Ovaj naslov možda je i suština naše političke scene, posljednjih mjeseci. Razlika u odnosu na period tridesetogodišnje prethodne vlasti je što se činilo da je to tada bilo kontrolisano, a sada je na sceni nekontrolisano, haotično zaluđivanje. Građani permanentno žive u strahu i neizvjesnosti, strijepe ne samo za svoju egzistenciju već i hoće li rastuće političke tenzije prerasti u incidente i sukobe, i sve u vremenu pandemije, kao dodatni stres.
A koja je to granica, koja se pređe, pa nastaje haos? Vjerovatno onda kada nema više nikakvih kriterijuma, pravila, kada se izgubi i nestane osjećaj za dostojanstvo…
Uvijek kroz istoriju tada su nastajali zlo, patnja i stradanja. I zato sam s razlogom zabrinut za ovaj narod, ovu državu. Ljudi i iz vlasti i opozicije su se zanijeli u svojim dnevnim obračunima i nadgornjavanjima, i kao da ne vide da država polako klizi ka haosu. Ne mogu da povjerujem da ipak to rade svjesno, da razumiju i vide, ali da im je to interes - da nastane haos da bi dokazali da su oni bili u pravu, i jedini koji su u stanju da vode ovu državu, a da ona ne bude u haosu. I upravo zato im je potreban haos, biće. I zato ovo stanje ne može da traje, mora da stane, da se stvarno ne bi desio haos. Nisam siguran da ova Vlada to razumije i može da se suprostavi tome. Štaviše, nisam siguran da i međunarodna zajednica razumije problematiku tekućih društvenih dešavanja u Crnoj Gori. Samo ne bih volio, kad počne da shvata, da ne bude kasno. Kako se izboriti, kako izaći na kraj sa ovim stanjem i izvesti zemlju na pravi, tzv. evropski put? I šta raditi kada ljudi i bukvalno zaboravljaju da su ljudi, pretvaraju se u zvijeri, otimaju, lažu, manipulišu, podmeću… sve u cilju ostvarenja interesa?
Utisak je, već neko vrijeme, da su građani zbunjeni, ne znaju kome da vjeruju više. Gotovo je sigurno da bi novi, vanredni parlamentarni izbori, ove jeseni, vratili bivšu vlast na vlast a to bi ubilo vjeru u građanima da su promjene u ovom društvu moguće, u bliskoj budućnosti. Ono šta i kako radi parlamentarna većina svih ovih mjeseci neminovno vodi ka tome - povratak i cementiranje DPS-a na vlasti.
I, koje je rješenje, šta predlažeš, pitaće neko?
Razlog ovog pisanja i zabrinutosti je upravo to što ne vidim rješenje. Sa druge strane, Crna Gora ima ljude i potencijal koji ovu državu mogu da preporode i uvedu je u EU za nekoliko godina. Ali Crna Gora ne posjeduje mehanizme da koristi najbolje i najvrednije što ima, a trenutno samo ima mehanizme za samodestrukciju i propast.
Ovoj državi treba jedno sveobuhvatno i suštinsko resetovanje, pod hitno. Trebaju joj ljudi i sa znanjem i dobrim namjerama, a prije svega sa dozom elementarnog dostojanstva. Nažalost, nisam siguran da većina građana može da prepozna takve. Generalno, ne vjerujem da ljudi sa manjkom dostojanstva mogu da upravljaju i fabrikom, a kamoli državom. Većina građana je kao utrenirana da prepozna i cijeni samo ono što se nametne kao vrijednost, makar to bila najveća prevara i laž, a ne ono što je istinska vrijednost i što jedino može pokrenuti i preobratiti ovu zemlju. A onda se postavlja pitanje: kako čestiti, dobronamjerni, dostojanstveni građani, pojedinci, i još stručni, da se nametnu u jednom ipak primitivnom društvenom ambijentu, koji je naviknut (izdresiran) da prepoznaje samo lažne, nametnute vrijednosti? I zato ovo drušvo luta u začaranom krugu, zbunjeno, izgubljeno, podložno manipulacijama, za sada nemoćno da se približi i pridruži demokratskom, civilizovanom svijetu.
Moguće da je ova ili naredna godina (2021-2022) ključna i sudbinska za budućnost Crne Gore. Ako ovo društvo bude u stanju da se trgne i uzdigne, a to znači da se odrekne od zla, mržnje i podjela, ako se ujedini na strani dobra i onog na čemu je ovaj narod opstajao i održavao se kroz istoriju, a bilo je i te kako primjera čojstva i junaštva, onda ima nade. Ali uslov za to je prije svega da ovo brutalno političko obračunavanje prestane. I da konačno zaživi i pobijedi dostojanstvo.
Bonus video:
