Povodom utvrđenog Nacrta novela Krivičnog zakonika Crne Gore i novih oblika inkriminacija putem fenomenoligije „izlaganje poruzi...“, a nakon prethodne dekriminilazicije klevete i uvrede u našem krivičnom zakonodavstvu, a sada njenog ponovnog uvođenja putem inverzije prvotnog - ukinutog osnovnog oblika - što znači rekriminalizaciju (čitaj: verbalni delikt), slobodan sam da podsjetim, poštujući napore nadležnog resora i njegovu stručno-naučnu kompetenciju, na filozofska načela jurisprudencije: „Sfera prava je sfera slobode “ - Hegel, „Ideja prava je ideja pravde“ - Radbruh.
Dvadeset prvi vijek treba da bude početak preobražaja krivičnog prava u građansko pravo i začetak pokreta nestanka krivičnog prava, kako u introspekciji svijeta jurističkog bivstva tako i u fenomenologiji imaginacije, bilo predmetne discipline, bilo zakondavne grane, i da, kako ističe veliki njemački filozof krivičnog prava C. Roxin„kazneni delikti treba da se preobraze u mirenje i kompenzaciju“, a samo najteži oblici ugrožavanja života i tijela velikih razmjera, što je predmet međunarodnog krivičnog prava - genocid, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, a u nacionalnom zakonodavstvu inkriminacija lišavanja i ugrožavanja života i tijela, budu predmet zaštite kao posljednji ostaci ove represivne zakonodavne grane, koja iluzorno smatra da treba da supstituiše prosvjetu, nauku i kulturu, jer, prema G. Radbruhu, u XXI vijeku postojaće samo administrativno, trgovačko, radno i socijalno pravo.
Crnogorska juristička tradicija i crnogorski slobodni javni um protive se ekstenziji represivnog pritiska na slobodu javnog mišljenja i slobodu izražavanja. Crnogorski Sokrat, Sula Radov (Radulović), kaže: „Ubiti zlu riječ znači ubiti slobodu“. Suvišna je svaka dalja hermeneutika i topika u ovoj stvari. Uvjeren da će taj uvaženi i plemeniti resor povući u cjelosti ne samo navedeni oblik bića nego i svaku imaginativnu koncepciju navedenog djela pro futuro (ex nunc) sa jurističkom teleologijom početka dekriminilizacije od najlakših prema najtežim oblicima inkriminacije. Nijedno društvo ne može se održati na strahu od prijetnji kaznenim sankcijama nego na prosvijećenosti i etici javnog uma.
Treba podsjetiti slobodni um na značaj filozofskog traktata Emila Zole Optužujem protiv francuskog sudstva i cjelokupnog državnog pravosuđa na prvostepenu presudu kojom je lažno i krivotvoreno osuđen 1894. francuski oficir Drajfus, da bi pod dojmom uzvišenog teksta velikog francuskog književnika, sa izraženom intonacijom ironičnosti i satire, a potom pritiska cjelokupne javnosti, navedeni general 1906. bio oslobođen i rehabilitovan. Ni danas sudijama nije potrebna krivično-pravna zaštita, oni su uvaženi i poštovani čimbenici jurističke kulture, a svaka dijalektika je kritika, dok živjeti znači misliti, a misliti znači djelatnim umom mijenjati svijet u slobodniji i humaniji. Svoj integritet suci čuvaju etikom, a funkcionalni kredibilitet afirmacijom pravičnog i poštenog suđenja, a juristički ugled svog opinio iuri-sa znanjem, erudicijom, širokim obrazovanjem, praćenjem savremenih naučnih trendova, filozofskom naobrazbom, poznavanjem istorije civilizacije i socijalne antropologije i, posebito, inspiracijom jedinstvene i samonikle konfudacije moralnog kodeksa i samoniklog crnogroskog običajnog prava. Zabraniti umu da se misao javno saopšti, znači zabraniti da se misli (Kant).
Bonus video:
