazi kroz nekoliko faza na putu od osnovne ideje koja se pretvara u koncept. Nije ni čudo što su izgubili izbore, u spotu su imali samo Mila u krupnom kadru koji hoda i priča li priča. Trapavo ispresijecano sa par kadrova Luštice i Krnova, nalijepljena odavno poznata muzička podloga i to je kraj.
Zanimljivo je da Živko i dalje ignoriše bilborde, čak i nakon što je film Three Billboards Outside Ebbing, Missouri još više ukazao na značaj i odjek poruke koja se može plasirati na bilbordu.
Ne zna da sa dobrom komunikacijom i kampanjom možeš lako da ubijediš jedan značajan dio ljudi da su Iliri, Crveni Hrvati, Austrougari ili Jugosloveni iako ne postoji više ni Austougarska ni Jugoslavija, možeš da ih podijeliš na brda ili nahije ili ujediniš na osnovu evropeizacije ili balkanizacije. Može i Zabjelo da postane zaista republika, kad bi neko imao novca i interesa. Samo je pitanje na koju emotivnu komponentu igraš, kako si osmislio kampanju i koliko si uložio u nju, i naravno, kakav tim psihologa, dizajnera, kreativnih stratega, copywriter-a i ostalih realizatora imaš.
Autor knjige “Nacija s greškom“ ignoriše moć savremenog oglašavanja. Možda bi dobro bilo da osim svoje knjige pročita i po neku Bibliju advertising-a. Evo jedan predlog: The Copy Book: How 32 of the World’s Best Advertising Writers Write Their Advertising. Jeste da je na engleskom, ali ima i slika.
Bonus video:
