Kinesku politiku na Bliskom istoku određuju dva faktora: procjene prijetnji i strateške kalkulacije u vezi sa rivalstvom velikih sila sa Sjedinjenim Državama. A kada je riječ o Sjedinjenim Državama, kineski pristup se svodi na tri "ne": nema saradnje, nema podrške, nema konfrontacije. Ovaj kredo je u osnovi kineske odluke da se ne suprotstavlja Hutima, koje podržava Iran, a koji koriste bespilotne letjelice i projektile za napade na pomorske brodske linije u Crvenom moru.
Kineski brodovi nisu direktno gađani u napadima na Crveno more, koji su došli kao odgovor na izraelski rat protiv Hamasa u Gazi. Sami Huti kažu da se ovaj pristup neće promijeniti: sudeći prema januarskim izjavama iz njihovih redova, ni kineska ni ruska plovila neće biti gađana osim ako nemaju veze sa Izraelom. Ipak, ovi napadi negativno utiču na ekonomske interese Kine. I nije riječ samo o tome da je Kina sada prinuđena da izbjegava veze sa Izraelom (najveći kineski transportni konglomerat COSCO je već morao da obustavi sve isporuke Izraelu zbog bezbjednosnih razloga).
Identifikacija brodova (ili zemalja pod čijom zastavom su registrovani) nije uvijek laka. Osim toga, pomorski transport vezan za kineske interese i dalje bi mogao postati meta Huta. U međuvremenu, obilazak ove zone je skup. Crveno more je jedno od najvažnijih uskih grla u globalnoj trgovini. Ako kineski brodovi koji idu u Evropu moraju da zaobiđu Rt dobre nade, a ne da idu tradicionalnom rutom kroz Suecki kanal, onda će se vrijeme transporta povećati sa 26 dana na 36 dana, a cijena će značajno porasti.
Produženje ruta pomorskog transporta moglo bi dovesti do viših uvoznih cijena, potencijalno izazivajući veću inflaciju u Kini. Ako cijene nafte porastu, onda će se povećati pritisak na kinesku ekonomiju, koja je već u depresivnom stanju. U širem smislu, produženi poremećaji u sistemu pomorskog brodarstva ometaće kineske pokušaje da se privreda stimuliše kroz povećanu spoljnu trgovinu.
Dakle, napadi Huta na brodove u Crvenom moru (bilo da direktno ciljaju kineske brodove ili ne) mogli bi da smetaju kineskom ekonomskom oporavku. A situacija bi se mogla znatno pogoršati - ako se Iran još dublje uključi u sukob između Huta i koalicije predvođene SAD koja ih napada, Ormuski moreuz će biti u opasnosti, a to će onda ugroziti snabdijevanje Kine energentima.
Za sada, međutim, Kina očigledno prijetnju koju predstavljaju Huti ne shvata kao neposrednu ili akutnu. Da, kineski zvaničnici navodno pozivaju svoje iranske kolege da izvrše pritisak na Hute da zaustave svoje napade. Ali iako Kina ima određeni uticaj na Iran, ne može se reći da kontroliše iransku politiku. Osim toga, sam Iran ne kontroliše u potpunosti Hute, iako je njihov glavni sponzor. I stoga (suprotno preovlađujućim stavovima u Sjedinjenim Državama), sposobnost Kine da obuzda Hute diplomatskim putem je ograničena.
I malo je vjerovatno da će Kina učiniti nešto više. Kineski stratezi su skloni da posmatraju dešavanja na Bliskom istoku kroz prizmu kinesko-američkih odnosa, pa zato, po njihovom mišljenju, nestabilnost u regionu možda i nije toliko loša za Kinu. Među kineskim stručnjacima, ne nedostaje frustracije gledajući kako su SAD prinuđene da podrže Izrael, po cijenu svojih strateških odnosa sa muslimanskim zemljama u regionu.
Kina će imati koristi samo ako njena rivalska velika sila bude uvučena u sukob na Bliskom istoku, i to upravo u trenutku kada je već uložila velika sredstva u ukrajinski rat.
Ne, čini se da Kina ne planira da iskoristi američku rasijanost, recimo, tako što će krenuti prema Tajvanu. Ali uživa u padu kredibiliteta i liderstva SAD. Što duže SAD budu uz Izrael, to će Kina imati više mogućnosti da konsoliduje svoje veze sa drugim bliskoistočnim zemljama, a njeni alternativni pristupi regionalnoj bezbjednosti postaće privlačniji.
Kina se ni pod kojim okolnostima neće pridružiti koaliciji protiv Huta koju predvode SAD, ne samo zbog onog prvog "ne", već i zato što to ometa njenu potragu za suptilnom ravnotežom između Izraela i arapskog svijeta, kao i između muslimana sunita i muslimana šiita. Ipak, stoji činjenica da akcije Huta u Crvenom moru skupo koštaju Kinu. Dakle, koje su kineske opcije?
Jedna od opcija je organizovanje pomorske pratnje za teretne brodove. Kina to radi u Adenskom zalivu od 2008. godine. Međutim, u Adenski zaliv pratnja se šalje na osnovu mandata UN u okviru borbe protiv pirata - Rezolucija Savjeta bezbjednosti 1846. Bez takvog mandata, Kinezi nerado preduzimaju slične akcije u Crvenom moru (iako su to nedavno počeli da rade).
Kina, međutim, ima još jedan, mnogo jednostavniji i politički najpogodniji odgovor na aktuelnu bliskoistočnu krizu. Ključ je u tome da se za haos koji je uslijedio nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra (događaj koji je izazvao aktuelni sukob) okrivi neuspjeh SAD i Izraela da postignu rješenje o dvije države sa Palestincima i da se to tretira kao preduslov bilo kakvog praktičnog rješenja trenutne krize.
Kina je svjesna da je rješenje sa dvije države vrlo malo vjerovatno u doglednoj budućnosti, ne samo zato što bi to suštinski promijenilo perspektivu nacionalne bezbjednosti za Izrael i Bliski istok u cjelini. Međutim, glavni smisao ove pozicije vjerovatno uopšte i nije postizanje takvog rješenja. Poenta je da se oslabe SAD.
Autorka je viša saradnica i kodirektorka programa za Istočnu Aziju i direktorka Kineskog programa u Stimson centru, SAD
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)
Bonus video:
