Zakon o poreskoj administraciji u članu 16 definiše šta se podrazumijeva pod poreskom tajnom: “Poreska tajna je svaka informacija ili podatak o poreskom obvezniku kojim raspolaže poreski organ… Podaci koji predstavljuju poresku tajnu mogu se na zahtjev nadležnog državnog organa, učiniti dostupnim tom organu, u skladu sa zakonom”.
Rasprava o predlogu budžeta zemlje za 2022. godinu počela je u četvrtak. Taman prije vikenda se završavala, kad je predsjednik Skupštine, nakon diskusije ranijeg ministra/poslanika opozicije, prepunog za sad pravosudno-neobrađenih netransparentnosti, dozvolio završnu riječ predlagaču. Državni sekretar ministarstva finansija i socijalnog staranja je u većini gubio vrijeme do momenta javnog brukanja institucije, kada je prekršio zakonske norme oko poreske tajne, mada uvijeno u političke oblande neimenovanja i istakao: “…sin jednog poslanika uplaćuje poreze i doprinose na minimalac”.
I u širokoj formi jeftinog političarenja, svaki javni funkcioner je obavezan da poštuje zakone. Još važnije: državni sekretari resornog ministarstva su obavezni da poštuju poreske obveznike, nazočno veliku armiju mikro i malih preduzeća, koja će slijedom odredbi koje se mijenjaju zbog “evropa-brže-bolje” (ne)plana završiti uz izazove likvidnosti. Strukovno-nedostojna ekipica oko ministara finansija i ekonomskog razvoja zanemaruje ovu slabost/neodmjereni namet platformice, koja je pride osnov predloga budžeta nastupajuće godine.
Šta se to suštinski želi maskirati…
Devalvacija normi o poreskoj tajni… Ili, nedavno nije produžen mandat ranijem direktoru UPC-a, a što je Twitter-space odgovorima ministar finansija pretrčao kao: “nemojte me svađati sa Damjanovićem“. Dva mjeseca nakon takvog prekonoćnog uznemiravanja sistema slučajno je pokazano zašto se takav jedan nestrateški potez odradio od strane ministra, a kao što slijedi: “... transimisioni mehanizam da... državni sekretar-fisker-svih-Vladinih-nekvaliteta prlja(ju) političku scenu prozivkama o podacima i dokumentima, koje niti razumiju niti umiju analizirati, što im nije moglo biti prethodnih sedam mjeseci, jer je nelegalno".
Neznanje (namjera?) je pohrililo iz neodmjerenog stava profila, koji predstavlja(ju) institucije ministra i ministarstva. Prikazanim javnim koracima oko kršenja poreske tajne nastavljeno je sve što se u poreskoj sferi nekvalitetno radilo trideset godina.
Trebalo bi biti posljednja kap u prepunoj čaši zakonskih nedosljednosti i netačnosti je izlila fekalije neinstitucionalnog. Političari u parlamentu nisu reagovali. Zašto bi? U okršajima retoričkih izliva neargumentovanog, kad se zakon od “naših“ slomi da bi se doakalo “njihovima“, to je negrađanski, nedemokratski, agresivistički-a-da-se-sakrije-strah potez, suprotan definiciji vladavine prava, a kako se niko ne bi stvarno bavio reformama, koje treba da koriste održivosti sistema i zajednice.
Slučajno se naznakama ruženja normi oko poreske tajne dokazalo da su se tekovine 30. avgusta pretvorile u ružnu uspomenu o prevrućem danu ljeta prošlogodišnjeg, koje su nadu pretvorile u prah i pepeo. Tako je prozivkom “nečiji sin“ prikazano ko je postao(li) najboljim nasljednikom(cima) praksi prethodnih uvriježenih trodecenijskih formalističkih “legalnosti“ u vezi rada poreznika.
Poslovi prikupljanja javnih prihoda su poslovi za ozbiljne ljude. Poslovi poštovanja zakonskih odredbi su poslovi za zrele profesionalce. Poslovi predstavljanja institucija ministra i ministarstva su poslovi za odgovorne radne profile. Svaki Twitter-post dokumentuje, posebno onim gramatički-netačnim i kolokvijalno-nesimpatičnim “dan danji“ sa naznačene sjednice, da je crnogorska državna uprava u većini na pozicijama (ne)liderstva obilježena kadrovima sušte suprotnosti.
Postoje podaci, dokumenti, aktivnosti koje čuvaju sistem. Čak i od svih koji rade da ga sruše, ne iz namjere, nego neznanja začinjenog sujeticom. Kad je tako, tada se mora pogledati istini u oči: ništa se nije promijenilo. A, moralo je ... Iako je suočenje bolno, niko nema pravo da crnogorskoj ekonomji oduzima višedecenijsku teško-uspostavljenu otpornost/ žilavost, posebno u segmentu mikro, malog i srednjeg biznisa. Ni umor na kraju radne sedmice ne može opravdati kršenje normi oko poreske tajne.
Poreska tajna obuhvata podatke/dokumenta/ aktivnosti, koje državni sekretari moraju i obavezni su da čuvaju, jer na taj način jednoobrazno, neselektivno, odgovorno poštuju sve poreske obveznike, odnosno svakog pojedinačno. Svako odstupanje, a u odsustvu promišljenih pripremljenih argumenata, slama sistem. Na takve slabe poteze niko nema pravo. Nije imala ni prethodna većina. Nema je ni ova, neovisno od činjenice koliko je “poluga“ ministar sa državnim sekretarom kreirao oko ružnog kadrovisanja i/ili neodrživog ubacivanja u kapitalni budžet mojih/ tvojih projektčića.
Vrijeme je da se crnogorska ekonomija i crnogorski poreski sistem poštuju bar na nivou zakonskog minimuma. Zato, gore glavu pa u nove izazove sa ko zna kim, ali ne ovom dječurlijom koja je previše brzo i previše zabrinjavajuće ogrezla u lošem/ duboko netransparentnom. Dok porodična odmjeravanja/ ostale lične nedosljednosti treba izmjestiti iz najuzvišenijeg doma građana-nki Crne Gore, koji treba da odiše otvorenošću kičmenog, razvojnog, održivog. Ima li više nade?
Bonus video:
