Bauk popisa kruži Crnom Gorom...
Sam popis je takav događaj da ne bi trebalo da je opterećen suvišnim značenjima - statistička akcija najvećih razmjera koja daje (statističku) sliku jednog društva.
Popisni iskaz je prije svega i najvažnije, sasvim ličan. (“Lično, sasvim lično”, naziv je jedne od najvećih pjesničkih knjiga crnogorske literature.) Ovdje je odvajkada to “lično” prostor na koji se “zalijeću” partijski i nacionalni lideri. Kao da se boje građanina ostaviti suviše dugo pred ogledalom, a bez “nadzora”. Lično(st) i ostali demoni...
I kao takav, dakle, najličniji čin - popis je zbirni iskaz građana - i pravo pitanje je što će tu partije? Njima pripada “organizovani” politički život, a popis je, ili bi trebalo da bude - nešto sasvim drugo. Ali, objasni ti to crnogorskim političarima svih vjera i nacija.
Nije se lako razabrati u popisnoj histeriji koja trese crnogorsko društvo.
Ipak, izdvojile su se dvije raskošne, i tako crnogorske gluposti. Kampanja Pitaj đeda i najava bojkota od nekada uticajne stranke.
Što znači uopšte “pitati đeda”? Vjerovati u neki kontinuitet znanja koje se proteže kroz generacije? U “tradicijsku” datost koja se samo slijedi, izvan mogućnosti sopstvenog stava. Zašto bilo ko misli da “đed” bolje zna?
Zamislite samo koliko ste vi različiti od svoga djeda, ili koliko su te dvije Crne Gore, vaša i ona vašega djeda - različite? Koliko su različite sve one brojne varijabile koje formiraju lični identitet i identitetski stav. Recimo koliko je različit udio evropskog iskustva, stvarnog i diskurzivnog, u vašoj i generaciji vašega djeda. Na koncu - riječ je o vašem identitetu, što tu ima da traži djed, uz svo poštovanje koje časna starina izvjesno zaslužuje. Valjda znate i sami ko ste, a đed vam tu može pomoći taman koliko i da ga pitate o kvantnoj fizici.
Gotovo da bi se moglo reći - taj što vas upućuje da pitate đeda, vjerovatno misli da ste vi maloumni ili makar neodgovorni. Ili, a što je u Crnoj Gori ozbiljna uvreda - da čak i ne znate ko ste.
Zar ljudi ne znaju što su i bez ove vrste asistiranja? Zar zaista mislite da ljudima treba ovakav mentalni dril? Ovdašnje stranke očito imaju vrlo nisko mišljenje o moćima rasuđivanja kod ljudi. Valjda polaze od sebe.
Nije li nedostojno, na koncu, ljudima objašnjavati što su oni? A ova vrsta kampanje je upravo takvo potcjenjivanje elementarne svijesti građanina.
U popis, kao u bitku.
Ideja o bojkotu je tek glupost.
Nisu to izbori, već jedan statistički ritual koji se odvija po nekim ustaljenim procedurama.
Odakle tolika briga kod DPS-a za valjanost popisa. I zašto vjeruju da će broj nacionalnih Crnogoraca značajno opasti? Jer oni više nisu na vlasti? Prvo su time plašili ljude, a onda su izgleda i sami povjerovali u to.
Opet, mora da i oni polaze od sebe - dobar dio te ekipe mijenjao je naciju nekoliko puta.
Ideja o bojkotu je, u najkraćem, višestruko glupava.
Ali, nije li sva nacionalna, identitetska i kulturna politike ocvalog DPS-a bila takva - višestruko glupava i kontraproduktivna.
Dobra ilustracija razornog dejstva te partijske pameti je Crnogorska pravoslavna crkva - dok je nije podržavao DPS, početkom vijeka, imala je povjerenje od 24 procenta građana. Kada je DPS odlučio da se umiješa u crkveni život i da podrži (napravi) CPC povjerenje je palo na mizernih 5 procenata.
Konačno - jedini rezultat takve političke akcije (bojkota) bio bi smanjenje broja Crnogoraca. Što je, kako je Ratka dobro primijetila trend koji obilježava čitavu DPS epohu. Na popisu iz 1991. Crnogoraca je bilo nešto više od šezdeset posto. Na kraju njihove vladavine Crnogoraca je dvadesetak procenata manje?
Nijedan neprijatelj Crne Gore u istoriji nije imao ovakav indeks uspješnosti.
Bonus video:
