“Pozelenjeli”

Rasprava na skupštinskom odboru pokazala je mnogo toga, ali je malo toga rasvijetlila. Iako je, gle paradoksa, štošta jasnije nakon odgledanog.

Čitav igrokaz na Odboru, kažu upućeni, ukazuje na dramatične sukobe oko kontrole tzv. sektora bezbjednosti. Naravno, reći će neko - oko kulture se neće svađati, možete biti sigurni. Iako je s “kulturom ljepše”, znaju oni dobro gdje je “prava” moć.

Očito je da su iza nas decenije kada je ta vrsta moći u ovom društvu bila izuzeta od bilo kakve vrste ozbiljne kontrole. Bila je to, na ovaj ili onaj način, služba posvećena očuvanju i povećanju lične i partijske moći jednoga lidera i njegovog interesno-poslovnog kruga. Takva pozicija donijela je pojedincima moć kakva u demokratskim društvima ne pripada nikome.

Kada se danas, političari koji bi trebalo da naprave jasan otklon u odnosu na takve prakse, bore za kontrolu sektora bezbjednosti da li oni računaju da će im na raspolaganju biti stara vrsta moći, upravo ono što su kritikovali dok su bili daleko od realne moći, odnosno - opozicija? Jer, upravo tako izgleda. Osjeća se u intonaciji ono udbaško sladostrašće kada se nekome ukaže na susret, odlazak, ponašanje djevojke ili rođaka... Odnosno neki podatak čije je porijeklo jasno policijsko.

To jeste zanimljivo, možda i indikativno - ovdašnji političari su najsrećniji kada zauzmu stav isljednika. A imate zemalja gdje političari žele da liče na učitelje.

Smisao borbe protiv loše vlasti bio je upravo u tome da se promijeni način na koji vlast vodi, samim tim i oblikuje društvo. Nakon tri godine utisak je da je nova vlast željela ne da “popravlja” društvo, već da preuzme modele vladanja koje smo svi zajedno vidjeli kao - loše. Od partijskog zapošljavanja do zloupotrebe moći. To je zapravo najpesimističkiji uvid koji je moguć u današnjoj Crnoj Gori.

Opet, koliko shvatam kazano, gotovo svi učesnici u ovom skupštinskom rijalitiju, naglašavaju da su zabrinuti za dalju borbu protiv kriminala u Crnoj Gori. Ako ne pobijedi ona opcija za koju se zalažu, naglašavaju da je gotovo sa tom borbom, a da ko se god ne saglasi sa njima radi za - mafiju.

Prvo - koja borba protiv kriminala? To je zasad samo retorička figura. Tek je zagrebano po površini, nikakav zaista razoran udarac nije pogodio u srce kriminalne moći. Desilo se nešto hapšenja, a što je bila više medijska atrakcija nego neka ozbiljna pravna pobjeda. (Jer, u pravosuđu, još uvijek, “svud su straže” Vesne, a ne Draže.)

I ključno pitanje - mogu li onakvi političari, koje je cijela CG gledala cio dan u nedostojnim raspravama, mogu li oni zaista podržati borbu protiv kriminala a da to ne ispadne parodija, odnosno puko dizanje prašine bez efekta a u potrazi za tzv. političkim poenima? Jer, takav stav je idealan humus iz kojeg mafija najraskošnije raste i cvjeta...

Uprkos trudu pojedinih učesnika u raspravi vidjeli smo naporno nizak intelektualni nivo.

Na koncu, još jedan iritirajući detalj. U javnim međusobnim polemikama domaći političari pretjeruju sa upotrebom riječi “gospodine”. Posebno u prilikama koje teško da mogu čak i asocirati na gospodstvo. Kao kakav refren, odjekuje “gospodine ovaj ili onaj”, iako uz to idu oštri i prijeteći pogledi i gestovi. Možda misle da ako beskrajno ponavljaju “gospodine” to daje uljudniji ton onome što govore, čak i kad su u pitanju elementarne gadosti? Ili misle da djeluju superiornije u svojoj elaboraciji ako stalno, još sa nekim optužujućim tonom, ponavljaju to “gospodine”.

Uslijedilo je i smušeno saopštenje Odbora, kojim su postigli ono što nisu htjeli - u potpunosti potvrdili navode teksta koji su htjeli osporiti. No, nakon svega, izgleda da je njih najviše zaboljelo to što su - “pozelenjeli”. Neobično je to sa bojama - u tom “zelenjenju” neko vidi - žutilo, neko crnilo. A ostatak Crne Gore može da se čudi što niko nije - pocrvenio.