U Crnoj Gori, svake afere tri dana dosta. Baš kao što se u domenu rijaliti šoua ili ekstremnom sportu probijaju granice, pa sve prethodno postane dosadno i negledljivo, po istom principu narod ogugla na svaku novu aferu. Svega im je dosta, i sve je već viđeno.
Nije to zarad činjenice da svi građani Crne Gore imaju plate preko 1200 eura pa da rade svoj posao, lijepo žive i ne sjekiraju se oko ičeg, ne, plate su mizerne, već su prezasićeni, jer jedino čega ovo društvo ima na pretek i čim kljuka narod, jesu afere i promašaji ljudi koji su se usudili da deklarativno vode zemlju ka „uređenim“ državama.
Sigurno da vladajuća partija već ima nekoliko gurua koji su stručnjaci za probleme, odnosno jedan vid kriznog štaba ili kriznog PR-a koji se bavi sklanjanjem afera u stranu dok narod zaboravi ili aferu potisne nova afera. Njihov posao je analiza silnih prethodnih afera i smišljanje modela kako pregurati novu, jaču ili neku koja više potrese društvo.
Mehanizmi su poznati, samo ih treba uklopiti u drugi šablon koji nosi ime Crna Gora. Na primjer, ako presuši rijeka ili se desi nezapamćen ekološki kiks na državnom novou, odmah iskopati i forsirati tekst ili vijest da je Crna Gora u nekom časopisu u Londonu ili Njujorku uvrštena u deset najljepših zemalja za posjetiti. To da bude udarna vijest na dnevniku. To čak može da bude i dijelom plemenit mehanizam jer se na aferu odgovara lijepim.
Druga varijanta je uvijek sport, forsirati neku humanitarnu utakmicu ili prijateljsku, potpuno je svejedno, samo je bitno skrenuti pažnju građana koja je usmjerena na trenutnu afetu. U priručnicima majstora obmane i prodavanja magle postoji još jedan metod, ali je pitanje kad i kako je koja vlast spremna da praktikuje jer iziskuje bezobrazluk i beskompromisnost, a to je podmetanje veće afere opoziciji, ili paljenje vatre tamo gdje je obično po prirodi stvari nema.
Tako na primjer može sitnica u redovima opozicije da izgleda veća od limenke i deset miliona, od Solane ili Bojane koja ne stiže do mora. Tako može ponekad spomenik na trgu da bude važniji od beba u Beranama, stih himne od deponije u Beranselu, može jezička nedoumica u glavama jezikotvoraca da bude važnija od majki koje traže svoja prava ispred parlamenta.
Sad smo već u mogućnosti da premjeravamo afere, da li je Ivaniševićev sex in office važniji od pitanja ćirilice, da su nelegalne Verige važnije od toga što Cetinje nema vodu, da li je bitno građaninu koji prima platu od jedva 200 eura to što smo prepisali od Hrvata skoro sve. Bitno je, jer treba da nas je sramota, samo što neće niko da istupi, navodno se traži krivac, a traži se žrtveno jagnje, neki mašinovođa na koga će da se svali sve. Možda i neće ako u međuvremenu zaboravimo na sve, ili u pravo vrijeme stigne nov afera pa da Šehović može da odahne.
Ko želi pojašnjenje, može da pogleda izvanredan turski film Three monkeys ili argentinski Wild tales. Ima tu dosta priča o Crnoj Gori, samo su oni spremni da ispričaju svoje priče, a mi naše trpamo pod tepih i snimamo iskrivljenu sliku, kako bi voljeli da izgledamo i da nas drugi vide.
Bonus video:
