Izvinite, ali priča o avionu je iskorak, čak i onamo gdje mislite da više nema iskoraka... Ovo je naprosto savršena epizoda iz Alan Forda, nešto gdje su se autori baš zabavili, i ne kriju to od čitaoca. Jasno - svaka ekipa je morala doputovati na EURO u Njemačku. I angažuju se čarter letovi, to su one manje kompanije, iznajmljuju avione, tako nekako... I avion koji je odveo srpske reprezentativce na Evropsko prvenstvo, avion koji je svjedočio istorijskoj sceni ispraćaja gdje se ugradio predsjednik Vučić, bio je od te vrste. Na nekom nivou vlasništva avion je - hrvatski avion, odnosno pripada nekoj hrvatskoj čarter kompaniji. Što će unekoliko zakomplikovati stvari.
Objašnjenje fudbalskog neuspjeha avionom je najluđi detalj jer je u stvari suviše besramno. Čak i za prostor koji je pakleno devastiran tabloidnim manirima.
Ali kako saznajemo za nevolju, i to je naravno govorljiv detalj. Ana Brnabić, iz perspektive Poraza, saopštava da je “predsednik bio ljut kada je video da je u pitanju hrvatski avion”.
Dakle, ključni detalj je uočio predsjednik. I sačekao.
Mora da je bio svjestan da će mu trebati izlazna strategija.
Ljudi, je li zaista neko vjeruje da avion kojim dođete na takmičenje može uticati na kvalitet vaše igre? Kakve veze ima avion? Ako selektor zna znanje, a fudbaleri umiju i hoće... Ko bi se bavio avionom. Osim Veliki Brat, orvelovska imaginacija, ili tek puka banalnost zla.
Ali podvala sa avionom sve oslobađa. Niko nije kriv. Nisu fudbaleri razmaženi i neinventivni, nije Piksi neznalica, nije savez skup poltrona, i nema Srbija, što je najvažnije, predsjednika koji se, ne daj Bože, petlja u sve i svašta...
Tako da je dejstvo ovoga aviona na savremenu Srbiju blagotvorno. Gotovo iscjeljujuće.
Selektorovo prvo objašnjenje, prije nego je sa vrha stvar uozbiljena ovim (spasonosnim) avionom - bilo je suludo? Kazao je: “Nikome nismo bili vreća za udaranje.” Što je htio reći? Niko nam nije dao pet lakih komada, tako da je ovo super... Ali iz iskaza je očito da je on vjerovao da bi mogli biti “vreća za udaranje”. Ako ništa drugo, ova formulacija govori koliko je selektor Srbije bio pogubljen, koliko se ne snalazi u onome što radi, očito da je sagoreo na lampi Vučićevog zanimanja i njegove potrebe da pomogne, pre svega...
Onda ste dobili slično budalesanje samih fudbalera. Jedne je povukao duh i jezik političke propagande (herojski smo se borili, pokazali smo kako se gine za Srbiju...)
Iako, moram primijetiti, dobar dio gledalaca nije imao taj utusak. Niti slična očekivanja. Ali, moguće da su se nadali kakvoj vještoj akciji, lijepom potezu.
Ostali ne mogu da vjeruju što čuju. Onda čujete nekoga kod koga normalnost progovara, makar u tragovima. “Igrali smo loše.” “Nismo imali nikakvu igru”, “selektor je uneo nemir u ekipu”.
I kako normalnost, čak i u tragovima, mora izazvati oštru reakciju, i više nego spasonosan ispostaviće se - jedan hrvatski avion.
“Niste vi bili toliko loši, ali znate li kako ste doputovali ovdje?”
Ali, avion, hrvatski... Ko je podvalio? Pa valjda Hrvati? Da nisu Slovenci? Oni su vazda bili vični avioprevoznicima. A možda je i Kurti, samo da nervira Vučića, to mu je izgleda život živi.
Opet, sad mi neki Đavo ne da mira. Bilo bi dobro znati – da li je nekoga od nogometaša odmah po stupanju u avion, recimo, zaboljela glava? Da li se Vučić nakašljao? Da ipak to nije bio pokušaj atentata? Biće, najprije. Mnogo je ovo više od fudbala.
Bonus video:
