Naslov teksta je citat iz pjesme Nenada Marića. On je poznatiji kao Kralj Čačka i što bi rekli zagriženi biografi: zvanično je slikar, ali je i muzičar. Ako uzmemo u obzir njegove pjesme, onda je prvenstveno odličan pjesnik. Pjesma iz koje je ukraden naslov ovog teksta počinje ovako: Mama kupi mi propeler/Da odem daleko odavde/Svi koje znam su odavno, mama/Odleteli preko grane.
Početak nije namjerno pisan kao kontra “Ostajte ovdje” ili onome “Đe je zrno klicu zametnulo”. Pjesma odgovara trenutku, Kralj Čačka zna da ubode žestoko, pogađa neuralgične tačke i društva i pojedinca. Sve plasira kroz bluz, tomvejtovski. Odgovara mnogim gradovima njegova pjesma, od Čačka, preko Beograda, ali i mnogim gradovima u Crnoj Gori. Odgovara i Cetinju, jer se iz njega žestoko odlazi, ne zato jer narod ne voli Cetinje, nego zato što žele da žive, a ne da preživljavaju.
Poražavajuće je uporediti brojke, koliko djece je išlo u prvi razred u Cetinju 1989. godine, a koliko ih je pošlo u prvi razred 2021. godine.
Pjesma nastavlja baš kao da je neko skenirao situaciju u Crnoj Gori: Ovde je mračno i svetla se gase/I duše izjeda vrela stud/Boga su prognali iz hrama, mama!/Molim? Šta? Kako? Kad? I kud?/U mržnju je neko stavio kvasac/Normalnom po čelu piše lud/U fotelji sve prasac do prasca, mama/što pre da odem bilo kud.
Bilo kud, to je najtužnije. Nema patetike, sve je precizno. Nema više ni “Tri karte za Holivud”, traži se karta za bilo kud, jednosmjerna. Što dalje, nije važno kuda.
Ima (nažalost) Kralj Čačka još jednu strašno dobru i strašnu pjesmu. Ona ima po nas zastrašujuće stihove. Sve nas je dobro pročitao: dobro jutro ljudi nastavlja se rat/jedni i drugi misle da brane/narod svoj/jedni i drugi misle da brane/narod svoj/moj narod nije moj/tvoj narod nije tvoj/dobro jutro ljudi nastavlja se rat.
Ne smijemo da se zapitamo “Ko je u mržnju stavio kvasac”, jer mećali su ga svi. Kontinuirano, i doktori i bokseri, akademici i nadriakademici, istoričari-histeričari, žaštitari prava, borci za demokratiju, antinacionalisti isto koliko i nacionalisti, čak i dizajneri i dizajnerke, pozorištanci i političarci, dekani, prdekani i po koji pendrek. Svako je dolio po malo ulja na vatru.
Zato, što god da bude na Cetinju, nema mjesta čuđenju. I svaki klovn u cirkusu zna da balon kad se pumpa mora da se stane u jednom trenutku, inače nema više balona.
Ima previše onih koji žele frku. Jer im životi bez frke nemaju smisla. Samo u stanju sranja mogu biti nekakvi heroji i preuzeti velike uloge. Kakva je to tek laž.
Strašno bih volio da se pojavi neki kamion sa otvorenom ceradom i provoza Cetinjem, da se na njemu pojave neki muzičari kao što su bili Milan i Cane pa da završite “Mir brate mir!”. I u toj pjesmi ima par divnih stihova koje moramo ponoviti pred Cetinjske dane:
Prljave borbe/U ljubavne torbe/Manje pucaj/Više tucaj/Mir! Mir, brate, mir!
Bonus video:
