Otvoren prostor koji je uglavnom namijenjen za organizovane forme društvenosti. Mjesto na kom se oslikavaju prelomni istorijski događaji jedne nacije, političke borbe, socijalne razlike, ali i mjesto individualnih susreta i kolektivne razonode. Takav je prostor centralnog gradskog trga, koji je srce svakog grada i epicentar njegovog društvenog života. Mjesto na kojem se ljudi susreću, kolektivno djeluju, dijele svoje nade, strahove i strasti. Tako je bilo od nastanka prvih trgova, kao raskrsnica važnih trgovačkih puteva preko raskošnih renesansnih pijaca Firence i Venecije, pa sve do današnjih dana.
Nastanak prvih javnih gradskih prostora kod nas može se vezivati za najstarije gradove u primorskom pojasu, kao što su Svač, Ulcinj, Stari Bar, Kotor. Nijesu to bili trgovi u klasičnom smislu, već više mjesta za susrete i trgovinu. Ulcinjski trg bio je mjesto susreta sa strancima i drugačijim kulturama. Na njemu su pirati prodavali robove, pa otuda i naziv Trg robova. Dok je kotorski trg poznat kao Trg od oružja, jer se na njemu u mletačko doba popravljalo i skladištilo oružje. Pravi je primjer sudara različitih osvajača, koji su tragove svoje kulture ostavili u zidinama drevnog grada.
Prvi trg u Crnoj Gori, koji je projektovan po urbanističkim standardima, je nikšićki trg. Rađen je po projektu čuvenog arhitekte Josipa Sladea, iz Trogira, kojeg je knjaz Nikola angažovao krajem XIX vijeka, nakon oslobođenja od Osmanskog carstva. Kada je odlučio da umjesto Turske kasabe u Nikšiću, izgradi modernu varoš. Centar varoši je glavni trg izgrađen 1885. Od tada, pa sve do danas, svjedok je gradskog života i svih značajnih događaja, koji su sudbinski uticali na tokove crnogorskog društva.
Često su trgovi okruženi važnim institucijama - sud, skupština grada ili sakralni objekti, crkve, katedrale i sl. Sa nikšićkim trgom nije takav slučaj, jer je on bio oivičen jednostavnim i jednospratnim kućama u nizu. U tim kućama, pored ugostiteljske i zanatsko-trgovačke, razvijala se kulturna, izdavačka i politička djelatnost. Osnovane su prve knjižare i štamparije. Tu je između ostalog štampan prvi broj Pobjede, u oktobru 1944, neposredno nakon oslobođenja grada. Bio je prisutan i kulturni segment, na trgu je svirao gradski orkestar, a profesori i učenici organizovali priredbe različitim povodima. Postao je u jednom periodu i trgovački centar pijaca i glavni pazar za sjeverozapadni dio CG.
Njegova površina (prostorno najveći u CG) pogodna je za okupljanje velikog broja ljudi na jednom mjestu, pa je dugo bio centar političkog života ne samo grada nego i čitave CG. Politički život započinjao je tako što bi se na trgu oko nekog lokalnog političara ili advokata okupila masa seljaka slušala govornika uz glasno negodovanje ili odobravanje njegovih stavova, zabilježijo je u svojim sjećanjima akademik Obren Blagojević. Tu su organizovane prve demostracije u CG protiv tadašnjeg režima od strane KPJ posebno masovne prilikom dolaska Milana Stojadinovića, predsjednika profašističke jugoslovenske kraljevske vlade koji je došao u Nikšić 1938. da svečano pusti u saobraćaj prugu Nikšić-Bileća. Nikšićki trg pamti okupaciju italijanskih fašista, njihovo ceremonijalno podizanje i spuštanje zastave uz vojnu smotru, ali i svečano oslobodilačko kolo na njegovoj kaldrmi, poletne govore oslobodilaca pune entuzijazma i nade, prisjeća se Titovih posjeta i dočeka štafete.
Prelomni događaji i procesi za cjelokupno crnogorsko društvo počinjali su upravo sa ovog trga. Tu su se prvi put pojavili septembra 1988. ''AB revolucionari'' i odatle otpočeli konkretne radove, po već utvrđenom scenariju Slobodana Miloševića, na destabilizaciji i rušenju tadašnjeg crnogorskog rukovodstva. Nakon što su tek u drugom pokušaju uspjeli da realizuju planirano, nove snage mladih, lijepih i pametnih, kako su ih od milošte zvali, organizovali su već naredne godine na istom mjestu takozvani ''Miting gladnih''. Prosječna plata u Republici tada je bila 1.000 maraka, a miting je poslužio kao uvertira za ratne pohode na Hercegovinu i Dubrovnik.
Ostali su u sjećanju veliki skupovi Liberala tokom 90-ih i predreferendumska konvencija bloka za nezavisnost kada je trg i grad dobio spomenik svoga osnivača, kralja Nikole.
Na trgovima su nažalost ponekad ispisivane lične drame i sudbine ljudi, vršeno javno kažnjavanje prestupnika važećeg poretka. Od srednjovjekovnih stubova srama do giljotine, kao javno upozorenje i opomena drugima. I nikšićki trg pamti neke tragične i sramne događaje. Pogibiju 11 crnogorskih komita u Rubežama, kod Nikšića. Krajem decembra 1923. boraca za pravo, čast i slobodu domovine. Njihova unakažena tijela srpski žandarmi su natovatili na volujska kola i praktično vukli ulicama i preko gradskog trga hvaleći se plijenom. Pamti i savezničko bombardovanje aprila 1944, kada su prvi put na njegovoj kaldrmi ležala mrtva ljudska tijela, a dio trga i okolnih kuća porušen. Što će kasnije prilikom obnove djelimično promijeniti njegov prvobitni izgled. Jedan posebno nemoralan čin dogodio se na trgu krajem 1918, kada su tri poručnika jugoslovenske vojske, praćeni malobrojnim pristalicama, improvizovali sahranu na trgu tri kovčega sa imenima Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog i državnim grbom CG u želji da ponize crnogorski narod nakon nasilnog ukidanja njegove državnositi.
Nikšićki trg je mjesto gdje se moglo vidjeti bogatstvo i siromaštvo, gdje su se miješali svi društveni slojevi, seljaci i građani, zanatlije i gospoda. Njime su koračali mnogi slobodari, poznati umjetnici, pjesnici, boemi i osobenjaci. U njemu su sadržani susreti, šetnje, razgovori i dogovori. Razmjena mišljenja, ideja, nada i očekivanja. Trg koji dugo pamti, tri puta je mijenjao ime, od Karađorđa, Tita do Slobode, kao univerzalne ljudske vrijednosti. Ima svoju osobenu dušu, jer je stari estetski ambijent, iako narušen neplanskom izgradnjom jednog broja objekata, sačuvao je svoju prepoznatljivu ambijentalnost.
Ovih dana intenzivno se radi na njegovoj rekonstrukciji koja se čekala još od 2001, kada je urađen projekat. Lokalna vlast i opozicija, koje su se u međuvremenu smjenjivale, dale su svoj doprinos uređenju Trga. Postavljena je fontana sa stilizovanom skulpturom ptice, kasnije i spomenik kralju Nikoli. Pomogla je i crkva, makar logistički. Na čelo žirija za izbor idejnog projekta bio je mitropolit SPC Amfilohije, zajedno sa predsjednikom Vujanovićem. Šta je svešteno lice radilo u žiriju za projekat profane arhitekture nije baš najjasnije, ali je opšte poznata njegova politička bliskost sa Vujanovićem.
Kako god, dobro je da su se svi društveni činioci usaglasili da je rekonstrukcija trga bila neophodna. Manje su bitne kasnije pojedine sitne koncepcijske razlike koje su se mogle čuti. Vjerovatno će biti onih koji će pretjerivati u hvaljenju urađenog, kao pandam onima drugima koji će tražiti razlog za kritiku. Pa ipak, i jedni i drugi će šetati tim istim trgom, okupljati se međusobno, razgovarati i ponekog ogovarati, jer je on i u ovom vremenu užurbanog života jedan od rijetkih javnih prostora koji je zadržao crtu prisnog ljudskog susreta i razgovora. Promjenom sadržajne strukture prostora omogući će se intenzivnije učešće građana u javnom životu i nadam se ohrabriti urbane vrline. Različitost i tolerancija, preformans i akcija kao istinska pobuna protiv nepravde i negativnih društvenih pojava, jer trg je, kako mu i samo ime kaže mjesto “Slobode”, individudalne i kolektivne.
Autor je istoričar
Bonus video:
