Milo Đukanović je uveo jadransku republiku u luku NATO. Rusi i polovina Crnogoraca nisu zbog toga srećni
U staroj, kraljevskoj prijestonici Cetinje, crnogorski parlament je u petak zapečatio ulazak u NATO. Time se privremeno okončava dugi unutrašnjo-politički konflikt u maloj državi, koja broji 620.000 stanovnika. Dvadeset deveta država vojne Alijanse imala je status kandidata od 2010. godine. Dio opozicije - a po rezultatima istraživanja javnog mnjenja i jedna tolika manjina stanovništva - bila je i jeste protiv učlanjenja, ali je vlada ipak odustala od toga da pita narod.
Strateški važna
Ulazak crnogorske armije u NATO je vojnički gledano bespredmetan. Ona broji oko 2.000 ljudi, a od 1,3 milijarde dolara jakog bužeta za Alijansu će se odvajati 5 miliona. No, sa druge strane, ovaj je korak od značaja na političkom i strateškom nivou. Njime NATO demonstrira da se i dalje principijelno drži politike „otvorenih vrata“ bez obzira na proteste iz Rusije. Strateški gledano, učlanjenjem male države kompletna obala Jadrana je u rukama zapadnog saveza. Kotorski zaliv je tradicionalno bio važna austro-ugarska luka za vojnu flotu, što je bio i za vrijeme kasnije Jugoslavije. Sem Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, sve ostale države Balkana su sada članice NATO-a. Na Kosovu su stacionirane bezbjednosne trupe, koje vodi NATO.
Moskva se do posljednjeg trena protivila članstvu Crne Gore u NATO-u i podržavala je unutrašnjo-političku opoziciju u njenom otporu. Pri tome je Rusima išao u korist resantiman jednog dijela stanovništva, koji se temelji na bombarodovanjima iz 1999. godine. Za rata na Kosovu je Crna Gora zajedno sa Srbijom bila cilj intervencije NATO-a. Andrija Mandić, predsjednik opozicionog Demokratskog fronta, upozoravao je prije pristupanja da se Crna Gora kocka sa „trista godina prijateljstva“ sa Rusijom. U poređenju sa Ukrajinom ili Bliskim istokom, Balkan je za Rusiju samo sporedni teren za strateške igre.
No, Moskva, naravno, koristi otvorene terene, koje joj zakočenenje procesa širenja EU na Balkanu omogućava.
Čudnovati pokušaj puča
Nejasno je da li u to spada i jedan pokušaj puča, koji se navodno desio na dan izbora u oktobru. Jedna grupa naoružanih Srba, tako se priča, trebalo je da pod ruskim vođstvom osvoji sjedište crnogorske vlade i ubije pobjednika na izborima, Mila Đukanovića. Državno tužilaštvo u Podgorici izgleda vjeruje u ovaj avanturistički scenario i vodi odgovarajuću istragu. Trenutno se ne može u potpunosti utvrditi da li je stvarno uopšte bilo nekog pokušaja puča i da li je vlada u Moskvi u to bila involvirana. U opozicionim krugovima Crne Gore se govori da je to sve režija radi održavanja na vlasti političke elite, koja zemljom neprekidno dominira već 25 godina.
Nju predvodi Milo Đukanović, pionir dirigovane demokratije na Balkanu. On upravlja sudbinom zemlje od 1991. godine, na raznim funkcijama: što kao premjer, što kao predsjednik a sada kao šef vladajuće partije. Politički stasao pod Miloševićem, izvukao se iz njegove sjenke posle rata u Bosni te stremio odvajanju od unije sa Srbijom. To ga je učinilo saveznikom Zapada. Njegova šira familija je, zahvaljujući umrežavanju države i biznisa, postala ekstremno bogata. Podgorica od 2012. godine vodi pristupne pregovore sa Evropskom unijom.
(Neue Zuercher Zeitung/NZZ)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
