Postoji vidljiva i nevidljiva vlast. Ne brinite, nisam krenuo u teorije zavjere, govorim o dominantnoj slici ljudi koji čine vlast. Budući da vlast nisu samo predsjednik ovoga i onoga i zorni ministri već i gordi viši i ne manje gordi srednji i niži činovnici, ko zna još ko… Ali, kada građanin kaže “vlast” obično zamisli jedno, dva, ili desetak lica… A gdje su svi oni drugi, sijaset ovakvih ili onakvih lica? Dični direktori, novi rukovodioci, važni kadrovi? Ali, ljudski način opažanja počiva na potrebi za svođenjem. Zato sva ta znana i neznana lica na kraju svedete na - njih nekoliko.
Ipak, nije nevažno pitanje - kako svijest reaguje na one koji su, gotovo nevidljivi. Dok ne naprve neku javnu glupost. Onda postaju vidljivi, jednako kao što postaje vidljiv i princip koji crnogorsko društvo drži u mraku i zaostalosti.
Svaki čas, i preučestalo, dobijamo portrete iz pozadine – učiteljicu pod četničkom kapom, histerične šoviniste, vjerske fundamentaliste, neobrazovane buzdovane, na svaki način nedostojne…
Najnoviji psiho-kroki dobili smo od izvjesnog gospodina R.R, a koji se spletom neobičnih istorijsko-političkih okolnosti obreo na mjestu direktora HE Piva.
Čovjek, dakle, pored već “tradicionalnih” uvreda na račun Albanaca i Bošnjaka, tvrdi ni manje ni više nego da su Crnogorci izmišljena nacija, primitivno vrijeđa poslanicu Draginju Vuksanović, u najkraćem - koristi vokabular najnižeg političkog taloga. A kada treba da objasni zašto to radi, veli da je on - “posljednja odbrane Crne Gore.” Od koga je brani, i ko mu je dao takav zadatak, nije rekao.
Sve navedeno u kombinaciji sa slikom sa FB, jasno upućuje o kakvom je psiho-profilu riječ. Otkuda takav na mjestu direktora HE Piva? Ko ga je tu doveo? Što aktuelna vlast misli o ovakvim kadrovima? Za koju oblast je ovaj ekspert?
Inače, direktor je bilo gotovo mitsko zvanje iz vremena ocvalog socijalizma. Crnogorcima fascinantno, u svakom slučaju - pjevalo se: Oj visoki Durmitore, svih planina direktore...
Kakav je ovaj direktor vidjeli smo. A kakvih tek ima, samo zamislite.
Kako je tek stupidan način na koji pomahnitalog direktora brani poslanik, koji u posljednje vrijeme prednjači po skandaloznim izjavama: Znate, on pripada narodu koji je prošao kroz teškoće… Probajte da univerzalizujete ovaj argument, da vidite što ćete dobiti.
Uostalom, kada krenete da opravdavate mržnju i prostaštvo, zašto ste vi bolji od onoga koga branite? Zbog toga što sjedite u poslaničkoj klupi?
I inače je poslanik S. Radunović bio nadahnut: i pored ovakvih kadrova, on je našao da je važniji problem za crnogorsko društvo emotivni i politički status popularnih “lavica”, koje je optužio za saradnju sa diktatorom. Moguće da je ovo školski primjer one situacija kada je u čovjeka mržnja toliko snažna da presudno oblikuje i sam čin opažanja. On, jednostavno, nije u stanju da vidi drugačiju stvarnost od one koja je oblikovana njegovom negativnom emocijom.
Naravno, zanimljiva je višestruko ta tema odnosa moći i sporta. Niko tu, izvjesno, nije sasvim nevin. To je uvijek obostrana korist: zato političari i vole da se slikaju sa pobjedničkim sportistima.
Koliko su SFRJ košarkaši, u vrijeme velikih pobjeda, posebno nad SSSR-om, bili Brozovi abasadori ili manekeni, a koliko čarobnjaci igre? I zaista, oni su tada tako i nazivani - doduše u antijugoslovenskim emigrantskim brlozima. Zanimljivo je da je taj i takav diskurs danas stigao i do crnogorskog parlamenta.
Nedavno je isti poslanik “briljirao” i po pitanju - “razmaženih kćerki”. Šteta što u parlamentu ne postoji - žuti karton. Kad neko kaže kakvu baš golemu glupost, da jedno vrijeme mora da ćuti. Neka to bude cijena gluposti. Molim da se ovaj predlog ozbiljno uzme u razmatranje. Pa da vidimo ko bi tu bio igrač sa najviše žutih kartona…
Zaboravio bi se Bajro Župić pri poslaniku Slavenu Radunoviću.
Bonus video:
