Nekad je bilo mnogo više onih koji napadaju Crnu Goru od onih koji je brane. Pa je preživjela. Ali, danas kada je mnogo više onih koji se deklarišu kao njeni “branitelji” ona je u većoj opasnosti nego ikad. Doduše, sa takvim braniteljima, bila bi i Kina u opasnosti...
Nove epizode crnogorskog “običnog ludila” (Bukovski) su upravo počele da se prikazuju. Čim se kakvi izbori ukažu na vidiku krene mašinerija koja proizvodi “poželjnu” stvarnost. Paradoks je, međutim u tome, što ta “mašina za stvarnost” proizvodi anti-stvarnost. U takav model bi se uklopio i Muhovićev Njegoš, koji je doveo do određene koalicione tenzije - koju najpreciznije objašnjavaju one riječi petnjičkog stručnjaka - “pa neka raskinu koaliciju...” Čak i Muhoviću je jasno da je za DPS vlast važnija od bilo čega.
Ovaj put, međutim, riječ je o lokalnim izborimau Nikšiću. Ipak, imate utisak da se radi o nečemu mnogo većem od jednih lokalnih izbora. Vjerovatno da iskustvo gubitka dva primorska grada dodatno motiviše (ili plaši) vladajući režim.
Kao da je strategija koja je odabrana za Nikšić sljedeća - retoričkom alhemijom pretvoriti izbore u “državne”. Što drugo radi Đukanović, šef vladajuće partije, kada poručuje Nikšićanima: "Dvanaestog marta odlučujemo o nečem mnogo značajnijem od izbora personalnog sastava lokalne uprave u Nikšiću. Zapravo, izbori 12. marta su produžetak izbora od 16. oktobra 2016. Samo da podsjetim, da se ne zaboravi, šta je u igri na izborima 12. marta. Ne biramo mi novu vlast, nego mi na ovim izborima opet branimo Crnu Goru."
O čemu se radi? Što znači ovakva promjena registra. Normalan čovjek bi očekivao da se na lokalnim izborima potegnu neke primjerene priče - koje se prvenstveno tiču grada u kom se održavaju izbori. U tom slučaju, predsjednik najveće partije u državi morao bi se baviti nekim vrlo stvarnim problemima. Nikšić je grad u kome je devastirana privreda, nekadašnji giganti ili ne postoje ili su rasprodati u nekim krajnje sumnjivim transakcijama i kombinacijama. To je grad koji je nekada imao kulturnu ponudu jaču od tadašnjeg Titograda. Danas je to grad iz kojeg se samo bježi, glavom bez obzira.
Dakle, u kontekstu takve stvarnosti, Đukanović i njegovi aktivisti morali bi ljudima što-šta objasniti. Oni odavno “drže” Nikšić, te bi, nesumnjivo, bili prava adresa da objasne što se to desilo u proteklih par decenija sa ovim gradom. Ali, njima ne pada na pamet da se time bave. Naprosto - svakome bi bilo sve jasno - i ko je kriv i zašto je došlo do stanja kakvo je danas. Ovako - umjesto objašnjenja koja bi ih u najmanju ruku dovela u nelagodnu situaciju, opet će se potegnuti svjetska pitanja i, naravno, odbrana Crne Gore.
Predsjednik DPS kaže da je 12. mart produžetak 16. oktobra. Znači li to da će i u Nikšiću biti nekog državnog, odnosno “lokalnog udara”? Hoće li u Crnoj Gori, ubuduće, državni udari ići samo uz državne izbore, ili će moći da se potegnu i “u lokalu”? (Izbori i “udar ” - kao kafa i kisjela, to se ne razdvaja.) To bi značajno olakšalo stvari. Da 12. marta ujutro pohapse desetak ubačenih elemenata iz Republike Srpske (to sigurno nije teško organizovati), stvar se svakako neće razjasniti najmanje dvije godinje, a do tada eto i novih izbora. A svaki izbori su prilika za odbranuCrne Gore od novih “udara”.
Ipak, u tom ludilu i histeriji koju izazivaju još jedni “istorijski” izbori, desi se i kakva razorno duhovita situacija. Ne znam da li postoji iko ko se nije nasmijao, ili bar nasmiješio kada je čuo sljedeće:
“Ko pokušava da proda Crnu Goru." Ovo je, vjerovali ili ne, izgovorio Đukanović u Nikšiću. Zbilja, imate li ideju - ko pokušava da proda Crnu Goru?
Definitivno, ključno pitanje je - kako Crnu Goru odbraniti od “branitelja”?
Bonus video:
