Po Kosovu sakupljaju potpise. Udruženja veterana bivše pobunjeničke organizacije OVK (UČK) žele da stvaranje Specijalnog suda za njihove zločine bude ponovo stavljeno na dnevni red parlamenta. Sud je antialbanski i blati oslobodilački rat, kažu. Ova pozicija je popularna, a potrebnih 10.000 potpisa bi trebalo brzo da budu sakupljeni.
Zaštitničku podršku su veterani dobili sa samog vrha. U svom govoru pred vojnicima „Kosovskih bezbjednosnih snaga“, trupa pod lakim oružjem, predsjednik Hašim Tači oštro je napao zapadnu međunarodnu zajednicu: EU je nametnula ovaj Sud Kosovu pod velikim pritiskom.
Tači odjednom zvuči drugačije
Poslije dužeg snebivanja, parlament u Prištini je u avgustu 2015. usvojio zakon kojim je ovaj Sud proglasio institucijom kosovskog prava. Tači, tada ministar spoljni, krajnjim je naporom uspio da svoju partiju usmjeri na ta kurs. On sam je glasao za Sud samo zato što je na dispoziciju bio stavljeno partnerstvo sa SAD, EU i NATO. Zapad je i stvarno prijetio da će Specijalni Sud biti organizovan pri UN, ukoliko Kosovo ne okonča otpor prema Sudu finansiranom od strane EU.
No, Tači sada propoveijda da Kosovo treba da prekine sa „servilnošću“ i koncescijama prema međunarodnim igračima. Došlo je vrijeme da se pozatvaraju određene strane misije, koje šire sliku Kosova kao jedne nezrele zemlje. Takvi tonovi su se do sada mogli čuti od opozicione partije „Samoopredelenje“ (Vetevendosje), koja se već godinama bori protiv „kolonizacije Kosova“ od strane misije UN i EU (EULEX), koji su u zemlji već osamnaest tj. deset godina. No, zašto je sada Tači obrnuo stranu? Odakle ova oštra retorika, bespoštedna i prema do sada visoko cijenjenim „američkim prijateljima“? Na ova pitanja Tači je neupitan dao odgovore na jednoj debati u Prištini. Zapadni ambasadori su mu obećali: ako prođe Sud, dobiće viznu liberalizaciju i odobrenje da stvori sopstvenu armiju. Ali, Zapad je prekršio riječ. Predstavništvo EU u Prištini demantuje postojanje takvog dogovora.
Logično zvuči jedno drugo objašnjenje za Tačijevu frustraciju. Kosovo se nalazi u totalnoj političkoj blokadi. Deset godina posle proglašenja nezavisnosti izgradnja države je nedovršena, a međunarodno priznanje nije posve ostvareno ni u okvirima EU. Sem toga, vizni bedem odvaja dva miliona stanovnika ove zemlje od EU, koja je za zemlje poput Ukrajine ili Gruzije već ukinula vize. Bijes Kosovara se može razumjeti, ali ovaj debakl su ponajviše sami skrivili.
Kao uslov za ukidanje viznog režima EU zahtijeva ratifikaciju graničnog sporazuma sa Crnom Gorom, koji je već dvije godine na ledu. Dio parlamenta vjeruje da će Kosovo njime izgubiti 8.000 hektara zemlje u graničnom području sa Crnom Gorom. Dvije komisije su se već savijale nad kartama, starim i novim, ali dogovora bilo nije. I vlada je među sobom posvađana.
Ni u realizaciji Sporazuma o normalizaciji sa Srbijom na Kosovu nema napretka. Širok je otpor protiv dogovorenog osnivanja Zajednice srpskih opština, koju puno Kosovara odbija kao opasno strano tijelo na sopstvenoj teritoriji.
Promjena uloga sa Srbijom
Nesposobnost kosovskih političara da premoste rovove i da se ponude Zapadu kao konstruktivni partneri, u puno evropskih prestonica dovela je do pomjeranja u doživljaju pitanja Kosova. Izbledjela je slika provincije koju Beograd tlači. Ako su se do sada političari Kosova prema svojim mentorima verbalno skoro uvijek snishodljivo ponašali, danas se pokazuju sve više tvrdoglavim. Negativni osjećaji u EU prijestonicma bude i svijest o promašaju Misije EU, koja uprkos ogromnim finansijskim izdacima nije uspela da Kosovu bude od pomoći: ni politički ni privredno.
Pored takvog Kosova Srbija odjednom izgleda poprilično dobro. Njen moćni predsjednik zemlju čvrsto drži u svojim rukama, od bilo kakve opozicije nema ni traga ni glasa. Aleksandar Vučić je pomogao Evropljanima već u savladavanju krize izbjeglica. Sada će, za olakšanje Evrope, u najmanju ruku de facto priznati i nezavisnost Kosova. Njegov flert sa Moskvom garantovano privlači pažnju Berlina i Brisela: Beograd smije da otvori još dva poglavlja pristupnih pregovora sa EU. Srbija je odjednom uskočila u posve neuobičajenu ulogu „good guy“. I samo to je dovoljno da se objasni duboka kosovska frustracija.
Neue Zuercher Zeitung (NZZ)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
