Trenutak u kom je kvazi-patriotska histerija dostigla vrhunac zbio se prije nekoliko godina je kad su se samozvani intelektualci sa branika otadžbine ostrvili na Gojka Čelebića. Povod je bila nagrada koju je dobio, a prije svega što je ušao na njihov isplativi teren. Oni tako percipiraju sve, kroz džep i novčanik. Najviše su na Gojka tada grmjeli najmlađi nacionalni penzioneri.
Gojko koji je bio primoran da nabraja koliko je njegovih rođaka i predaka poginulo u borbama za Crnu Goru. Ta lista, takav čin odbrane, to je zvanična Crna Gora! Čovjek prinuđen da nabraja mrtve da bi se odbranio od takozvanih patriota. Sve kako bi dokazao ono što i ne treba dokazivati, da još neko je nekad volio Crnu Goru osim “njih“.
Anestezirano Crnogorsko narodno pozorište moglo bi da napravi izuzetnu predstavu koristeći materijal takvih napada i odbrana. Čitava scenografija može da se svede na ogroman grb koji bi bio postavljen u pozadini. Ništa više. Iza toga grba kriju se mnogi nikogovići navikli da parazitiraju na državnom budžetu.
Ili na primjer da se u jednu zbirku objave sva “otvorena pisma“ upućena Filipu Adžiću. Kakva bi to bila zbirka niskih provokacija, seljačkih opanjkavanja, udaraca ispod pojasa i beščašća. Valjalo bi to prikupiti na jedno mjesto, da se začepe usta svima koji će opet tvrditi da su svi Crnogorci pravi primjer čojstva i junaštva i ništa drugo.
Okarakterisati nekoga da je biza, izdajnik, konjokradica ili koritaš, to je terminologija koju su plasirali i na javnu scenu uveli upravo nacionalno zaslužni preko svojih “državnih“ medija. I dalje se sije mržnja, i dalje se ljudi opanjkavaju. Utrkuju se ko će prvi da postavi nogu, ko će da opravda plate, honorare i penzije. Tako patriotski! Tako junački! Tako crnogorski?!
Ako neko proziva rođaka zbog prezimena, nabraja mu rodbinu i zove ga izdajnikom tim činom mu ugrožava i bezbjednost. Ako neko poručuje bilo kome na svijetu kako je “potonja ura“ došla za bilo šta, ako naziva ljude fukarama, ko to radi je desničar! Džaba im na sva usta što se zaklinju u ljevicu, džaba sva zvanja, oni su ljevičari isto koliko je i DPS bila demokratska i socijalistička partija. Oni su poput nepriznate đece te partije, nisu članovi ali rade posao. Zato je i Božena meta. Jer, mnogi bi voljeli da ona psuje ili da pali zastave. Ali ona dobro zna da kad Duško diže dva prsta, da je jedva spustio treći prst! Trebalo mu je trideset godina za to. Zato je i smiješan.
O kako bi to voljeli da Božena sije mržnju kao oni, bilo bi to zgodno, da ukalupljeni gosti komentarišu mjesec dana u nekoj polu-živoj istini. Ali im ipak bode oči jer se Božene više plaše nego DF-a. Kad se tijelo DPS rasipa, glasači naginju ka URA i Demokratama. Zato valja obratiti pažnju kako će u buduće “svi predsjednikovi klonovi“ da lome noge Boženi i Momu Koprivici. Jer, oni ipak dokazuju da u politici postoje dostojanstveni ljudi koji nešto dobro rade. Za sad je tako. Detektuju lažne patriote i ukazuju na društvene anomalije. A patriote moraju opravdati plate, ili pak penzije. Zato i grizu.
Bonus video:
