Poštovani građani Republike Hrvatske, želim da znate da je predsjednik Hrvatske, onako ljudski uvrijedio makar jednog Vašeg krajnje dobronamjernog susjeda.
U podizanju svoje naobrazbe tokom dugih godina sazrijevanja, čitao sam sa zadovoljstvom mnoge segmente političkih proglasa Zorana Milanovića, bilo da se radi o procesima pripreme parlamentarnih ili predsjedničkih izbora u kojima je bio u liderskim ulogama, uvijek ih dobrano analizirajući poput važnih štiva o novinama u pristupu provođenja aktivnosti na izgradnji društva utemeljenog na idealima i vrijednostima socijaldemokratije.
Gospodin Milanović je odisao čistotom socijaldemokratske ideje, a njegovo liderstvo odavalo je osjećaj da mu je u fokusu delanja iznimno važan čovjek, njegova borba za humanije i prosperitetnije društvo, njegov poriv da izgara u borbi za pravdu, jednakost i lično dostojanstvo. Njegovo je delanje u našem susjedstvu činilo realnijom i bližom ideju pripadnosti evropskom civilizacijskom krugu. Stoga sam se kao građanin sa iskrenim crnogorskim sentimentom osjetio prilično razočaranim na njegovo, po mom mišljenju, nespretno uplitanje u naše “porodične" stvari u Crnoj Gori. Makar je promašio dobar ukus.
Ako posmatramo razinu ukusa i političke pragme, sasvim je nesporno da gospodin Milanović može favorizovati ili imati simpatije u odnosu na delanje koje baštini gospodin Milo Đukanović. Sem toga apsolutno je neupitno i da može sa bilo kojim građaninom Crne Gore, pa tako i sa gospodinom Đukanovićem imati najprisnije odnose na ličnoj ravni. No ovdje sve narečeno i urađeno prevazilazi okvire ličnog.
Od Zorana Milanovića kao predsjednika svih građana nama bliskog susjeda apsolutno očekujem da u prvom redu bude temeljno brifovan realnom i tačnom argumentacijom koja će mu promptno i nadasve nepristrasno oslikati zbivanja na političkoj sceni susjeda Hrvatske, a onda od njega kao čovjeka koji je, ipak, relativno dugo u političkoj areni očekujem da neštedimice pokaže čak više nego uobičajenu dozu strasti da kud i kamo suptilnije pronikne u genezu i stanje političkih prilika u Crnoj Gori.
Potpuno je čak i razumljivo da usled nedovoljno dobrog poznavanja prirode političkog habitusa crnogorskih građana gospodin Milanović ima pogrešnu percepciju političkih tokova u Crnoj Gori, pa stoga cijeni da je važno da se prijateljski nađe i podupire Mila Đukanovića, naročito u situaciji kad mu pravih prijatelja ponestaje. No prirodno je da se u portfoliju dužnosti i interesovanja predsjednik Hrvatske dakako više zanima temama koje životno okupiraju građane Hrvatske.
No ono što Zorana Milanovića ne smije napustiti nijednog trena upravo je osjećaj da pristupanje ovakvim temama mora biti iznimno suptilno, jer je sve uistinu drugojačije kada se to radi iz pozicije predsjednika države Hrvatske. Možda je nekad neophodno izaći iz ralja politike i u trenu se zapitati da li njegovo postupanje kao predsjednika našeg poštovanog susjeda može uvrijediti običnog crnogorskog građanina. Tim prije što je slobodni crnogorski građanin već dugo u nakani i konačno sazrele svijesti da jednu takvu malobrojnu skupinu tranzicionih nemilosrdnika u koje spada i gospodin Đukanović potjera na političku i istorijsku marginu.
Prirodno je da je nemoguće spriječiti nas u tome, niti nas poljuljati u našem uvjerenju da je Milo Đukanović kamen o vratu svakom iskrenom, pristojnom i postojanom crnogorskom patrioti, ali ostaje gorak ukus što uistinu predsjednika Hrvatske nema izravno dobru i realnu percepciju tektonskih preslaganja koja su zahvatila Crnu Goru.
Posve je neočekivano, čak neobjašnjivo da se jedan savremeni socijaldemokratski lider nepodnošljivo upinje da podupre tipičnog balkanskog autokratu, čovjeka sa kojim po pitanju političke provinijencije nema ništa zajedničkog. Nevjerovatno je, poštovani građani Hrvatske, da se hrvatski predsjednik trga da od političke margine sačuva čovjeka koji je u svojoj zemlji posijao najžešće sjeme razdora, u ekonomskom smislu svojim promašenim odlukama, lošim kadriranjem, te nepoznavanjem ekonomskih kretanja, posle serije mandata prvog ministra naselio pustoš i od naše jedine domovine stvorio lovinu za kojekakve bjelosvjetske mešetare. Ubijeđen sam da ne postoji takvo „srebro” niti sila koja bi gospodina Milanovića lično natjerala da se prema svojoj Hrvatskoj odnese tako nečuveno kao što se Milo Đukanović odnio prema Crnoj Gori.
Cijenim Zorana Milanovića i 'štujem kao promotera socijaldemokratske ideje, političara specifičnog stila, koji baštini politiku sa ljudskim licem, pa sam želio da i njega i hrvatske građane na tren prenem i pozovem da sledeći put prije nego li tako važno odreaguje, makar na trenutak obuje cipele crnogorskog građanina koji žudi za promjenana na bolje i da sa gospodinom Milanovićem najbliskije i najskorije moguće dijeli snove o prijateljstvu u Evropskoj uniji.
Autor je koordinator Platforme za Crnu Goru
Bonus video:
