Petak, 19. maj - Dobro je, izbori su za 20 dana, da počinemo od anketa. I analiza njihovih rezultata...
Krhka su moja saznanja spram analitičarskih, zato valjda nikad nijesam uspjela da shvatim kako se o nečemu što se tiče pola miliona ljudi može prosuđivati na osnovu stava hiljadu anketiranih.
Da ne dužim s naklapanjem, mene u stvari muči jedna vrlo konkretna dilema.
Da li se ikada iko od analitičara anketa pozabavio time koji nivo političke pameti, ili samo elementarne obaviještenosti, pokazuju ti reprezentativni uzorci.
Primjer prvi: Analitičari kažu da je posljednja anketa potvrdila uspon podrške liderima Evrope sad i pad povjerenja u lidere Ure i Demokrata.
Čime to objašnjavaju? Time što PES propagira popularne mjere, povećanje plata i penzija, skraćenje radnog vremena itd, a Ura i Demokrate nepopularne - borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije...
I, u čemu je sad problem? Pa u tome što birači sve tri partije bezrezervno podržavaju ulazak Crne Gore u Evropsku uniju.
I znaju da je za taj ulazak najvažniji uslov - borba protiv kriminala i korupcije.
Plate i penzije realno mogu rasti tek kad ta borba bude pri kraju.
Zašto onda anketirani građani, kao i birači koje oni navodno reprezentuju, više podržavaju jednokratnu sanaciju posljedica nego dugoročno isplativu borbu protiv uzroka?...
Primjer drugi: Analitičari kažu da popularnost dvojice lidera Pokreta Evropa sad raste zbog istoimenog programa.
U redu, ali zašto je onda prvi nosilac tog programa Milojko Spajić manje popularan od drugog - Jakova Milatovića - koji čak i ne učestvuje u predizbornoj kampanji?
Zato što "građani gube povjerenje u političare zbog nekonzistentnih izjava"?
Kamo sreće, da je građanima bilo do (ne)konzistentnosti davno bi se crnogorska politička scena očistila od 80 posto partijskih vukova.
Biće prije da je do konzistentnog crnogorskog poltronstva - Jakov Milatović je postao šef države.
A ovdje se tradicionalno samo pobjednici hrabro broje... I to ne samo na državnom, nego i na partijskom vrhu.
Da nije inaugurisan u drugo predsjedničko zvanje Mila Đukanovića, ne bi Danijel Živković ni nakon pet godina a kamoli nakon pet mjeseci sa dvanaestog stigao na - šesto mjesto...
Primjer treći i, za danas, posljednji više je za psihološku nego za novinarsku analizu.
Da se Crna Gora generalno kreće pravim putem smatra 38,1 odsto građana.
Unutrašnju i spoljnu politiku Crne Gore vodi Vlada Dritana Abazovića.
Ta Vlada u parlamentu ima podršku samo desetak poslanika. Ili, manje od toliko procenata...
Dalje, radom te Vlade veoma je nezadovoljno samo 2,7 posto, uglavnom nezadovoljno 19 procenata.
Analitičari kažu da još "od juna 2022. imamo trend rasta građana koji smatraju da se Crna Gora kreće pravim putem".
Što je sad tu čudno?
Prvo, to što se ovaj podatak saopštava tek sad, devet mjeseci nakon obaranja Vlade.
Drugo i najčudnije, ako je trend rasta povjerenja neprekinut od prošlog juna, zašto je Vlada uopšte obarana?
I to nakon samo stotinu dana, u avgustu, kad se već znalo da druga ne može biti izabrana ni za godinu...
* * *
Subota, 20. maj - Za anketu o rastu povjerenja u instituciju Predsjednika nakon što je u dužnost uveden Jakov Milatović još je rano.
Da pretekne prethodnika nije mu bio problem, zbog pada vjere u njega u posljednjim godinama.
Problem može biti gorepomenuto tradicionalno poltronstvo, koje se okončava surovošću prema palim idolima ali odmah vaskrsava stvaranjem novih...
Dobro, jeste još rano za obnovljenu verziju one stihovane rugalice "Kralj Nikola ukra' vola, pa uteka' preko mora..."
Ali, naći će se nažalost neko dovoljno nadaren za metriku i savladati prepreku sa kraćim imenom nekrunisanog kralja.
Nije, međutim, rano za oprez da se istorija ne ponovi kao farsa, obnavljanjem procesa tog krunisanja.
Na društvenim mrežama već počinju kongresi divljenja, a tek što su Jakova Milatovića premijerno čuli kao Predsjednika.
Govor u parlamentu jeste bio državnički mudar i primjeren političkoj situaciji, ali odmjerenosti je falilo i na inauguraciji i na svečanom prijemu.
O gužvi ispred Vile, kao ni o najdužem rukovanju i cjelivanju koje Gorica pamti, ne bih detaljisala.
Shvatio je, valjda, neko u državi koliko je važna služba državnog protokola.
E, sad, je li do mene ili do predsjednice Skupštine - ne znam, ali ni nakon trećeg slušanja nijesam shvatila čemu ono ubacivanje Njegoševe Crne Gore, šta god to značilo, u inauguraciju Predsjednika.
Ajd' nekako da je ustoličen novi Vladika, ili da je vladika Rade posthumno proglašen za nobelovca...
Ali, u Skupštini je proglašen šef države, zato čak i površno poznavanje crnogorske istorije obavezuje da se za uzor-državnika uzima Petar Prvi.
On je, a ne Petar Drugi, stvorio tu državu i uredio zadivljujuće dobro, i to uprkos istorijskim okolnostima i odnosima među crnogorskim plemenima.
O tome kakav je, i u odnosu na strica i inače, državnik bio vladika Rade - davno je sudila istorija.
Kakav je državnik - nastranu sad premijerski i partijski učinak - bio Milo Đukanović, istorija će tek da sudi.
Preuranjena je stoga bila "presuda" da predsjednica Skupštine i njega ne dočeka na crvenom tepihu ispred zgrade.
Je li realno da se baš niko nije sjetio kako je Milo Đukanović, u tim svečanim podnevnim trenucima, još bio - Predsjednik Crne Gore...
Nakon inauguracije, odmjerenosti je falilo i Jakovu Milatoviću.
Svečano uvođenje u dužnost nije prava prilika za mjerenje učinka prethodnog Predsjednika. Ni mjesto da mu se, pred brojnim stranim zvaničnicima, u lice sruče prigovori, poput onoga o rastakanju "opštih dobara i uvećanju ličnog bogatstva".
Prikladno je to bilo juče, biće i sjutra, ali danas ne.
Ali, kad je već osudio ono što je loše, osnovni je red bio i da zahvali za ono što je dobro.
A dobro je, nijesu moje riječi nego predsjednika Milatovića u svečanoj besjedi:
Što je Crna Gora postala članica NATO-a.
Što je prva na listi za ulazak u EU.
Što je obnovila dobrosusjedske odnose sa svima.
Što se protivi agresiji Rusije na Ukrajinu...
Sve to naslijedio je od prethodnika.
Da će nastaviti tim putem, dao je riječ.
Falile su još samo tri: Hvala, gospodine Đukanoviću...
Zahvalnost svim ranijim državnicima, Milatović jeste iskazao time što "inspiraciju traži u nadahnuću Balšića, Vojislavljevića, Petrovića, antifašističkoj borbi Crne Gore i pregalaštvu posleratnih generacija".
I to je dobro, naročito zbog prosvjetljenja onog dijela Crne Gore koji već tri decenije u taj spisak utrpava i dinastije iz susjedne države.
Nije, međutim, dobro što novi Predsjednik nije rekao koja će ga nadahnuća inspirisati kad je u pitanju novija istorija, od devedesetih naovamo...
* * *
Nedjelja, 21. maj - Dan nezavisnosti. I tišina nakon inauguracije.
Počasna paljba, govori, kokteli, prijemi... sve je to obavljeno juče i prekjuče.
U pet nastavaka, na pet mjesta...
Ne daj bože da nas je, ni slučajno, na istom mjestu i u isto vrijeme okupio makar državni protokol.
Kad državi to još ne polazi za rukom...
* * *
Ponedjeljak, 22. maj - Ima nade da se taj baksuzluk okonča.
Naprasno mi je skočio broj fb-povratnika, kao da su prije povečerja komande svih komitsko-patriotskih saveza naredile odblokiranje mog profila...
Odlično je govorio... Pa, ovaj Jakov stvarno nije iz srpskog sveta... Baš me iznenadio, govor mu je državnički... Super je ovaj lik... Što ovo bi, nema popova u Skupštini...
Udaram po neki lajk, ali ne odgovaram...
Ne znam kako bih uzvratila... Da je to onaj isti Jakov Milatović od prije dva mjeseca ili godinu... Kad su širili priču da je... Sluga Crkve Srbije... Četnik... Potrčko raspopa Joanikija... Prevarant...
* * *
Utorak, 23. maj - Još čekam odjeke i reagovanja iz partija na besjedu Predsjednika...
Četvrti je dan, ali izgleda - nema se kad...
Junaci izgubljene kosovske bitke proglasili su pauzu u odbrani srpskih svetinja i krenuli u borbu za penzije crnogorskih seljaka.
Radi uroka ili da se srpski glasači ne dosjete, samo jedna partija sjetila se da su izbori za devetnaest dana i da valja obnovit' proces po pitanju povratka Nikoline trobojke.
Nadnacionalni uraši i demokrate istrajavaju na istrebljenju korupcije i kriminala, iako time očigledno prorjeđuju glasačko tijelo.
Naruku im ne ide ni prelijetanje. Ali ne ovo masovno iz DPS-a u PES, koji će se uskoro razlikovati samo po slovnim znacima P i D.
Nego prelijetanje Evropske unije u, ili na, Ukrajinu.
Kakve Medenice, Jovanići, Lazovići i ostali članovi poglavlja 23 i 24... Dritan i Aleksa su prevaziđeni političari...
Hrabro se broji samo borba protiv korupcije i kriminala na ratištima u Ukrajini...
Sa sve poglavljem 27, na čije zatvaranje - a kamoli otvaranje - uopšte neće uticati osiromašeni uranijum...
E sad je li do promjene kursa u Briselu ili da im ono malo članstva što pretekne PES-u ne preleti u Preokret, tek DPS je potpuno batalio priču o uspješnim evroatlantskim integracijama i propalom jačanju nacionalnog identiteta.
Izgleda šašavo, ali u toj partiji izgleda vjeruju da će na njeno spašavanje najbolje djelovati kampanja za spas - podstanara.
Možda i hoće, bar do 15 posto, čudo je ta kolektivna aMNEzija...
Koga briga što je do omasovljenja podstanarskog statusa doveo upravo DPS.
Ne bih se začudila ni da 11. juna i podstanari zaborave kako je do juče o njima godinama brinuo samo Srđan Perić...
* * *
Srijeda, 24. maj - Nije da sam sumnjala u državničke kapacitete predsjednika Jakova Milatovića, ali začudila me brzina kojom je krenuo da pegla odluku svog partijskog šefa.
Koja jeste bila dobra po Milojka Spajića i Evropu sad, ali je veoma loša za ostatak Crne Gore.
Ne znam hoće li biti kakve koristi od okupljanja lidera svih partija kod Predsjednika, ali vakat je da vidimo i to čudo...
Bonus video:
