Dešavanja sa preuzimanjem jednog od najisplativijih monopola u državi - trajektne linije Kamenari-Lepetane od strane državne firme Morsko dobro, već mjesecima u fokusu su pažnje javnosti, varirajući od vesterna, preko trash tragikomedije, do ozbiljnog psihološkog trilera sa elementima noir krimića.
Sve je počelo prvih dana februara kao crnogorska verzija u praksi, čuvenog špageti vesterna „Il buono, il brutto, il cattivo“ (Dobar, ružan, zao). Umjesto legendarnog Sergia Leonea, ovdje je rediteljsku palicu držao i ujedno tumač glavne uloge Dobrog, bio premijer Dritan Abazović (Blondie). On se, da bi se domogao zakopanog blaga (trajektne linije) odlučno obračunava sa Lošim (to je naravno Angel Eyes - Dejan Ban, suvlasnik i direktor dosadašnjeg privatnog operatera te linije, kompanije Pomorski saobraćaj) uz povremenu pomoć Ružnog (Tuco Ramirez - u crnogorskim uslovima znan i kao Blažo Rađenović, predsjednik UO Morskog dobra).
„Ma ko ga j....! - procijedio je kroz zube i pored tompusa kojim se igrao u uglu usana premijer Abazović. Zasvrbio ga je prst na obaraču i već je krenuo da zabaci pončo, hitro potegne „kolt“ i da, umjesto Lošeg kojeg je već bio u mislima nanišanio, olovom napuni zaštitnicu imovinsko pravnih interesa Crne Gore. Ova ga je naime, gnjavila da Vlada nema pravnog osnova da raskine važeći ugovor sa firmom Angel Eyesa i izbaci Banove trajekte sa linije u Boki, te da će u protivnom, država Lošem plaćati višemilionsku odštetu.
„Znaš li ti, da državu Crnu Goru niko ne može ucjenjivati i da ja imam Tuca koji će sa vjernim štitonošom Mikijem mladim izjahati u zoru 18. februara na Verige i Lošeg otpraviti tamo đe je i mjesto tim pripadnicima organizovanih kaubojskih bandi?!“, prezrivo je dobacio Blondie Abaz zaštitnici imovinskih prava te iste države, te je naredio Tucu: „Dejstvuj i neka je Vasilije svemorski uz tebe i pravicu našu! Neće više nikad Milo ni njegovi kumovi ni centa uzeti od ove linije, tu im dobar stojim!“
Ružni je spremno dočekao mig partijskog šefa i hrabro se bacio da za njega primi metak zlih novinara koji postavljaju nezgodna pitanja o legalitetu tih poteza Vlade i ostalim sličnim nebitnim tricama i kučinama što interesuju jedino korisnike trajektne linije i njihove svakodnevne male živote. Znao je reditelj i glavni glumac Abaz da će Tuco, kao i u filmu iz 1966, i sada biti spreman da za njega, proturi glavu kroz omču za vješanje što mu je priprema SDT i strpljivo balansira na trulom trajektu „Sveti Avgustin“, dok god šef Abaz iz daljine preciznim puščanim hicem, ne prekine konop što mu je zaprijetio vješanjem.
„Napred, Miki, na pravom smo putu!“- ohrabri Blažo svog podređenog, te njih dvojica prognaše Angel Eyesa Bana iz atara sela Lepetane i Kamenari već do sutona tog sudbonosnog dana, kada Crna Gora ponovno u svoje slabašne ruke, preuze trajektno blago zakopano u tjesnacu Verige.
Radost puka koji u medijima gledaše direktan prenos ovog političko-populističkog kaubojca sa puno pucanja, ali malo prava i pravde, bijaše očigledna. To što više preko Veriga ne vozi šest mrskih narančastih trajekata Lošeg, već jedan zarđali brod Blondie & Tuca, najviše je osim partijskih uhljeba Ure i Nove, usrećio njima sličnu preovlađujuću IQ less than 85, crnogorsku publiku. Gotovo su doživljavali orgazmičke vrhunce od sreće slušajući Abazove i Blažove ludorije o tome da je država od trajekta od kada oni umjesto Lošeg naplaćuju karte, zaradila 290.000 eura. Spremni bijahu na lomači zapaliti svakog ko se usudio remetiti tu idilu pitajući se gdje su u toj računici o zaradi, „sitnice“ poput troškova za gorivo, mazivo, održavanje bodova, osiguranje, plate posade i drugih radnika. Novinari koji pisahu o čudnim detaljima hitne trange-frange kupovine najskupljeg starog gvožda na svijetu zvanog „Prizna“ (danas u Boki popularni „Sveti Avgustin“) ili o tehničkim nedostacima sabrata mu “Vasilija“ zbog kojih bi ga inspekcija odmah zaustavila čak i u zemljama subsaharske Afrike, to su naravno radili jer ih je Loši potplatio i zato što mrze Crnu Goru. Ti su medijski plaćenici vazda su neusmnjivo bili na Banovoj strani - pa i onda kada su 20 godina argumentovano pisali protiv njega i njegovih nezakonitosti a „država koju niko neće ucjenjivati“ nije Lošem i njegovom kumu smjela tada ni prdnut` po prozor, sa svim svojim “profesionalnim i nepristrasnim institucijama”. Istim onim koje se danas jednako tako profesionalno i nepristrasno “prave mrtve” pred nezakonitostima države u hajdučkom preuzimanju trajekte linije i vaskolikom divljanju Morskog dobra kao trajektnog operatera, odnosno obveznika Zakona o javnim nabavkama.
Filmska priča o trajektu ovdje iz vesterna prelazi u domen trash komedije zamjene identiteta, pa nepopularni tajkun i Milov kum Angel Eyes, odjednom (kada sve pođe u onu rabotu jer nema pa nema novih trajekta koje je mudri Tuco najavljivao da će ih kupiti očas posla, kao u samoposluzi), postaje poželjan poslovni partner Dobrome & Ružnome. Oni od Lošeg iznajmljuju trajekte za hiljadarku eurića na dan, iako su se prethodno zarekli da Ban više nikada ni centa od ove linije zaraditi neće. Naravno, nikad u tom smislu Dobri & Ružni nisu ni pomenuli milione eura koje će Lošem sudovi izvjesno, dodijeliti kao odštetu što mu mora isplatiti ta ista država koju Abaz i Blažo štite od njega i kuma mu, pa je odbraniše ovako mudrom i promišljenom patriotsko-populističkom akcijom “Državni trajekt”.
Uzbudljiva storija ovdje prelazi u domen science fiction filmova. Naime, Morsko dobro koje je pravno gledano fantom jer javna preduzeća, kako je ono registrovano, već godinama ne postoje po Zakonu o privrednim društvima u Crnoj Gori, isto tako fantomski je u ovoj transakciji dobilo na upravljanje nešto (trajektnu liniju) što se po zakonu, može ustupiti samo sprovođenjem postupka za dodjelu koncesije. Kojeg je obaška, Loši i tražio da država raspiše, ali mu Dobri i Ružni to nisu ispunili jer očito smatraju da njih dvoje (državu) “niko neće ucjenjivati”, pa ni time što će tražiti da se zakon poštuje. Medijske kritičare ko j…., njih ionako svi smatraju državnim neprijateljima, pa bio DPS, DF ili URA na vlasti – nebitno!
I dok publika (čitaj:glasači) patriotsku operaciju “Državi trajekt” ushićeno gledaju i raduju joj se poput aktera uvodnih scena “Odiseje u svemiru 2001” genijalnog Stanleya Kubricka, Abaz se polako povlači iz prvog glumačkog plana i Blažu prepušta svjetla pozornice u žanru koji iz komedije tipa “Dumb & Dumber” klizi u psihološki triler. Naime, ponovljena trange-frange hitna kupovina u Grčkoj za 3,2 miliona eura 23 godine starog trajekta “Telamon”, potpuno neprilagođenog za potrebe linije Kamenari -Lepetane, priču drži na tankoj liniji između komedije o poslovnim poduhvatima ugostitelja koji želi Michelinove zvjezdice za svoju burekdžinicu i psiholološkog trilera o pomračenju uma, dovoljnog za ideju o otvaranju novog trajektnog pristaništa u zaštićenom rezervatu prirode Solila.
Ko je nakon scene zvane “kupovina Telamona” imao sumnje u poslovnu sposobnost dvojca na želu Morskog dobra, dobio je nakon ovoga, sve tražene odgovore, uključujući i onaj da će Dobrota biti sledeća destinacija u Boki do koje će voziti trajekti Morskog dobra. Ukoliko ih prije toga, Vladimir Novović ipak prvo ne preusmjeri Zetom, do grada Spuža.
Bonus video:
