Kako se 2023. bliži kraju, postoji mnogo "poznatih nepoznanica" koje se naziru na horizontu (posebno na geopolitičkom frontu) i možda isto toliko "nepoznatih nepoznanica". I zato je danas teže nego inače davati bilo kakve prognoze za globalnu ekonomiju. Investicione kompanije, sa svoje strane, očekuju dalje usporavanje ekonomskog rasta 2024. godine, pri čemu su mnoge zbunjene činjenicom da tek treba da doživimo veliku recesiju.
Predviđanje inflacije je još veći izazov. Kao što su posljednje godine pokazale, na inflaciju (barem na njenu ukupnu stopu) u velikoj mjeri mogu da utiču neizvjesnost i "nepoznate nepoznanice" koje iznenada postaju poznate. Postoji žestoka debata o prognozama inflacije, a neki veoma cijenjeni i iskusni poslovni lideri sumnjaju u to da su centralne banke stavile problem pod kontrolu. Najnoviji podaci o potrošačkim cijenama iz evrozone, SAD i Velike Britanije bude nadu u vezi sa trendom ukupne inflacije, ali bazna inflacija, koja isključuje nestabilne cijene energije i hrane, ostaje neprijatno iznad ciljnih nivoa centralnih banaka.
Da, u Kini, zemlji sa drugom po veličini ekonomijom na svijetu, ovakvi problemi očigledno izostaju. Upravo je suprotno - najnovija statistika potrošačkih cijena pokazuje da zemlja doživljava deflaciju: osnovni indeks potrošačkih cijena je u novembru pao za 0,5% na godišnjem nivou. Ranije bi mnogi analitičari mogli pretpostaviti da će Kina ove deflatorne pritiske podijeliti sa ostatkom svijeta - uglavnom kroz izvoz jeftinih industrijskih proizvoda, čiji je udio na stranim tržištima rastao. Da smo još u toj eri, onda bi današnji inflatorni strahovi mogli biti donekle ublaženi. Čini se, međutim, da su ti dani prošli.
Obim kineskih unutrašnjih ekonomskih problema (uključujući deflaciju) ogromno pitanje je koje zaslužuje poseban članak. Sudeći po problemima na kineskom tržištu nekretnina i sličnim iskustvima u drugim zemljama, teškoće kineske privrede će vjerovatno biti dugotrajne. Međutim, postoji i manje pesimistično mišljenje, a to je da kineske vlasti dobro razumiju ove probleme i to zahvaljujući prethodnim sličnim slučajevima, kao i upozorenjima raznih komentatora koji ih već neko vrijeme iznose.
Pored kineskih unutrašnjih faktora, treba uzeti u obzir i kretanje svjetskih cijena sirovina, na koje će kineska tražnja i dalje imati veliki uticaj. Vijesti pred kraj 2023. su ohrabrujuće više nego što su mnogi očekivali, i sugerišu da bi ukupna inflacija u mnogim zemljama mogla dodatno pasti u narednim mjesecima. Uprkos haosu na Bliskom istoku i ratu u Ukrajini, cijene sirove nafte su i dalje umjerene i iznenađuju mnoge analitičare - uključujući i one koji bi trebalo da znaju da ovo tržište uvijek nepredvidljivo.
Pored svih ovih faktora, izdvojio bih još tri. Prvo, stope rasta novčane mase su naglo pale u mnogim zemljama, što, u kombinaciji sa trenutnim trendovima cijena roba, izgleda ohrabrujuće. Iako niko osim najvatrenijih monetarista dugo nije vjerovao da veličina novčane mase uvijek direktno utiče na stopu inflacije, posljednje godine su pokazale da kada se stopa rasta novčane mase naglo ubrzava (ovo se desilo u Sjedinjenim Državama krajem 2020. i početkom 2021. godine), inflacija može porasti.
Drugo, a moguće u skladu sa kretanjima monetarnog i robnog tržišta, ohrabruju nedavni pokazatelji inflatornih očekivanja u ključnim zemljama. Konkretno, najnovije istraživanje Univerziteta u Mičigenu o petogodišnjim inflacionim očekivanjima potrošača pokazalo je nagli pad na 2,8% sa 3,2% mjesec dana ranije. Ovo sugeriše, u najmanju ruku, da nema održivog rasta ili "nestabilnosti" dugoročnih inflatornih očekivanja.
Posljednje, i možda najteže, pitanje je: kako će reagovati centralne banke? U svojim najnovijim smjernicama za tržišta, odbor Federalnih rezervi SAD je predložio je smanjenje kamatnih stopa za 75 baznih poena u 2024. Druge centralne banke, posebno evropske, opovrgavaju pretpostavke na finansijskom tržištu, da će kamatne stope biti smanjene sljedeće godine, ali izgleda da tržišta to još ne vide. Danas je bazna inflacija i dalje iznad cilja, realne plate (korigovane inflacijom) rastu, a jaki dokazi o rastu produktivnosti tek treba da se pojave, centralne banke u skorije vrijeme neće snižavati kamatne stope. Ali dok nastavljaju sa pokušajima da na tržišta utiču putem prognoza i javnih istupa, možda će morati da priznaju da tržišta (na osnovu svoje kolektivne mudrosti) mogu da vide nešto što centralne banke još ne vide. Ako dođe do oštrog povoljnog preokreta u statistici, centralne banke će najvjerovatnije promijeniti ton.
Stopa rasta plata ostaje ključna varijabla. U nekim zemljama, posebno u Britaniji, ove stope su konačno počele da nadmašuju rast potrošačkih cijena. Monetarne vlasti će instinktivno brinuti oko toga da bi ovaj trend mogao da izazove spiralu plata i cena opisanu u udžbenicima. Ali zar ne bi bilo divno da je posljednje povećanje realnih plata opravdano rebalansom finansijskih prinosa i dugoočekivanim pozitivnim rastom produktivnosti? Sa novom godinom dolaze i nove nade.
Autor je član je Panevropske komisije za zdravlje i održivi razvoj; bio je ministar finansija Velike Britanije i predsjednik Goldman Sachs Asset Managementa
Copyright: Project Syndicate, 2023. (prevod: N.R.)
Bonus video:
